RFE 9. VII. TOMAC I PUPOVAC

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 9. VII. 2000. Prokletstvo etnički čiste države; sa Zdravkom Tomcem, potpredsjednikom Hrvatskoga sabora, i Miloradom Pupovcem, predsjednikom Srpskoga nacionalnog vijeća, razgovarao Omer Karabeg. RFE: Gospodine Pupovac, ima li istine u tvrdnjama nekih pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj da se oni osjećaju kao građani drugog reda? Ima li, recimo, srpska manjina u ovom trenutku ista prava kao talijanska? PUPOVAC: Ne. Srpska manjina je novonastala manjina za razliku od talijanske koja je tradicionalna manjina u Hrvatskoj. Kad to kažem mislim na to da je talijanska manjina imala sređen status u bivšoj Jugoslaviji i da ga dodatno sređuje i u ovoj državi, kako međudržavnim ugovorima, tako i primjenom evropskih konvencija i norma koje se odnose na manjine. Za razliku od talijanske manjine srpska manjina u Hrvatskoj je donedavno praktički bila na nekoj vrsti neizorane ledine i ona je u tom smislu morala krenuti iz početka. Nama predstoji da pripremimo zakone, u prvom redu ustavni zakon o manjinama, kojima bi se regulirao položaj srpske manjine koja nije ni klasična jezična manjina, ni klasična vjerska manjina, nego je novonastala nacionalna manjinska zajednica, čiji status treba regulirati u skladu s nekim tradicijskim iskustvima, a i u skladu s nekim postignućima u posljednjih nekoliko godina kada je u pitanju reguliranje našeg položaja. RFE: Gospodine Tomac, slažete li se da položaj srpske manjine kao novonastale manjine, kao što kaže gospodin Pupovac, treba regulirati posebnim zakonom? TOMAC: Mi smo već donijeli čitav niz zakona kojima se reguliraju prava svih manjina. Donijeli smo ustavni zakon, međutim ostaje obveza da se taj zakon doradi i da se na razini ustava garantiraju sva manjinska prava. Kada se radi o srpskoj manjini, mislim da je važno obostrano ponašanje. Jako je važno da Srbi u Hrvatskoj prihvate Hrvatsku kao svoju domovinu, da prihvate da budu posebna etnička zajednica u Hrvatskoj. Mora se znati da je bio rat, da je bilo zločina, da je bilo stradanja s obje strane i da su uspomene još teške. Hrvatska je praktično jedina zemlja na Balkanu u kojoj se pokušava provesti politika potpuno otvorenog društva koje je multietničko, multinacionalno, u kome se jasno kaže - odbacujemo hrvatski nacionalizam, odbacujemo ideje o velikoj Hrvatskoj i velikoj Srbiji, o tome da se jedino može živjeti u svom getu, dakle, jedni pored drugih, a nikako zajedno. RFE: Gospodine Tomac, niste mi odgovorili na pitanje da li se slažete s idejom gospodina Pupovca da položaj srpske manjine treba regulirati posebnim zakonom? TOMAC: Nema posebnog zakona za svaku manjinu. Mi donosimo zakone o manjinama kojima reguliramo pravo na jezik, na pismo, na školovanje. Mi smo u ustavu nabrojili sve manjine i mislim da ne bi bilo dobro da za svaku manjinu donosimo posebne zakone. PUPOVAC: Prije svega treba priznati specifičnosti pojedinih manjinskih zajednica. Na primjer, ono što je relevantno za Talijane, kao klasičnu manjinu koja svoja prava ostvaruje preko prava na upotrebu jezika i preko posebnih obrazovnih institucija, nije toliko bitno za srpsku manjinu, jer ona nije klasična jezična manjina. Za srpsku zajednicu treba tražiti ona rješenja koja su, recimo, predviđena Erdutskim sporazumom i Pismom namjere i nekim elementima naše tradicije. Dakle, za srpsku zajednicu treba predvidjeti institut manjinske samouprave, u skladu s mehanizmima