RFE 9. VII JANJIĆ

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 9. VII. 2000. U Zagrebu je ovih dana boravio koordinator Foruma za etničke odnose iz Beograda i ugledni analitičar političkih procesa u SR Jugoslaviji dr. Dušan Janjić. U zagrebačkom dopisništvu RFE-a ocijenio je najnovije ustavne promjene u SRJ, reakciju Crne Gore i analizirao moguće dalje događaje u regiji. Janjić smatra da je Slobodan Milošević proizveo ustavnu krizu, crnogorsku reakciju drži iznuđenom i jedino mogućom, a od svijeta očekuje da zaštiti Crnu Goru. S Dušanom Janjićem razgovarala je Silvija Simić. RFE: Gospodine Janjiću, kako ocjenjujete ekspresne promjene Ustava SR Jugoslavije? Janjić: Promjene su izvršene na karakterističan način za Miloševića. Kako bi on rekao, one su institucionalne i izvaninstitucionalne. Dakle, u suštini, radi se o pribavljanju institucionalne forme za ono što možemo smatrati njegovom političkom odlukom i voljom. Ja mislim da je njegova politička odluka i volja da primijeni direktnu vlast, osobnu vlast i da centralizira preostale dužnosti i da pokuša na taj način spriječiti dva trenda. Prvo, trend osamostaljivanja Crne Gore i, drugo, trend gubljenja kontrole nad pojedinim regijama i dijelovima društva u Srbiji. RFE: Koja je, po Vašem sudu, pozadina tih promjena i koje efekte već primjećujete? Janjić: Mislim da je pozadina ovih promjena direktan refleks Miloševićeve potrebe da uspostavi kontrolu nad Crnom Gorom i da eliminira oporbu iz političkog života. Prvi efekt je nova kriza. Ovo je sada otvorena ustavna kriza Federacije. Do sada je ona bila de facto. Crnogorci, kao što znamo, nisu potezali pitanje Ustava, nego su u postojećem ustavnom okviru preuzimali svoje funkcije i nudili jedan novi ustavni aranžman preko ugovora. Milošević je direktno promijenio Ustav i izazvao ustavnu krizu; podizao je tenzije u crnogorsko-srpskim odnosima i kao efekt dobio je podizanje tenzije i straha u inozemstvu da bi se, kao najgore, mogao dogoditi jedan novi rat, vojna intervencija u Crnoj Gori. Drugi efekt je širenje straha i discipliniranje oporbe unutar Srbije. RFE: Kako ocjenjujete reakciju službene Crne Gore ? kao očekivanu, iznuđenu, ili nešto treće? Janjić: Sve vrijeme je Crna Gora bila u poziciji onoga nesretnika koji visi na rubu prozora i nastoji se zadnjim naporom održati da se vrati na krov, a na primjer, Milošević ih odozgo gazi po rukama i gura da padnu. Zapravo, on je sve vrijeme prisiljavao Crnu Goru na taj potez osamostaljenja, s idejom ili da ih vrati silom, odnosno da eliminira nositelje ideje samostalnosti i reforme, kao što je Đukanović, ili ako to ne ide, da ih izbaci van. Mislim da je to logična posljedica njegova modela vlasti. Miloševića jednostavno zanima teritorij, pa i bez ljudi. Teritorij je ono što on pokriva svojom snagom, svojom moći. Molim lijepo, onaj tko ostaje, ili je došao i prihvaća moju Vladu ? dobro je došao, koji neće ? neka ide van, mora platiti cijenu. Jednostavno, po Miloševićevu mišljenju, njegova vlast je raj. Svi koji se nađu izvan raja, oni su kažnjeni; dakle i Crnogorci ako otpadnu, Bože moj. Dakle, s tog stanovišta, crnogorski su potezi iznuđeni, ali oni nisu neaktivni. Ja mislim da oni do sada vuku vrlo lukave, ako tako mogu reći, ili jedino moguće pragmatične poteze, izbjegavajući izravnu konfrontaciju, izbjegavajući dati povoda Miloševiću za uporabu nasilja, a možda i izbjegavajući da isprovociraju ozbiljniju podjelu unutar međunarodne zajednice. Oni na neki način, povlačeći iznuđene pragmatične poteze, sve više jačaju svoju samostalnost i sve više povezuju, prije svega, NATO, zapadnu Europu i SAD za svoj projekt i stvaraju im obavezu aktivnije pomoći. Dakle, možemo reći da su Crnogorci u jednom položaju gdje ih Milošević zaista maltretira da iziđu iz Jugoslavije, oni se u tom grčevitom pokušaju da se to ne dogodi naglo, i da se ne dogodi baš protivno njihovim interesima, ipak vrlo ozbiljno spremaju za taj potez. RFE: Kako vidite neposredni razvoj događaja u Crnoj Gori? Janjić: Tu je vrlo veliko pitanje što je zapravo stvarni politički prostor