RDW 11.7. BOLJI POLOŽAJ MILOŠEVIĆA

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. VII. 2000. Milošević u boljoj poziciji. Komentar Henryka Jarczyka. "Kada bi postojalo takmičenje u drskosti, Slobodan Milošević bi na njemu sigurno pobijedio. Kako mu jugoslavenski Ustav više nije ostavljao nikakvu mogućnost da ga oba doma parlamenta ponovno izaberu, beogradski diktator je dao promijeniti zakone na brzinu. Ubuduće bi, dakle, narod trebao izravno odlučiti tko će imati najvišu dužnost u državi. Nitko ne isključuje mogućnost da bi u tom slučaju moglo biti puno glasova protiv Miloševća, ali svi dosadašnji izbori su pokazali da se najkasnije pri brojenju glasačkih listića moguće pouzdati u umijeće računanja socijalista, neokomunista i ekstremnih nacionalista. Nitko u Jugoslaviji ne može tako lijepo lažirati izborne rezultate kao ovaj konglomerat koji vodi riječ u Vladi. Što bi onda, molim lijepo, moglo krenuti slabo? Oporba, koja i dalje samu sebe izjeda, teško da bi mogla biti u stanju spriječiti da Slobodan Milošević i na ovim izborima bude proglašen pobjednikom. Nemoć srpskih protivnika režima koja se prema vani demonstrira s upravo mazohističkim crtama, stvorila je u međuvremenu u narodu letargiju koju ništa ne može nadvladati. To ankete birača jasno pokazuju. Vjerovali ili ne, od svih političara najviše povjerenja uživa Milošević, barem čisto statistički promatrano. To je trend koji će se do održavanja predsjedničkih izbora sljedeće godine sigurno nastaviti. Osim ako se u Srbiji ne dogodi čudo. Ona su, međutim, od Miloševićeva dolaska na vlast postala sve rjeđa. No, da ne bi bilo neugodnih iznenađenja, beogradski diktator je istovremeno dao promijeniti i one dijelove Ustava koji definiraju status obiju jugoslavenskih republika. Do sada su velika Srbija i znatno manja Crna Gora bile ravnopravne. Od ovog trenutka je tome kraj. Republiku na jugu je Slobodan Milošević degradirao na nemoćnog promatrača njegove surove politike. Za prozapadno orijentiranu Vladu Crne Gore takav je razvoj događaja opasan izazov. Ako njezin predsjednik Milo Đukanović nastavi sa svojim reformama a da se ne mora bojati stalnog upletanja njegova rivala iz Beograda, onda mu ne preostaje ništa drugo nego raspisati već dugo najavljivani referendum o neovisnosti. Samo kada bi odnosi moći u Crnoj Gori bili jasni i kada bi se Đukanović stvarno mogao osloniti na široku masu svojih pristaša, onda bi taj referendum bio već odavno proveo. Ali, kako je reformski političar u Crnoj Gori do sada raspolagao s vrlo tankom većinom, što su još jednom jasno pokazali i rezultati zadnjih komunalnih izbora, referendum bi isto tako mogao završiti loše za njega. Upravo zato su parlamentarni zastupnici u Podgorici prilikom svog posljednjeg izvanrednog zasjedanja razmotrili sva moguća pitanja, a ne samo pitanje referenduma o neovisnosti. Jedino oko čega su se mogli složiti bilo je da se ubuduće neće obazirati ni na jednu odluku koja bude donesena u Beogradu. Zvuči spektakularno, ali to se u Podgorici de facto već dugo prakticira. Crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću neće, međutim, preostati ništa drugo nego jasno se odlučiti. Ako bude dozvolio da Milošević radi što hoće, počinio je političko samoubojstvo. Ako, s druge strane, bude pokušao odvojiti svoju republiku od Beograda, onda riskira oružani sukob sa Srbijom. To je opasan pothvat, pogotovo zato što su mu zemlje članice NATO-a već odavno signalizirale da ni u kom slučaju nisu spremne započeti novi rat na Balkanu. To je još jedan bod koji Milošević može zabilježiti u svoju korist, stoga se on opet nalazi u boljoj poziciji. Njegov crnogorski konkurent Milo Đukanović prisiljen je pak što brže djelovati. I zapravo je svejedno koji će potez Đukanović napraviti, jer će Milošević uvijek biti korak ispred njega. Preostaje nam samo nadati se da beogradski vladar neće od Crne Gore napraviti novo ratno poprište. Jer ako do toga dođe, onda će biti puno više žrtava nego što je to nedavno bio slučaj na Kosovu." (RDW)