kakvi već postoje u istočnoj Slavoniji ili kakvi postoje u drugim državama poput Mađarske ili Slovenije, ne kao oblik vlasti nego kao oblik samoadministriranja i samoorganiziranja u stvarima kulture, u stvarima identiteta, u stvarima koje se tiču samoga opstanka. Srpska manjina je doista povijesna manjina u Hrvatskoj, ona je sastavni dio i državnog i nacionalnog identiteta Hrvatske i u tom pogledu je mnogo značajnija i mnogo snažnija - ako tako mogu kazati, bez želje da bilo kome oduzmem manjinska prava - nego što su to neke druge manjine. I u tom smislu treba u ustavnom zakonu spomenuti neke od instituta na koje srpska zajednica ima pravo i po međunarodnim ugovorima, kao što je Erdutski sporazum, i po relevantnim dokumentima kakvo je Pismo namjere. TOMAC: Mislim da treba otvoriti raspravu o svemu tome. Treba prihvatiti ona rješenja koja su najbolja, koja će dovesti do toga da manjine u Hrvatskoj budu bogatstvo hrvatske države, a ne remetilački faktor. I mislim da i jedan i drugi narod, i srpski i hrvatski, nakon svega što se događalo, moraju otvoriti novu stranicu u svojim odnosima. RFE: Ima i drugih ideja, koje dolaze sa srpske strane, o tome kako regulirati položaj Srba u Hrvatskoj. Tako, recimo, Milan Đukić, predsjednik Srpske narodne stranke, smatra da bi Hrvatsku trebalo kantonizirati i da bi Srbi trebalo da dobiju tri do četiri kantona u kojima čine većinsko stanovništvo. Kako Vi gledate na tu ideju, gospodine Pupovac? PUPOVAC: Mi Srbi smo imali priliku da posredstvom ustavnog zakona o manjinama imamo dva kotara i da ta dva kotara budu neka vrsta instituta teritorijalne autonomije Srba u Republici Hrvatskoj. Na žalost, srpski ratni vođe, poput Martića i drugih, odbili su bilo kakvu raspravu o tome i na taj način i krajinskim i urbanim Srbima za dugo vremena uskratili bilo kakvu mogućnost da dobiju prostor na kojem su sačinjavali povijesnu manjinu. Isticati danas zahtjeve za kantonizacijom ili za teritorijalnom autonomijom naprosto znači stavljati golem teret na krhka, slabašna leđa srpske zajednice u Hrvatskoj. To je jedan neozbiljan posao o kojem naprosto nema smisla razgovarati. Srbi u Hrvatskoj danas imaju mnogo prečeg posla. Prije svega, to je povratak imovine. Nekoliko tisuća obitelji još nije u svojim kućama. Oni taj problem ne mogu riješiti ni sa kakvom teritorijalnom ili bilo kakvom drugom autonomijom. Taj njihov problem može riješiti samo centralna vlast. Srbi treba da budu integrirani u sredine u kojima žive, da sudjeluju u lokalnoj upravi i samoupravi, u županijama i u cijeloj državnoj vlasti. To je pravi izazov koji stoji i pred Srbima i pred Hrvatskom. Srbi moraju izići iz neke vrste geta u kojem se trenutno nalaze. Oni moraju prestati funkcionirati na nivou nevladinih organizacija i moraju sudjelovati u donošenju odluka u sklopu onoga što nazivamo zajednički poslovi, opći poslovi i javno dobro. To je ono što mi se čini da je danas najveći izazov i za Hrvatsku i za Srbe u Hrvatskoj. Srbi su danas jedna disperzirana manjina, s enklavama koje su relativno homogene u različitim dijelovima Hrvatske i ta nova situacija zahtijeva i adekvatno rješenje, a to rješenje je manjinska samouprava na lokalnoj, nacionalnoj i državnoj razini, ali ne na principu teritorijalnosti nego na principu personalnosti. RFE: Gospodine Tomac, kakvo je Vaše mišljenje o srpskim kantonima u Hrvatskoj? TOMAC: Pa, vrlo negativno, kao i o zahtjevu za trećim, hrvatskim entitetom u Bosni i Hercegovini. To je model