ŠV-TEMPS 19.7.O ŠVIC.VANJSKOJ POLITICI

ŠVICARSKA LE TEMPS 19. VII. 2000. Snaga ili štetnost: kakva vanjska politika za Švicarsku? "Napis Davida de Puryja ('Le Temps' od srijede 12. VII. 2000.) izvrstan je pokušaj da se donese strategija švicarske vanjske politike. U času kada ministarstvo vanjskih poslova priprema sljedeće izvješće o vanjskoj politici, treba pokušati proširiti izjave autora. Dvije njegove primjedbe osobito su privukle moju pozornost. Prvo, riječ je o potrebi da naša zemlja, kakvi god bili odnosi s Europskom unijom, utvrdi stajalište prema ujedinjenoj Europi i izradi djelatnu i dinamičnu politiku koja se neće ograničiti na čekanje zgodne prilike. Drugo, riječ je o definiciji neovisnosti i suvereniteta danas koju autor daje: 'Nacionalna neovisnost i suverenitet ovisna su promjenljiva veličina mogućnosti utjecaja na sve izrazitiji multinacionalni nadzor nad međuovisnošću'. Povezujući ove dvije primjedbe, možemo reći da je glavno pitanje o mogućnostima i načinima kojima raspolaže Švicarska kako bi utjecala na tu međuovisnost. Podsjetimo da su u ovom času dvije velike 'ceste' koje državama poput naše omogućuju da ostvare taj utjecaj - EU i NATO - zatvorene za Švicarsku. Naime, ulazak u EU nije, kao što znamo, na dnevnom redu, a ulazak u NATO - ne računajući pitanja koja on potiče - ne spominje se izvan uskog kruga stručnjaka. No, Švicarska mora živjeti i preživjeti kao država dok čeka da možda krene jednom ili drugom velikom cestom. Ona dakle mora moći utjecati na tu međuovisnost. Kako? Zemlji koja ne pripada sve manjem klubu velikih država, u sadašnjem je svijetu zabranjeno da primjenjuje silu. U nedavnom istraživanju, francuski stručnjak Pascale Boniface kaže da će se većina zemalja ubuduće morati zadovoljiti politikom 'štetnog djelovanja'. Jer, doba globalizacije bitno se razlikuje od razdoblja hladnog rata: prošlo je vrijeme 'dobrih učenika' - pouzdanih saveznika i neutralnih obrazaca. U doba sukoba između istoka i zapada, zemlja koja je jasno izabrala svoj tabor i svoju ulogu, imala je zaštitu i uzajamnu strategijsku korist. To je doba prošlo. Opreke prijatelj-neprijatelj više nema, i sve se države uglavnom natječu međusobno. U tom smislu pojam 'štetiti' ne treba shvaćati u običnom značenju. Provoditi politiku štetnog djelovanja znači izvući korist iz vlastitih slabosti kako bi prisilili jakog da o vama povede računa; to znači baviti se džudom, a ne boksom. Takvoj je politici cilj da protivničku ili suparničku državu pretvori u partnera, da moć jakog okrene u korist vlastitog djelovanja. Drugim riječima, provoditi politiku štetnog djelovanja znači biti nezaobilazan u međunarodnim odnosima i osigurati si mjesto na svjetskoj pozornici, znači moći 'htjeti' i 'čekati'. (...) Politika štetnog djelovanja mora također znati izvući korist iz tuđih slabosti. I tu je promijenjena paradigma u odnosu na postojeće navike. U tom smislu, razmislimo o medijskoj koristi koju bi Švicarska mogla izvući iz nemale humanitarne nazočnosti u događajima na Kosovu. Tri švicarska helikoptera koja su tamo bila poslana, svakako su omogućila našoj zemlji da sudjeluje u Paktu za stabilnost. Zamislimo koliko bi zračni most od desetak helikoptera - koji bi činio neprekidan lanac između albanske granice i izbjegličkih logora - pridonio švicarskom ugledu. U ratu slika koji bjesni u današnjem svijetu, vrijednost jedne države uvelike se mjeri njezinim ugledom. U tom pogledu, 'brak' između Crvenog križa i vojnih helikoptera (koji bi po potrebi mogli slijetati na trgovački brod), mogao bi biti vrlo uspješan. Švicarska nije član važnih međunarodnih ustanova (EU, NATO, UN). Naprotiv, ona je član svih manje važnih međunarodnih organizacija, OESS-a, OECD-a (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvitak, op. prev.), Frankofonije, UNESCO-a i Vijeća Europe. Umjesto da se zadovolji časnim i savjesnim sudjelovanjem, naša bi zemlja mogla nastojati da 'zauzme' ove organizacije, da ih 'kolonizira' (izrada dokumenata i projekata, pokretanje inicijativa, dolazak na čelna mjesta) kako bi od njih načinila zvučne kutije za vlastite zamisli. Mnoge među tim organizacijama bave se pitanjima s kojima je Švicarska dobro upoznata: zaštita manjina, višejezičnost, poštovanje kulturne različitosti, državna decentralizacija, jačanje civilnog društva i lokalna demokracija. Eto nekoliko načina da se utječe na međuovisnost. Tko riskira, taj profitira!", piše Bernard Wicht, stručnjak za vojna pitanja, autor knjiga 'NATO napada' i 'Ratna vještina u XXI. stoljeću'.