ŠV-LE TEMPS 17.7.O ŠVICARSKOJ VOJSCI

ŠVICARSKA LE TEMPS 17. VII. 2000. Za vojsku XXI. stoljeća koja će biti dostojna svog imena "Mnogi se Švicarci još sjećaju prvog dana u vojsci. Nezaboravan trenutak. Izlet u nepoznato. Kasnije, nepresušno vrelo uspomena, dobrih i onih manje dobrih. Svake godine, puno je ročnika. Oni služe domovini, kažu neki. Kako bi vratili zemlji dio onoga što ona pruža svojim građanima. Ili zato što je to neka vrsta životne škole koja samo može biti na korist. U usporedbi s drugim ustanovama vojska se nije jako promijenila. Ona nije podložna globalizaciji, ne prijeti joj privatizacija i ne pogađa ju konkurencija. Neki barem vjeruju u to. Jer, i vojska se mora prilagoditi novim uvjetima. Ona je zadnjih godina nedvojbeno pretrpjela promjene. A na obzoru je već nova reforma. To je prigoda koju treba iskoristiti: s jedne je strane prigoda za reformu postojećih ustroja koji se često smatraju zastarjelim i bez budućnosti; s druge, prigoda da se čuju i da se poštuju želje i potrebe većine puka i privatnog sektora. U stvari, sve su češće osude vojske, njezina djelovanja i uprave. Dovoljno je pogledati istraživanja: većina daje prednost narodnoj vojsci sa zborom dragovoljaca, pa i njezinoj potpuno profesionaliziranoj inačici. Ta većina je u pravu. Jer, gospodarsko i političko okružje se promijenilo, što zahtijeva reforme koje će odgovarati promjenama. (...) Tako velik broj mladih Švicaraca traži izliku da umakne vojnoj obvezi; ako im to ne uspije, često pokazuju nedostatak poticaja koji je hotimično smišljen da bi izbjegli čin. A ako su popisi kandidata za dočasnike prekratki, starješine će pribjeći manipulaciji, lijepim riječima, pozivima 'potpišite ili ćemo mi potpisati umjesto vas', kako bi nedragovoljce prisilili da se vrate u vojarnu na barem još četiri mjeseca. (...) Nema dvojbe da će davanje većih sloboda svakom možebitnom vojniku, kao i potpora u tijeku obuke, privući velik broj sposobnih i kvalificiranih pojedinaca. Izbor, a ne prisila, nastavka školovanja u vojsci nakon temeljne obuke, bio bi također djelotvorniji način da se vrbuje motivirano osoblje i da zemlja dobije visokovrijednu vojsku kakvu je nekad imala, sačinjenu ponajprije od viših časnika i od stručnjaka. Osim toga, njezina bi ujediniteljska uloga bila time samo veća. Ne treba ipak zaboraviti zadnje pitanje, ono o nedragovoljcima. Oni jamačno ne trebaju biti ostavljeni po strani. U sklopu javne službe koja nastoji sačuvati, ojačati i poboljšati kvalitetu života u zajednici, oni bi se trebali uključiti u redovitu civilnu službu koja neće biti prisilna kada je riječ o vremenskom roku. Civilna bi služba ponajprije odgovarala potrebama zajednice, bilo u svladavanju kriznih stanja, bilo u pružanju pomoći najsiromašnijima ili, jednostavno, u radovima za opće dobro, napose što se tiče okoliša. (...) Na koncu, raspra o vojsci u XXI. stoljeću mora poštovati čimbenike koji opravdavaju pravu promjenu ustroja i paradigma u sklopu obrane i zaštite puka. Vojska XXI. stoljeća mora biti dostojna svog imena, tj. kadra odgovoriti na promjene, na kretanja i izazove novog stoljeća. Ne povesti računa o tomu značilo bi izazvati sukobe, što vojska upravo mora sprječavati. Reforma se mora provesti za i u korist puka, a ne na njegovu štetu", piše Stephan Gasteyger, predsjednik Foruma liberalnih studenata sveučilišta Saint-Gall.