IT-29.VI. PANORAMA-REPORTAŽA IZ HRVATSKE

ITALIJA PANORAMA 29. VI. 2000. Ne prepuštajte nas bossovima "Teško je, kada si sastavni dio Balkana, postati normalnom zemljom. A još je možda teže biti priznat od onih koji su u svijetu uistinu utjecajni, posebno Sjedinjenih Država i Europske unije, kao zemlja koju se može integrirati bez odgađanja, bez predrasuda, bez 'ako' i 'ali', u međunarodnu zajednicu. Hrvatska, s 4,5 milijuna stanovnika, prihvatila je taj izazov. Naravno, njezini najviši predstavnici, od predsjednika Stipe Mesića do predsjednika vlade Ivice Račana, pa do ministra vanjskih poslova Tonina Picule, neumorno ponavljaju da Hrvatska 'nije samo balkanska zemlja, nego i mitteleuropska i mediteranska', s jakim vezama prema sjeveru (Mađarska, Slovenija) i prema zapadu (Italija). Međutim biljeg ostaje, kao da kažu svjetski moćnici svojim ponašanjem, svojim obećanjima uvijek uvjetovanima poštivanjem starih i novih pravila, koja je često teško provesti. Siječanjskim izborima Hrvati su srušili jedan autokratski režim, onaj Franje Tuđmana, koji je iz nacionalizma napravio svoj razlog postojanja. (...) Hrvati se tako neizbježno nalaze u položaju da moraju ponovno rješavati račune sa svojom nedavnom prošlošću. Paradoksalno, za mnoge se radi o jednoj novoj povijesti, čije poteze i intrige nisu naslućivali. Do upoznavanje te stvarnosti došlo je zbog jedne nevjerojatne okolnosti: Tuđman je snimao sve razgovore koji su se odvijali u njegovu uredu, i one najpovjerljivije, pa i one sa sinom Miroslavom, koji je do siječnja bio na čelu tajnih službi. Novi predsjednik Stipe Mesić odlučio je da 'Hrvati moraju znati' i podjelio je transkripte iz Tuđmanova arhiva novinama. Sve to zapadnim diplomatima u Zagrebu kaže da 'u Hrvatskoj vlada novo ozračje'. (...) Sve do izborne pobjede Račana i Mesića zemlja je bila djelomično pod embargom, u smislu da bilo EU, bilo MMF nisu bili ovlašteni ulagati ili dogovarati zajmove Zagrebu. S promjenom političkog stanja i osvajanjem vlasti od jedne liberalno-socijaldemokratske koalicije, bila bi logična i jedna promjena ponašanja od strane međunarodne zajendice. Međutim, nije se dogodilo ništa. Mnogo obećanja. Ali samo obećanja. Službeni razlozi stand-bya na kojega je Zagreb prisiljen su birokratski. Odnosno: proračuni za 2000. bili su veće pripremljeni prije no što se u Zagrebu promijenila politička situacija. Nemoguće je naći načina za intervenciju. U stvarnosti, premda to nitko ne priznaje ni u Washingtonu ni u Bruxellesu, Hrvatska ostaje neka vrsta posebno nadgledanoga, koji mora dati konkretne dokaze svoje transformacije u normalnu zemlju. To je stanje koje u hrvatskoj vladi izaziva brojna nezadovoljstva i poneku prijetnju. Jedan istaknuti političar, koji je radije želio ostati neimenovan, kaže Panorami: ' Učinili smo sve kako bi našim sugovornicima objasnili da su naše potrebe žurne. Nitko nas nije slušao. Ne možemo ovako nastaviti. Zemlja je siromašna, ljudi su siromašni, nezaposlenost pogađa trećinu aktivnog stanovništva, koje kada je stanje dobro prima plaće od 300-400 maraka mjesečno. Mladi su očajni jer ne vide perspektive'. (...) Jedini resurs ostaje turizam, no i na tom bi području bila potrebna velika ulaganja. Dakle? 'Dakle', smatra političar iz Zagreba, 'netko, ili možda mnogi, mogli bi biti dovedeni u iskušenje da sve ostave kako bi u inozemstvu, ilegalnim useljavanjem, potražili rješenje problema. Želim kazati, primjerice, da su talijanske obale na dva koraka od onih hrvatskih. Što bi bilo kada bi osim Albanaca i Kurda u Italiju počele dolaziti tisuće Hrvata? Do danas smo dobro nadgledali naše granice, no nije rečeno da se to može nastaviti u budućnosti'. Hrvatska mafija nikada nije bila jaka poput albanske, srpske i kosovske mafije. Jedina mafijaška organizacija, vješta u borbi i krvoločna, 'skupina s Knežije' prema imenu jedne zagrebačke četvrti, nedavno je savladana. (...) Za mafije je Hrvatska, zapravo, posebno zanimljiva radi organizacije prometa ljudima i drogom. Dovoljno je pomisliti da se pred njom nalazi, obala talijanskog teritorija duga stotinama kilometara koja je, barem do sada, bila tim prometom pogođena samo djelomično. A sutra? I na budući razvoj te situacije s pozornošću gleda Zapad i njegova specijalizirana tijela, poput Europola i Interpola (...)", piše Bruno Crimi.