i koji su instrumenti koji stoje na raspolaganju Milu Đukanoviću i crnogorskom vodstvu. Crnogorsko društvo je politički dosta podijeljeno, ali je Đukanovićeva vlast svakim danom jača. Dakle, tu bi se moglo reći da je to sličan trend kao u Srbiji. Da li bi Crna Gora mogla, ili crnogorsko političko tijelo, da izdrži sada to direktno, to radikalno pitanje Jugoslavije ili ne, odnosno sa Srbijom ili ne, što je direktnije pitanje, to ja za analize. Vidite, to u Crnoj Gori nije samo pitanje nacija, to je i pitanje emocija, to je problem identiteta. Mnogi Crnogorci misle da su po porijeklu Srbi, a politički, povijest ih dijeli. Drugo, to je pitanje ljudskih resursa. Skoro 500 tisuća Crnogoraca živi u Srbiji. To je skoro koliko ih je u Crnoj Gori, i to ljudi od kojih su većina njih vrlo dobro integrirani. Uostalom, prvi put mi nemamo etnički sukob, jer i Milošević je Crnogorac; dakle, ovo je sukob između Crnogoraca oko preraspodjele njihove - ako možemo u etničkom smislu da govorimo - vlasti. Onaj drugi dio, koji je meni važniji, je da cijeli sukob, kako ja vidim, prelazi snage i značenje Crne Gore. Jednostavno rečeno, Crna Gora je počela da bude primjer da je moguće, čak i unutar takvog jednog režima kakav je Miloševićeva vlast, postepenim reformama, mirnim putem, doći do demokratizacije i do otvaranja društva. RFE: Tu dolazimo na jedno od važnih pitanja koje zaokuplja i šire okruženje ? ponašanje međunarodne zajednice. Treba li ona, po Vašem mišljenju, aktivno pomoći Crnoj Gori? Janjić: Doći će do jednog vrlo interesantnog fenomena. Ako Crna Gora, koja je bila angažirana u ratnim sukobima s Bosnom i s Hrvatskom, preuzme ulogu neke vrste regionalnog punkta za suradnju, i s Hrvatskom, i s Bosnom, i s Kosovom, i s Albanijom, i s Makedonijom ? dakle, to je jedan izuzetan primjer koji se možda međunarodnoj zajednici prvi put pružio u povijesti. Ukoliko padne vodstvo Mila Đukanovića i taj program, past će taj primjer. Mislim da je to glavno iskušenje američke politike i europske politike ovdje. Ako oni dopuste da padne Đukanović, i da Milošević zapravo, što institucionalno, što izvaninstitucionalno, što ustavnim promjenama, što političkim borbama, što silom, sruši ovu vlast, uspostavi centralističku vladavinu, to je i poraz jednog koncepta koji obilježava drugu polovicu XX. stoljeća u Europi, a pogotovo obilježava posthladnoratovsku politiku SAD. Zbog toga mislim da će zapravo Europa, htjela-ne htjela, biti donekle u emocionalnoj situaciji kao i Crnogorci, da će morati Crnogorce, Crnu Goru i neovisnost Crne Gore, ako treba, osigurati i štititi i vlastitim oružjem, da bi zapravo zaštitila i svoje ideale i svoj model koji promoviraju. RFE: Gospodine Janjiću, i na kraju što, po Vašem mišljenju, očekuje Srbiju, može li i u kojem obliku ona sve ovo preživjeti i doživjeti demokratsku transformaciju? Janjić: Čini mi se da će se Srbiji, nakon što je sve počelo s tom nekom idejom državnosti, i u ime nekakve srpske nacije, dogoditi totalna povijesna farsa ? da će nju Milošević zapravo pokopati, i to pod lažnim imenom. Na nadgrobnom spomeniku bit će 'Jugoslavija'. I uopće nije isključeno da ta Jugoslavija bude u jednom trenutku sastavljena od, na primjer, crnogorskih brda, centralne Srbije i dijela Vojvodine, a Milošević će dok god živi to zvati 'Jugoslavijom'. A Jugoslavija je jednako ? on. Ključ problema je da se u Srbiji ne zna što je Srbija, i to je ono što traje od smrti Tita, da u suštini u Srbiji se nije našlo dovoljno ljudi, dovoljno pameti i snage da se definira srpski identitet, državni, nacionalni, da se Srbija definira kao zajednica, koja može poslije na raznim temeljima surađivati s drugima. Mi smo danas u istoj situaciji i ja mislim da će oni koji jasno odgovore što je Srbija, a govorim o Srbiji u granicama bez Kosova i bez Crne Gore, da bude vrlo precizno ? znači centralna Srbija i Vojvodina ? ti koji Srbima ponude koncept moderne nacionalne države, demokratske države, oni će zamijeniti Miloševića, oni će ga sigurno zamijeniti. Njega ne mogu zamijeniti ljudi koji sanjaju veliku Srbiju. (RFE)