etnički čistih teritorija koji polazi od toga da se ravnopravnost može osigurati samo ako imaš svoj teritorij i ako živiš odvojeno od drugog naroda. Svaki zahtjev za teritorijalnom posebnošću Srba, za etnički čistim teritorijem jačao bi hrvatski ekstremizam i nacionalizam i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, i mi bismo se opet vratili u ono kolo zla koje smo već prošli. Mi želimo osigurati pravo svih pripadnika manjina da budu svoji na svome, da imaju pravo da izražavaju svoju kulturu, svoje posebnosti. To može biti samo bogatstvo Hrvatske. Rješenje nije u stvaranju geta, kako je rekao gospodin Pupovac. RFE: Ante Đapić, predsjednik Hrvatske stranke prava, nedavno je Srbima uputio direktnu prijetnju riječima: Jao, Srbima u Vukovaru, kada mi dođemo na vlast. Kako Vi gledate na tu prijetnju, gospodine Tomac? TOMAC: Đapić i njegova stranka nikada neće doći na vlast jer imaju podršku svega dva-tri posto građana Hrvatske. Ja ne bih davao previše pažnje Anti Đapiću i sličnima, jer mislim da golema većina hrvatskog naroda ne prihvaća njegovu politiku, to jest ne prihvaća politiku ekstremista, i zato ne treba napuhavati ono što on govori. RFE: Gospodine Tomac, vlast se, koliko znam, ogradila od Đapićeve izjave, ali mnogi smatraju da to nije dovoljno, da njegova izjava podliježe i sudskom gonjenju, s obzirom da širi nacionalnu mržnju. TOMAC: Ja mislim da ga ne treba sudski goniti, već da ga treba argumentima poraziti i marginalizirati. Neki od njih bi možda i željeli da budu sudski gonjeni da bi dobili na važnosti. Mislim da ekstremista ima u svim demokratskim državama, ali ja nisam previše zagovornik političke represije prema onima koji daju takve izjave. Dok se ostaje samo na izjavama, mislim da je dovoljno jasno reći kamo vodi takva politika. Ako bi se išlo u političku akciju, u konkretna djela, onda postoje zakoni koji to sankcioniraju. RFE: Gospodine Pupovac, plaše li se Srbi Đapićevih prijetnji? PUPOVAC: Ne više toliko kao što su se nekada plašili, ali treba reći da to izaziva strah i veliku zabrinutost, jednako kao i izjava gospodina Šeksa o tome da Srbi povratnici podmeću požare po Dalmaciji ili da prijete hrvatskim političarima. Takve izjave su neodgovorne i opasne. Ja se slažem s gospodinom Tomcem da, gdje god je to moguće, treba izbjeći restrikcije i represiju u odnosu na politički govor i politički iskaz. Međutim, treba konstatirati da je gospodin Đapić i ranijih godina nekoliko puta izišao izvan okvira Ustava i da je doveo u pitanje ono što nazivamo državnom sigurnošću. On jest svojim iskazima u nekoliko navrata izravno motivirao, ako ne i poticao, ljude na određenu vrstu nasilja. To se može i dokumentirati. U tom smislu institucije vlasti bi morale jasno reći da je sloboda političkog iskaza nešto što ne treba dovoditi u pitanje i ograničavati, ali da izjave te vrste u ovim još nestabilnim okolnostima mogu motivirati ljude da posegnu za životima nedužnih građana i njihovim dobrima. I to je ono što, na žalost, gospodin Đapić i njemu slični čine. RFE: Gospodine Pupovac, jeste li zadovoljni kako je vlast reagirala na Đapićeve prijetnje ili mislite da je trebala postupiti oštrije? PUPOVAC: Što se tiče stranaka, ja razumijem oprez pojedinih političkih stranaka kada je u pitanju gospodin Đapić, ali mislim da državni organi gospodinu Đapiću trebaju poslati jasnu poruku da je prešao granicu i da ugrožava odredbe našeg Ustava i državnu sigurnost. I to je naprosto stvar koju treba reći. TOMAC: