RDW 11. VII. TISAK

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. VII. 2000. Posjet iranskog suverena Hatamija i danas je u središtu pažnje njemačkoga tiska. Tako 'Rhein-Neckar Zeitung' iz Heidelberga piše da Mohamed Hatami nije Mihail Gorbačov Srednjeg istoka. On raspolaže sa daleko manje moći nego njegov bivši sovjetski uzor. A ni njegova volja za promjenama nije tako opsežna kao kod Gorbačova. Ali usprkos tome, Hatami predstavlja nešto kao nadu za otvaranje Irana prema zapadu. Njega mora poduprijeti Europska unija - a time i njemačka politika ako se želi da trgovina procvjeta. Njegovo predsjednikovanje ne može spriječiti zatvaranje svih kritičnih novina u zemlji, čak i neki 'njegovi ministri' sjede po zatvorima. Ali Hatami poduzima sasvim odlučne korake u borbi protiv klana mula koje je označio i krivcima za svojedobno podmetanje bombe u berlinski lokal 'Mykonos'. Ne poduprijeti Hatamija, iz očišta Unije znači odustati od ove zemlje, smatra 'Rhein-Neckar Zeitung'. Bremenski 'Weser-Kurier' iz Bremena piše da je Joschka Fischer još prije tri godine iz opozicije zahtijevao povezivanje gospodarskih odnosa s Iranom s pridržavanjem ljudskih prava u toj zemlji. Sada, kada je sam ministar vanjskih poslova, može ustrajati na tom principu. Ali hoće li to doista učiniti, u to možemo doista sumnjati. Jer još nikad do sada nisu izbjeglice u Njemačkoj pred neki državni posjet bile toliko izložene pritisku kao izbjegli Iranci pred prosvjede protiv Hatamija. Mnogi od njih imaju razumljive razloge za protest: bili su progonjeni i mučeni, na kraju prisiljeni na bijeg iz svoje domovine. To ni Schroeder ni Fischer ne smiju gurnuti pod tepih - unatoč cijeloj toj euforiji zbog novog partnera, upozorava bremenski list. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' piše o slaboj i posvađanoj oporbi u Jugoslaviji. Primjer iz 1996. pokazao je da upravo izbori u kojima režim mora braniti svoju krhku vlast sve prozirnijim prijevarama, može biti katalizator za masovne prosvjede. U srpskoj 'demokraturi' realna diktatura samo još zloupotrebljava virtualne demokratske institucije. Zato stranke u oporbi moraju pravodobno i prije svega zajednički pripremiti svoje sudjelovanje na izborima. Veliki razmak oporbenog spektra od liberalnog preko nacionalističkog do socijaldemokratskog jest proturječan, i to zato što nakon Titove smrti još nikada nije bilo demokratskih promjena. A da bi se uopće postigla prva prava promjena vlasti nakon Drugoga svjetskog rata, potrebna je jedinstvena fronta oporbe kako bi se povezala volja naroda. I ostale zemlje u tranziciji - Poljska, Češka ili Mađarska - postavili su svojedobno heterogenu frontu prema komunistima samo s jednim ciljem, prvo srušiti režim, podsjeća frankfurtski list. Kriza na Bliskom istoku i plan predsjednika Clintona da predsjednike Arafata i Baraka pozove u Camp David, opisuje 'Westfalenpost' iz Hagena. Pred susret u Camp Davidu izraelski predsjednik Vlade pokazuje demonstrativnu opuštenost. Ali ona, s obzirom na žestoke unutarnjopolitičke udarce, izgleda kao zviždanje u šumi. Izrael će biti predstavljen politički oslabljenim pregovaračem na ovom povijesnom mjestu. A predsjednik Clinton vrlo dobro zna da se mora dogoditi pravo malo čudo da bi uspjela ova politička igra na sreću koju izvodi s Barakom i Arafatom. Ali tom pokušaju nema nikakve alternative, podsjeća 'Westfalenpost'. (RDW)