US WT 12.7. HEGEMONIJA I RAKETE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 12. VII. 2000. Hegemonija i raketna ispitivanja "Prošloga tjedna, mogao se čuti kolektivni uzdah olakšanja kada su rezultati američkoga testa raketne obrane bili, hm, malo ispod očekivanog. Bio je to po redu treći takav test, a drugi neuspješan. (...) Unatoč svemu, politički čelnici od Europe do Pekinga, koji su se već neko vrijeme masovno preznojavali, bili su zadovoljni neuspjehom. Vlade diljem Europe izjavljivale su kako im je 'laknulo'. Tjedni prije raketnog ispitivanja bili su ispunjeni sve histeričnijom retorikom iz inozemstva. Rusija i Kina, naravno, odlučno se protive. Ruski predsjednik Vladimir Putin kazao je da bi američka odluka da se plan provede u djelo značila ni manje ni više nego 'potkopavanje' globalne vojne ravnoteže. Nije nas iznenadilo kad su njegovo mišljenje podijelili i predsjednici Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana. General Vladimir Jakovljev, čelnik ruske strateške raketne sile, prijetio je da će povećati broj bojevih glava na ruskoj raketi dugog dometa, Topol- M, ili čak obnoviti ruski program za rakete srednjeg dometa. Putin je išao čak tako daleko da je predložio europsko-rusku suradnju u raketnoj obrani, u očitom pokušaju zavade i podjele savezništva NATO-a. Kinezi u međuvremenu paničare zbog mogućnosti da bi Tajvan mogao biti zaštićen od njihovih raketa(...). Tijekom posjeta Rimu prošloga tjedna, kineski premijer Zhu Rongji upozorio je da bi raketna obrana SAD-a mogla zaštititi Tajvan i na taj se način 'napadno miješati u kineska unutarnja pitanja'. Ova bizarna opaska implicira da bi svijet trebao smatrati eventualnu kinesku kišu raketa na Tajvan unutarnjim pitanjem!? Europska reakcija bila je neznatno blaža. Raketna obrana danas dominira skoro svakom raspravom europskih i američkih političara. (...) Ono o čemu ovdje govorimo mogućnosti su obrambenog oružja, pa što onda objašnjava zaraznost reakcije? Naravno, ovo podsjeća na masovno opovrgavanje i ismijavanje Reaganove Strateške obrambene inicijative. Tada, u danima hladnoga rata, taj bi plan sasvim sigurno utjecao na ravnotežu moći između SAD-a i Sovjetskog Saveza, što je reakciju činilo shvatljivijom. Rasprava se može svesti na to da je ravnoteža moći i dalje ključno pitanje. Zaista, čini se da ostatak svijeta želi sačuvati režime kontrole oružja kako bi obuzdali SAD. Ta teorija iznesena je na veoma uvjerljiv način u novoj monografiji Petera Rodmana(...): 'Tjeskobni div: izazovi američkoj dominaciji' ('Uneasy Giant: The Challenges to American Predominance') (...) Sada u Washingtonu postoji široka potpora provođenju NMD-a (državna raketna obrana) u djelo. Čak je i uvodničar Washington Posta ublažio svoj stav prema NMD-u, što je zanimljiv preokret. Dakle, postoji li išta što bismo mogli učiniti kako bismo naš neporecivi status 'hipersile', kao što je to kazao francuski ministar vanjskih poslova, Hubert Vedrine, učinili prihvatljivijim ostatku svijeta? Da li bismo trebali pokušati? Kao što to Rodman piše, američka vanjska politika zasnovana na wilsonianskom idealizmu pomaže da se stvore krive predodžbe u inozemstvu. 'Kako drukčije objasniti paradoks da je međunarodna odbojnost prema američkoj sili tako velika u vrijeme vlade koja tako silno želi biti čestita i koja se već mnogo puta ispričavala za američku poslijeratnu moć u vanjskoj politici.'(...) Neki od nas vjeruju kako bi možda internacionalistička politika koja je zasnovana otvorenije i iskrenije na nacionalnim interesima SAD-a druge zemlje učinila manje sumnjičavima prema konačnim motivima SAD-a. To bi bilo bliže modelu kojega predlaže teksaški guverner George W. Bush. O tome svakako vrijedi razmisliti jer je jasno da će se raketna obrana ipak dogoditi", piše Helle Bering.