SRBIJA-POLITIKA-VEČERNJE NOVOSTI

SRBIJA POLITIKA 29. VI. 2000. Jača međunarodni položaj SRJ (...) Jugoslavija je bila žrtva bezobzirne agresije, kojoj se hrabro oduprla. To svijet shvaća i zato na našu zemlju gleda kao na simbol otpora i nepokoravanja diktatu i hegemonizmu.(...) Slika o Jugoslaviji se mijenja i na Zapadu, jer se malo zemalja oduprlo i obranilo, od takve sile kakva se prošloga proljeća okomila na nas, i tako sačuvalo dostojanstvo.(...) Golemi gubitci zemalja Podunavlja, zbog agresije NATO na Jugoslaviju, otvaraju oči i onima koji su u bombardiranju sudjelovali ili ga, što je slučaj s nekim našim susjedima , udvornički poduprli. Shvaćaju da je agresija, u stvari, bila uperena i protiv njih, jer postaju sve siromašnije i sve zavisnije od moneta na obalama Atlantika. (...)" VEČERNJE NOVOSTI 29. VI. 2000. 'Njet' samovolji Zadnjih tjedana Rusija je strategiju vanjske politike tri puta iskušavala i pečatila na primjeru SRJ, zemlje koja je u posljednjem desetljeću, igrom sudbine i stjecajem povijesnih okolnosti, bila jedna od najodlučnijih poprišta iskušavanja 'novog svjetskog poretka', odnosno američke hegemonističke politike. Na slučaju Jugoslavije, bilo da je riječ o rušenju prijašnje federacije, bilo da je u pitanju agresija na sadašnju jugoslavensku državu, prelamala se sudbina rusko-američkih odnosa, čak možda više nego na pitanju atomskog naoružanja. Preko leđa Jugoslavije, Amerika je, pokušavala staviti u pogon svoju strategiju 'jedine sile' i iskušati zapadni prodor na istok, isto kao što je na tom istom slučaju Rusija pokušavala, ali ne sasvim uspješno, da pokaže da još postoji kao velika sila. I sada kad je postalo jasno da je Washington ušao Rusiji duboko u bok i ugrozio njene strateške interese na Balkanu, Moskva, zahvaljujući više smjeni vlasti u Kremlju, nego toj spoznaji, pokušava 'prizemljiti' Clintona i njegove imperijalne ambicije i, opet, to radi na primjeru Jugoslavije, koja je ozbiljno krvarila pod američkom agresijom, ali se uspjela održati na nogama ne pokleknuti pred pritiscima, prijetnjama, sankcijama i ucjenama.(...) Svakako da u Moskvi, nije bila nepoznanica to da američka agresija na Balkanu vodi k Čečeniji, a možda i još dalje prema Kaspijskom moru , da su time ruski strateški interesi ozbiljno ugroženi, a njen nacionalni ponos ponižen. Trebalo je, ipak, da prođe dosta vremena i da dođe do smjene vlasti u Kremlju, pa da iz Moskve prema Washingtonu odu poruke kao ovih dana. Jer, stabilnost Jugoistoka Evrope je odavno i rusko pitanje."