Slažem se, ali mislim da situacija nije tako jednostavna. Mi vodimo političku borbu protiv ekstremizma i mislim da nama treba prepustiti da ocijenimo kako u toj političkoj borbi postići najbolje efekte. Mi mislimo da smo te desne, nacionalističke, ekstremne strukture uspjeli potisnuti i politički pobijediti. Možda bismo ih ojačali, kada bismo oštrije administrativno reagirali. Važno je da Srbi vjeruje u iskrenost naše politike, da vjeruje da novo hrvatsko vodstvo ne želi etnički čistu Hrvatsku već modernu, demokratsku, evropsku Hrvatsku s ravnopravnim građanima. Što manjine budu imale veća prava, što im bude bolje, što budu sigurnije i hrvatska država će bolje izgledati i bolje funkcionirati. Ali ja ne mislim da je trebalo oštrije reagirati, jer neki upravo žele da se oštrije reagira kako bi oni politički ojačali. Slažem se da su neke izjave i postupci uznemirili ljude, ali treba reći da su ljudi koji su davali takve izjave jednako grubo govorili i o Predsjedniku države i o predsjedniku Vlade i o cijeloj novoj vlasti, da su nas proglasili izdajnicima i upućivali nam najgore uvrede. Nije se prijetilo samo Srbima, prijetilo se i još se prijeti i novoj vlasti. RFE: Gospodine Pupovac, koliko su Srbi sada zastupljeni u organima vlasti i na rukovodećim mjestima u privredi, obrazovanju i kulturi? PUPOVAC: Na žalost, simbolički. Mi, recimo, u Saboru imamo samo jedno mjesto kao i manjine koje imaju svega nekoliko tisuća pripadnika ili nekoliko stotina glasača. To je HDZ-ovsko nasljeđe koje mi nismo prihvatili, niti ćemo ikada prihvatiti. Zastupljenost Srba u upravi na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini, u vodećim firmama i drugim ključnim institucijama u Hrvatskoj je apsolutno neprihvatljivo. Srbi su, na žalost, s toga prostora gotovo u cijelosti isključeni. I trebat će doista mnogo vremena da se ta situacija promijeni. Nije, recimo, normalno da danas u Vojniću nema nijednog Srbina u gradskom vijeću, niti u Gradskom poglavarstvu, iako su Srbi danas tamo lokalna većina. To isto vrijedi i za Knin. Mislim da je pravi model ono što smo napravili u istočnoj Slavoniji. Premda taj model ima svoje slabosti, to je ipak put kako možemo doći do adekvatne zastupljenosti srpske zajednice u obavljanju poslova od općeg interesa. RFE: Gospodine Tomac, mislite li Vi da treba povećati zastupljenost Srba u organima vlasti i na rukovodećim mjestima? TOMAC: To će se s vremenom rješavati kad u cijelom društvu pobijedi koncept koji je pobijedio u mojoj stranci. Mi u Socijaldemokratskoj partiji prilikom kandidiranja ne vodimo previše računa o tome tko je Hrvat, tko je Srbin, tko je Mađar, tko je Talijan. U strukturi naših saborskih zastupnika svi su oni predstavljeni. Mi imamo četiri-pet zastupnika srpske nacionalnosti, što je dokaz da, kada su odnosi demokratski, nema potrebe da se posebno zahtijeva da struktura mora biti takva i takva. Kad prevladaju demokratski odnosi u cijeloj Hrvatskoj, neće se moći dogoditi da u jednoj lokalnoj sredini gdje ima puno Srba nema nijednog srpskog vijećnika. RFE: Gospodine Pupovac, smatrate li da je u Hrvatskoj sada stvorena situacija da se svi izbjegli Srbi mogu vratiti bez ikakvih zapreka? PUPOVAC: Stvorene su pretpostavke da se mogu vratiti svi oni koji to žele i koji smatraju da u Hrvatskoj trebaju nastaviti život nakon ratnih godina. Međutim, mnogi problemi nisu riješeni. Nije riješeno pitanje efikasnog izdavanja putnih listova i dokumenata od našeg veleposlanstva u Beogradu. Nije