RDW 9. VII. INTELEKTUALCI I VLAST

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. VII. 2000. 'Intelektualci i vlast', o toj trajnoj temi kulturno-političkih rasprava održano je nedavno u Berlinu zasjedanje koje je podsjetilo na 'kongres za kulturnu slobodu', održan u istom gradu 1950. Tada se radilo o stajalištu umjetnika prema sukobu između Istoka i Zapada koji je upravo bio u nastanku. Pedeset godina kasnije referenti, kao ministar kulture Michael Naumann, europski zastupnik Daniel Cohn-Bendit, švicarski esejist Francois Bondy i opunomoćenik za dokumente STASI-ja Joachim Gauck bavili su se pitanjem je li miješanje intelektualaca u današnjoj Europi uopće još traženo i imaju li oni za to dovoljno snage. Primjetan je znatan gubitak utjecaja intelektualaca u Europi, iako su upravo intelektualci i umjetnici bili motor politike popuštanja napetosti u Istočnoj Europi. Za Gaucka je onaj veliki idealizam država, koje su se oslobodile, u međuvremenu istrošen. Nema više čežnje za slobodom. Prema današnjim apelima za miješanjem intelektualaca Gauck je skeptičan jer oni ne motiviraju na isti način kao pozivi za jurišem na utvrdu da bi se osvojile svijetle visine novog društva. Jacques Rupnik iz Pariza smatra da je u podijeljenoj Europi bilo mnogo više rasprava i razmjene mišljenja između intelektualaca nego danas jer ih je tržište progutalo. Ministar Naumann je iznio gledište da se upravo utjecaju intelektualaca, umjetnika i medija ima zahvaliti što se danas genocidi više ne događaju u tajnosti. Naumann je istodobno morao saslušati kritiku na račun politike savezne Vlade prema ratu u Čečeniji. 'Političari znaju za strahote i istodobno piju čaj s Putinom'. Time se dospjelo do prastare teme koja znači traumu za intelektualce prisiljene na kompromis. Na kongresu prije 50 godina Arthur Koestler je to označio 'tragedijom mnogih intelektualaca našeg vremena', ali prema toj koleri ne može se biti neutralan, kako prije 50 godina, tako ni danas. Postoje vremena, rekao je Koestler tada, u kojima se govori u uvjetnim rečenicama, i postoje vremena u kojima treba jasno reći da ili ne. To važi za političare isto tako kao i za intelektualce. Treba samo prepoznati koje je vrijeme upravo nastupilo. (RDW)