IT-28. VI.AVVENIRE- RAZBOJNIČKE DRŽAVE

ITALIJA AVVENIRE 28. VI. 2000. Podzemni ratovi godina "mira" "U Americi ih zovu 'rogue-states', 'razbojničke države'. To je kategorija zemalja koje su navodno prekršile međunarodne zakone, popis obilježenih koji krivce gura u krug sankcija u kojega se lako ulazi, i iz kojega se teško izlazi. Sankcije kažnjavaju narod radi možebitnih krivnji neke vlade, oduzimaju kruh onima koji ne glasuju i mlijeko djeci koja, poput janjadi iz bajke, još nisu rođena. Taj instrument kažnjavanja je u biti plod ideje iz devetnaestog stoljeća o jednakosti između države i nacije, kada su se, zajedno sa sankcijama, izmislile reparacije koje su Nijemci primijenili na Francuze nakon Sedana, sve europske nacije nametnule Kinezima nakon Boksačkoga ustanka, a na kraju ih Francuzi ponovno naplatili od Nijemaca nakon Prvog svjetskog rata, s katastrofalnim posljedicama koje znamo. Obično se sankcije, kao kolektivna kazna koja još uvijek odolijeva temeljnom načelu individualne odgovornosti u suvremenom pravu, nameću državama koje su optužene da financiraju terorizam, ili da tajno grade nuklearna ili kemijska oružja. (...) U načelu su sankcije jedinstvena kazna koja nema vremenskog ograničenja. Ta osuda na neodređeno vrijeme, pravosudno apsurdna, trebala bi pak biti, recimo tako, opravdana činjenicom da je predodređena trajati dok se pretpostavljeni zločinac ne preobrati. No i na tom planu takozvanog odvraćanja sankcije nisu postigle uspjeh. (...) Kao što je poznato sankcije se nameću na temelju članka 41 Povelje Ujedinjenih naroda, koji predviđa prekid trgovinskih odnosa, kao alternativu uporabi oružja za nametanje svojih odluka. No zapravo smo u iračkom slučaju u apsurdnoj situaciji u kojoj sankcije mogu imati, po stanje civilnog pučanstva, teže posljedice od stanja rata. Dodatni protokol Ženevske konvencije od prije 23 godine u slučaju rata zabranjuje bilo koju mjeru koja bi kao učinak imala lišavanje stanovništva sredstava za život i zahtjeva da se civilima pomogne 'kada su u velikim teškoćama radi nedostatka sredstava nužnih za preživljavanje, poput hrane i medicinskih sredstava'. Grubo rečeno, ono što bi u slučaju otvorenog sukoba nosilo rizik da se smatra 'ratnim zločinom', provedeno je, nastavlja se i slijedi bez da se može vidjeti neki razumni istjek u razdoblju kojega zovemo mirom. No već je dopušteno pitati se je li ovo mir, ili je to rat u drugim oblicima.", piše Romanello Cantini.