riješeno pitanje povratka imovine, jer ova vlast još nije stvorila adekvatne mehanizme kako da riješi problem povratka srpske imovine koju su zaposjeli Hrvati izbjegli iz Bosne. Kad je obnova kuća u pitanju, Srbi su doista bili zapostavljeni posljednjih godina. Možete gotovo na prste jedne ruke izbrojiti Srbe povratnike kojima su obnovljene kuće ili koji su od države dobili dotaciju za obnovu svojih kuća. To su ozbiljne teškoće koje stoje na putu onima koji se vraćaju, ali je bitno napomenuti da je atmosfera promijenjena i da je političko opredjeljenje promijenjeno. RFE: Gospodine Tomac, je li hrvatska vlast spremna da bez ikakvog uvjetovanja omogući povratak svim onim Srbima koji se žele vratiti i da im vrati njihove kuće i stanove? TOMAC: Načelno da, ali ima mnogo problema koji su prije svega financijsko-gospodarski, jer nije dovoljno biti spreman da se omogući povratak, već za to treba imati i novaca. Mnogo će zavisiti i od toga da li će se svojim kućama moći vratiti Hrvati iz Bosne i Hercegovine kojih u Hrvatskoj ima oko 200.000. Oni se sada u znatnom broju nalaze u kućama odbjeglih Srba, a ti Srbi su u njihovim kućama u bosanskoj Posavini. Bez rješavanja tog problema, bez financijskih sredstava za obnovu kuća, bez stvaranje uvjeta za posao, načelna politička odluka da se svi mogu vratiti kući neće se moći realizirati. Jednostavno, da biste riješili imovinski problem nekog Srbina, morate riješiti problem prognanika koji je istjeran iz Bosne i koji se ne može vratiti u republiku srpsku, jer se u njegovu stanu nalazi neko drugi. Problem je vrlo složen i mnogi olako daju izjave o tome kako će se svi vratiti. U gospodarskoj situaciji u kojoj se nalazi, Hrvatska to teško može riješiti bez značajne pomoći međunarodne zajednice. RFE: Svaka nacionalna manjina se oslanja na neku svoju maticu. Gospodine Pupovac, smatrate li Vi Srbiju svojom matičnom zemljom i razvijate li veze s njom? PUPOVAC: U mjeri u kojoj Srbija postoji kao država i u mjeri u kojoj su Srbi konsolidirani kao nacija - da. Međutim, kako stvari sada stoje, Srbija je nedovršena država, a Srbi su nekonsolidirana nacija i mi, Srbi u Hrvatskoj, kao novonastala manjina, smo u situaciji da, kao i neke druge manjine u Hrvatskoj, poput, recimo, Bošnjaka, čekamo da se naša matica konsolidira, da se demokratizira, da se unutar sebe stabilizira i da se otvori za suradnju s ostalim svijetom. Mi imamo suradnju, posebno u posljednje vrijeme, s različitim krugovima, opozicijskim i nezavisnim, u Srbiji i u Crnoj Gori. Time mi želimo pridonijeti normaliziranju odnosa između Hrvata i Srba. Hrvatska doista danas ima niz prednosti i o njima prosječan čovjek u Srbiji treba biti obaviješten. Treba biti obaviješten o tome da je, recimo, Hrvatska iznašla snage da na izborima u siječnju ove godine pobijedi samu sebe, da pobijedi svoje slabosti. A, vjerujete, nema tako velikog izazova koji se nalazi pred Srbima u Srbiji i Jugoslaviji, pred građanima Srbije, kao što je izazov da pobijede same sebe, odnosno vlastite slabosti. Mi, Srbi iz Hrvatske, bit ćemo zadovoljni i sretni kada u Srbiji budemo imali demokratsku vlast, međunarodno priznatu, afirmiranu, kada Srbija u pravom smislu te riječ postane država prema kojoj se možemo okrenuti s uvjerenjem da ćemo naići ne samo na podršku nego i na one oblike suradnje od kojih ćemo imati koristi i mi Srbi, ali istovremeno i naša država u kojoj živimo - Hrvatska. RFE: Gospodine Tomac, da li je za Vas normalno da srpska manjina