FR-LE MONDE 19.7.EU SOCIJALNI OBRAZAC

FRANCUSKA LE MONDE 19. VII. 2000. Europski socijalni obrazac: sloboda izbora "Europske vlade traže kako će istaknuti socijalnu dimenziju izgradnje Europe kako bi napokon mogle navesti plemenit razlog zbog kojeg su se upustile u takvu pustolovinu. Portugalsko je predsjedateljstvo Unijom savršeno dobro shvatilo taj zahtjev, o čemu svjedoče mnoge konferencije, susreti na vrhu i seminari koji su se o toj temi organizirali u prvom polugodištu 2000. Pravnici, gospodarstvenici, sociolozi, politolozi, bili su pozvani da dođu uz uzglavlje socijalne Europe i da odvažno pokušaju progurati socijalno pitanje među najvažnije zadaće u izgradnji Europe. Istraživanje koje je u tu svrhu naručilo portugalsko predsjedateljstvo, omogućuje da se ukratko izlože glavni čimbenici ravnodušnog konsenzusa koji se javlja. Gospodarska politika mora biti 'snažna', tj. zahtijevati stabilne cijene i, u najmanju ruku, proračunsku ravnotežu, jer skrbništvo globaliziranih financijskih tržišta obvezuje. Trebalo je jedno stoljeće razvitka makrogospodarstva da bi se došlo dotle. Ili je ta prva preporuka otrcana - tko bi mogao hvaliti inflaciju i deficite? - ili ona skriva stanovito odbacivanje naravnih zadaća gospodarske politike, kao što je potpuna zaposlenost i rast životnog standarda. Smanjenja se moraju provesti na području plaća. Izreka da se rast plaća mora obuzdati postala je gotovo pleonazam. Znači li takav prijedlog da radnici više ne trebaju ubirati plodove rasta i, ako trebaju, uime kojeg gospodarskog načela? Jedini razuman prijedlog na tom polju može biti samo raspodjela prihoda na zaradu, plaće, zapošljavanje i financijsku rentu. U protivnom ćemo živjeti u neobičnim društvima koje će zahvaćati tjeskoba svaki put kad plaće budu rasle, a burno će pljeskati svaki put kad zarada bude veća. Ostale preporuke dobro odražavaju duh vremena: prilagodljivost, dakako; pretvorba poreznih sustava i sustava socijalne zaštite kako bi više 'poticali na rad'. I, svakako, potreba da se financijski obuzdavaju socijalni troškovi, zbog međunarodne porezne konkurencije i otpora poreznih obveznika. (...) Međutim, stalna masovna nezaposlenost u Europi uzrokuje stanovitu intelektualnu zbrku koja često dovodi do toga da se iskustvo drugih zemalja postavlja kao uzor. Tako bi Europljanima bilo najbolje da su, zaredom, mogli biti Francuzi u 60-im, Šveđani u 70-im, Nijemci u 80-im i Amerikanci ili Nizozemci u 90-im! Još nije poznata nacionalnost u 2000., to više što nas brz pad nezaposlenosti u nekoliko europskih zemalja stavlja pred neugodan izbor. Drugi (neizrečen) čimbenik je profinjeniji. Sami radnici snose najveći dio odgovornosti za povećanje nezaposlenosti: sebičnost 'insidersa' uzrokuje pretjeran rast plaća na štetu onih koji su na rubu tržišta rada. Zato je Nairu, strukturna stopa nezaposlenosti, tako visoka u našim zemljama, osam posto. Nižu stopu nezaposlenosti iskoristili bi 'insidersi' i zatražili (i dobili) povećanje plaća, što bi onemogućilo zapošljavanje 'outsidersa'. Takvo bacanje krivice na zaposlene odveć je smiješno da bi bilo istinito: kao da je u našim društvima nestao klasičan sukob između radnika i poduzetnika, kako bi ga zamijenio sukob među samim radnicima. 'Borba klasa' sada dijeli 'bogataše' koji imaju posao i one koji su prisiljeni prihvatiti nesiguran posao! Stvari su jamačno puno zamršenije jer 'sukob' među radnicima proizlazi iz površne predodžbe o društvu. Obrazac tržišnog gospodarstva također je kulturni obrazac, obrazac inidvidualizma. Socijalni, pa i antropološki ustroji kao izvori krutosti, smatraju se nedjelotvornim. Stoga mnogi autori misle da ono što je kulturno, dakle ovisno, može biti zapreka za punu zaposlenost. Oni, naime, kažu da zaštita radnog mjesta (pravo na otkaz) dovodi do nezaposlenosti. (...) Stoga socijalna politika u našim sustavima ne smije biti tek dodatak gospodarskoj politici, jer je ona nerazdvojiva od demokracije. Mjerila koja se najčešće rabe u prosudbi utemeljenosti neke politike ili reforme, jesu mjerila gospodarske uspješnosti. Prije gotovo dvadeset godina, kanadski gospodarstvenik Dan Usher predložio je primjenu drugog mjerila. Hoće li ova ili ona reforma pojačati privrženost puka demokraciji ili će ju, naprotiv, oslabiti? Mislim da reforma koja bi se sukobila sa sustavom vrijednosti na kojima se temelji društvo, radi daleke i nesigurne gospodarske koristi, neće pridonijeti jačanju demokratskog osjećaja. (...) Vrijeme je dakle da se na različite načine razmišlja o strukturnoj reformi: njezina prosudba mora podlijegati brojnim mjerilima, među kojima gospodarska uspješnost vjerojatno nije najvažnija. U društvu potpune zaposlenosti prema kojemu socijalna Europa bezuvjetno mora težiti, ustanove moraju ponajprije odražavati vrijednosti, a ne prilagođavati se sumnjivom idealnom obrascu. Rast nezaposlenosti i nesigurnosti učinio je da zaboravljamo tu bitnu stranu socijalnih nagodba, u korist prividno stručne, ali uglavnom ideološke predodžbe", piše novinar lista Jean-Paul Fitoussi.