ŠV 22.7.-NZZ-STABILIZACIJSKI SPORAZUM

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 22. VII. 2000. Kritika Stabilizacijskog sporazuma na Balkanu "U makedonskom gradu Ohridu nedavno je održana konferencija 'South East European Policy Institute Networka' (SEEPIN). Ta mreža 'think thanksa' zadala si je cilj da u razmjeni misli sa zapadnim stručnjacima i domaćim političarima pokaže perspektive političke stabilizacije i gospodarsko ozdravljenje regije. Pogled na popis sudionika predodredio je prvi rezultat rasprave: Europa i njezine ustanove danas su tako jako angažirani na Balkanu, da on nije samo zemljopisno nego i politički dio kontinenta. Zbog toga i postoji 'Stabilizacijski sporazum za jugoistočnu Europu' koji nudi ekonomsku, demokratsku i sigurnosnopolitičku pomoć i pri tomu kombinira regionalnu i cijeloeuropsku suradnju. Godinu dana poslije utemeljenja Stabilizacijskog sporazuma svi su suglasni da provedba teče polako. Makedonski predsjednik Trajkovski preklinjao je zemlje donatore i zemlje korisnice da iskoriste 'window of opportunity' dok god je otvoren. Navodio je iz jednog pisma G. C. Marshalla iz 1948. godine u kojemu brzu provedbu svojeg plana pomoći obilježava pretpostavkom njegova uspjeha. Već je početna rasprava bivših predsjednika Iliescua (Rumunjska), Željeva (Bugarska) i Gligorova (Makedonija) učinila jasnim da trajna stabilizacija nije moguća bez rješenja kosovskoga pitanja i bez promjene vlasti u Beogradu. Trojica bivših predsjednika odlučno su opomenuli protiv promjena granica. Stabilizacijskom sporazumu i njegovoj provedbi bio je posvećen glavni dio rasprave. Pri tomu je ekonomski program dobio daleko najbolje ocjene. Stručnjaci su ponajprije hvalili uvjet za pomoć, koji zahtijeva gospodarskopolitičke reforme i regionalnu suradnju kao pretpostavku za potporu. Pravi nedostatak Stabilizacijskog sporazuma, to je u svojem prilogu pojasnio bugarski politolog Ivan Krstev, nedostatni je koncept kolektivne i individualne sigurnosti. Ona nije rezultat ekonomskog oporavka, nego njegova pretpostavka. Pri tomu kronično slabe države žurno trebaju potporu. Ipak se u regiji posvuda događaju procesi demokratizacije. Budući da vladavina prava nije provedena, profitiraju etnički i mafijaški klanovi koji svoju moć legitimiraju manipuliranom voljom naroda. U multietničkim društvima Balkana trebala bi ojačati država kao demokratski legitimirana sila reda. Djelomično suprotnu strategiju predložio je Vojin Dimitrijević, bivši profesor međunarodnoga prava u Beogradu. Da je na određivanje granica na Balkanu Zapad uvijek jako utjecao i da je povijest Balkana 'groblje propalih pokušaja suradnje i integracije'. Tako kao rješenje preostaje samo integracija svih država, uključujući i oba 'protektorata', Kosovo i Bosnu, u europsku mrežu. Time bi granice, nacionalnosti i dioba njihovih područja naseljavanja izgubile političku težinu. Dimitrijevića je podupro Nicholas Whyte, predstavnik Centre for Policy Studies u Bruxellesu. Da je vrijeme za izradu integracijskih oblika izvan nacionalnih država čime bi se mogao prevladati jaz između nacije i države. Krastev je ostao skeptičan. Oni koji vjeruju da se državu kao oblik integracije može preskočiti, podcjenjuju njezino značenje. U Whyteovu modelu regije bi u najboljem slučaju bile europske kolonije, u najgorem loptica 'etničkih i kriminalnih poduzetnika'" - izvješćuje Andreas Ernst, povjesničar i novinar.