razvija veze sa Srbijom, bez obzira na to kakav je režim u Srbiji? TOMAC: To je teško pitanje. Ja mislim da svaka vezanost Srba u Hrvatskoj za beogradski režim, koji ih je i doveo u poziciju u kojoj se sada nalaze, nije dobra za njih, niti je dobra za odnose Srba i Hrvata u Hrvatskoj, jer bi to direktno jačalo nacionalističke snage u Hrvatskoj. RFE: A kad je riječ o vezama s opozicionim krugovima u Srbiji? TOMAC: Mi nemamo ništa protiv toga da se održava veza s demokratskim snagama, to je sasvim razumljivo. Ja samo želim biti pragmatičan i reći da nema mira na Balkanu dok ne ode režim Slobodana Miloševića. Zbog toga svako vezivanje za Srbiju pod njegovim vodstvom ne koristi onima koji se za nju vezuju. RFE: Mislim da se nova vlast u Hrvatskoj kad je riječ o povratku Srba, psihološki nalazi u dosta složenoj situaciji. Ima onih koji smatraju da je jedna od najvećih zasluga Franje Tuđmana bila to što je pod njegovom vladavinom broj Srba u Hrvatskoj sveden na minimum tako da oni više ne predstavljaju nikakvu političku snagu u toj zemlji. Rukovodstvo Hrvatske demokratske zajednice smatralo je da je time jednom za svagda riješilo srpsko pitanje u Hrvatskoj. Međunarodna zajednica sadašnjoj vlasti u Hrvatskoj stavlja u zadatak da, kad su Srbi u pitanju, praktično poništi ono što je učinila prethodna vlast. Bojim se, gospodine Tomac, da je to izuzetno težak zadatak za koji se neće dobivati aplauz na domaćoj sceni. TOMAC: Naš stav je vrlo jasan. Mi smo upravo na politici koja je bila suprotna politici HDZ-a dobili izbore. Mi smo bili protiv takozvanog 'humanog preseljenja'. Mi smo bili protiv koncepcije da se na nekakvim srpsko-hrvatskim sporazumom o etnički čistim teritorijima i podjelom Bosne može riješiti problem. Mi smo se odrekli ideala etnički čiste države i od početka smo bili za koncept multietničkog i multikulturalnog društva. Međutim, naš uspjeh će zavisiti od toga što će se događati u Bosni i Hercegovini, što će se događati s Hrvatima prognanim iz Bosne i Hercegovine, hoće li se njima stvoriti mogućnost da se vrate, hoće li Bosna i Hercegovina opstati kao cjelovita država. Ukoliko bi republika srpska ostala etnički čista, onda bi naša politika mogla biti poražena na idućim izborima. Prema tome, mi smo svjesni da to nije lak zadatak, ali smo čvrsto odlučili da se borimo za svoju politiku, jer mislimo da je ona u interesu i Hrvata u Bosni i Hrvata u Hrvatskoj. Međutim, mnogo toga zavisi i od ponašanja Srba u Hrvatskoj, od toga da li će među njima pobijediti snage koje su za život u zajedništvu ili snage koje će ponovo tražiti političku autonomiju, federalizaciju Hrvatske, to jest sve ono zbog čega je i došlo do sukoba. PUPOVAC: Ja bih podsjetio na misao znamenitoga poljskog književnika Czeslava Miloša koji je jednom prilikom kazao da su se Poljaci nakon II. svjetskog rata sučelili sa dva prokletstva. Prvo, ostali su bez svojih povijesnih manjina, bez osam milijuna Nijemaca, nekoliko milijuna Židova i još nekoliko stotina tisuća drugih, kao što su Ukrajinci. I drugo, ostali su s antisemitizmom bez Židova. Tu vrstu prokletstva nijedna nacije ne može sebi dopustiti. I nema nikakva razloga da se takvo stanje u bilo kojem obliku zadržava u Hrvatskoj. Demokracija u Hrvatskoj je pokazala i pokazat će da etničkom čišćenju, etnički čistoj državi, etnocentričkom tipu političkog sistema nema niti treba biti mjesta u Hrvatskoj. Uostalom, nije ključno pitanje koliko će Srba biti u Hrvatskoj. Ključno je da oni budu