E-KOMENTARI-Politika-Diplomacija ŠP-ABC-28.6.-EUROPSKE OSOVINE ŠPANJOLSKAABC28. VI. 2000.Europske osovine"Pretenzije francusko-njemačke osovine da i dalje predvodi projekt europske izgradnje više pripadaju željama nego stvarnosti.
Osovina je zaglibila zbog unutarnje nesloge i nesposobnosti da Uniji ponudi program koji bi omogućio svladavanje institucionalne paralize. Uzvišen govor francuskoga predsjednika Jacquesa Chiraca u europskom Parlamentu i njegov projekt razrade Ustava, koji se čak i najvećim optimistima čini dalekim, jedva skrivaju nesposobnost Pariza i Berlina da predlože bilo kakvu konkretnu zamisao koja bi omogućila deblokadu neposredne budućnosti Europske unije. Ni Francuska ni Njemačka ne pokazuju znakove svoje nekadašnje pokretačke snage. Željeti dvije brzine čini se utopijom kad ne pokazuju ni znak bilo kakvog kretanja.Dok postaje očito da je Francuska, s tek naizgled inovatorskom retorikom, nesposobna uvjeriti Njemačku u vlastite zamisli, ogrnute haljom satkanom od lukavstva i retorike, druge zemlje poput Španjolske, Velike Britanije i Italije sumnjičavo i oprezno promatraju njihove proklamacije. Chirac pokušava donijeti nešto
ŠPANJOLSKA
ABC
28. VI. 2000.
Europske osovine
"Pretenzije francusko-njemačke osovine da i dalje predvodi projekt
europske izgradnje više pripadaju željama nego stvarnosti. Osovina
je zaglibila zbog unutarnje nesloge i nesposobnosti da Uniji ponudi
program koji bi omogućio svladavanje institucionalne paralize.
Uzvišen govor francuskoga predsjednika Jacquesa Chiraca u
europskom Parlamentu i njegov projekt razrade Ustava, koji se čak i
najvećim optimistima čini dalekim, jedva skrivaju nesposobnost
Pariza i Berlina da predlože bilo kakvu konkretnu zamisao koja bi
omogućila deblokadu neposredne budućnosti Europske unije. Ni
Francuska ni Njemačka ne pokazuju znakove svoje nekadašnje
pokretačke snage. Željeti dvije brzine čini se utopijom kad ne
pokazuju ni znak bilo kakvog kretanja.
Dok postaje očito da je Francuska, s tek naizgled inovatorskom
retorikom, nesposobna uvjeriti Njemačku u vlastite zamisli,
ogrnute haljom satkanom od lukavstva i retorike, druge zemlje poput
Španjolske, Velike Britanije i Italije sumnjičavo i oprezno
promatraju njihove proklamacije. Chirac pokušava donijeti nešto
novo, ali opet upada u tromost starih i poznatih stajališta. Budući
europski Ustav jedva prelazi karakteristike mamca. EU bi se mogla
proširiti tek kad proguta institucionalnu reformu koja je zapela
još prije deset godina. Ono što ne funkcionira među petnaestoricom,
još će manje funkcionirati ako se nastavi širiti. Francuska i
Njemačka i dalje ne nude ništa novo zemljama istočne Europe koje s
pravom kucaju na vrata Unije. Chiracov prijedlog tek je novo
izdanje staroga degaullističkoga projekta Europe nacija koji novim
demokratskim državama istočne Europe ne nudi ništa novo, ali ni
bilo kakve ustupke projektu federacije koji je nedavno predložio
njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. Chirac ustraje
na zastarjelom modelu Europe s dvije brzine sa skupinom prvaka,
uglavnom Francuske i Njemačke, na čelu koji su se spremni, iz čistog
volonterstva, uzdići na razinu 'čvrste jezgre' pri tom stvarajući
varijabilan i asimetričan nacrt europske građevine.
No stvarnost potvrđuje da Njemačkoj i Francuskoj nedostaje
zajednička diplomatska konstrukcija koja bi im omogućila vodstvo u
projektu. Francusko-njemačka osovina ne može riješiti temeljnu
institucionalnu krizu koju proživljava EU, što se drži neizbježnim
za svako moguće širenje. Bez novih ideja ne može se izvući iz ovakve
situacije. Još jedan primjer: niti jedna od dviju država nema
nikakav novi prijedlog za europsko monetarno pitanje. Francuska je
sumnjičava prema autonomiji Europske središnje banke koju Njemačka
drži nužnom. U ovim uvjetima pretenzija osovine da se i dalje bude
'pokretačka snaga Europe' čini se praznom retorikom.
Suočena s tom stvarnošću, nova osovina koju tvore London, Lisabon i
Madrid pretvara se, kako se čini, u buduću alternativu, s obzirom na
ukočenost Pariza i Berlina. Velika Britanija, Portugal i
Španjolska, na temelju dogovora i zajedničkih kriterija, postaju
projekt kralježnice EU koja može dati nove prijedloge i novu
dinamiku polazeći od koncepta Europe koja, unatoč dvjema brzinama,
teži zajedničkom kretanju. Nije toliko u pitanju promjena vodstva
koliko dokaz da je zdravo suparništvo među državama glavni čimbenik
bogatstva europskoga projekta. To je klasična dijalektika između
starog i novog, a novo sve više prolazi osovinom London-Lisabon-
Madrid, a sve manje nepokretnom francusko-njemačkom osovinom",
piše uvodničar.