integrirani u hrvatsko društvo, da njihov identitet bude sastavni dio hrvatskog nacionalnog identiteta, da budu priznati kao manjina, a ne, kao što je to do sada bio slučaj, da budu isključeni iz cjeline društva i da njihov identitet ne bude sastavni dio hrvatskog identiteta. Ponovit ću nešto što sam već negdje javno kazao. Ja sam po rođenju Dalmatinac i kada bi mi netko oduzeo pravo da se pozivam na Zadarsku deklaraciju, kojom su dalmatinski Srbi zajedno s većinskim hrvatskim narodom donijeli odluku o pripojenju Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji, ja bih naprosto bio ne samo manje Srbin nego i manje čovjek, bio bih manje građanin Hrvatske. Ja se zalažem za takvu vrstu statusa, za takvu vrstu rješenja. A, naravno da se ne može nitko praviti slijep pored očiju i previdjeti činjenicu da je na djelu doista bila jedna ratna politika koja je bila usmjerena na koncept etnički čistih država i da je u pogledu broja Srba teško uspostaviti ono što se naziva status quo ante, ali to je moguće uspostaviti u pogledu vrijednosti, u pogledu političkih ideja, u pogledu kvaliteta odnosa među ljudima. U to sam duboko uvjeren, i to je ono što me motivira da još radim i djelujem na političkoj sceni i da, evo, ovdje s vama i gospodinom Tomcem razgovaram o onome što je sadašnjost i budućnost Hrvatske. RFE: Prema ustavnom zakonu položaj Srba bi se bitno poboljšao kada bi njihov broj dostigao osam postotaka stanovništva, jer bi oni tada stekli pravo da u tom omjeru budu zastupljeni u vlasti. Mislite li, gospodine Pupovac, da će Srbi u Hrvatskoj uskoro dostići taj postotak? PUPOVAC: Ja nisam siguran da je to pitanje potrebno vezivati s određenim postotkom i ne znam zašto bi to bilo baš osam posto, a ne šest posto ili manje od toga. RFE: Oprostite, ali tako je predviđeno u ustavnom zakonu. PUPOVAC: Ja mislim da je ta vrsta rješenja prilično arbitrarna. Za mene nije toliko bitno da se deklarativno, normativno zajamči pravo proporcionalnosti, nego da se osigura sudjelovanje Srba u svim aspektima života u Hrvatskoj, a ako se pokaže da to nije moguće, da se onda to osigura i nekom odredbom koja bi jamčila proporcionalnost. Srbi su i danas doista značajna manjina u Hrvatskoj. Treba napomenuti da je na izborima u siječnju na biračkim popisima bilo 250.000 Srba i da je 150.000 - 160.000 glasovalo. Prema tome, njihova brojka nije mnogo manja od osam posto čak ni pri sadašnjem stanju stvari. Ali još jedanput bih želio reći da se ne treba fiksirati na brojke, jer one same po sebi niti donose prava, niti ih mogu oduzeti. Potrebno je sagledati činjenice, a činjenice govore da Srbi trebaju imati mnogo veći udio u javnim poslovima u Hrvatskoj, jer su oni značajna manjina i u povijesnom i u demografskom smislu. Zbog toga im treba zajamčiti neku vrstu specifičnog statusa unutar generalnih rješenja. RFE: Gospodine Tomac, mislite li da se treba pridržavati postotka od osam posto kad je riječ o zastupljenosti Srba u vlasti i u drugim tijelima u Hrvatskoj? TOMAC: Slažem se s ovim što je govorio kolega Pupovac. Zašto baš osam, a ne sedam ili devet ili neki drugi broj? Bitno je osigurati ravnopravnost i sigurnost ljudi. Da li će u novom ustavnom zakonu ostati osam posto, o tome ćemo raspravljati. Ali sada je to tako i dok u ustavnom zakonu tako piše, dotle to treba uvažavati. Ako se steknu uvjeti da kažemo da ne treba pisati nikakav postotak nego da se ravnopravnost osigurava na drugi način i kad to usvojimo, onda će tako biti. (RFE)