RFE 25. VI. NOVINARE PRED HAAŠKI SUD

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 25. VI. 2000. Novinare treba izvesti pred pred međunarodni sud za ratne zločine u Haagu. Prilog Amira Zukića. Rad međunarodnog suda izazvao je žestoke raspre u Vijeću sigurnosti UN-a. Dok 'The New York Times' otkriva potankosti tajnih pregovora o dobrovoljnom odlasku optuženog za ratne zločine Slobodana Miloševića s vlasti, tužiteljica Del Ponte najavljuje proširenje optužnice protiv Miloševića. Haaški sud objavio je pokretanje istrage protiv lidera bivše Oslobodilačke vojske Kosova i podizanje optužnica za bombardiranje Dubrovnika. Tema ove emisije RFE-a je - mogu li novinari s prostora bivše Jugoslavije, koji su poticali na genocid i mržnju, izaći pred međunarodni sud za ratne zločine. RFE: Političke promjene na Balkanu mogu dovesti do povećanog broja uhićenja optuženih za ratne zločine, objavio je predsjednik haaškog suda Claude Jorda. A upravo su se oko rada suda na zadnjoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a sukobili američki i kanadski veleposlanici s jedne, te ruski i kineski s druge strane. Sudac Jorda posebno je naglasio, kako je rekao, vidljiv rast suradnje među vladama prilikom privođenja, što u Haag može dovesti, prema njegovoj procjeni, još oko 200 optuženih. On je pozvao Vijeće sigurnosti da odobri interne promjene na radu suda, posebno u fazi pripreme suđenja, uključujući i amandmane na statut koji im je 1993 godine sud ustanovljen. On je rekao da u sadašnjem stanju politički i vojni prvaci mjesecima moraju čekati početak suđenja. Claude Jorda: Radno opterećenje suda sada je toliko veliko da, ako se odmah ne pronađe rješenje, sama vjerodostojnost ustanove može biti dovedena u pitanje. Mi smo dužni optuženima omogućiti suđenje koje je ne samo pravično već i ekspeditivno. RFE: Predložene mjere dovele bi do ubrzanja suđenja koja bi bila završena do 2007. godine, umjesto u 2016. godini, kako je bilo predviđeno izvornim mandatom. U raspravi su ponovo na vidjelo izašla neslaganja članica Vijeća sigurnosti oko mandata i rada suda. Ruski veleposlanik Sergej Lavrov ponovio je primjedbe na objektivnost i nepristranost suda: Sergej Lavrov: Nažalost, vidjeli smo kako se u radu suda pojavljuju političke ambicije i kako se prihvaća jasna antisrpska linija. Pošto je samo odredio tko je glavni krivac u jugoslavenskoj tragediji, sud je često bio slijep prema slučajevima nepridržavanja međunarodnog humanitarnog prava drugih strana u konfliktima. RFE: Stav SAD-a bio je rezolutan i suprotan od ruskog. Richard Holbrooke: Optužbe za pristranost su ne samo neosnovane, nego i netočne. Zemlje koje te optužbe iznose bile su punopravni sudionici Daytonskog procesa, složile su se s onim što se činilo. Ne mislim da su te kritike opravdane, važeće ili produktivne. RFE: Sudac Jorda je također odbacio primjedbe na rad suda. Claude Jorda: Preuzimanjem izazova haaški sudci misle da su bili i jesu u stanju da s nepristranošću, postojanošću i uvjerenju da saslušaju vapaj žrtava i na ovaj način prenesu da se povijest tragičnih događaja u ovom regiji ne zaboravi, ili što je još gore, da se mimoiđe nekom vrstom revizionizma koji, kao što svi znamo, predstavlja opasnost svim demokracijama. RFE: Ukoliko se prihvate predložene izmjene uhićeni će, bez dosadašnjeg odlaganja, biti podvrgavani sudskim radnjama. Razlog sadašnjeg stanja je preopterećenost suda i nedostatak specijalista i sudaca koji obavljaju pripreme za suđenje. Jorda je rekao da su sudcima suda potrebni fleksibilnost i mogućnost improvizacije u vođenju slučajeva, kao i stanovit broj vanjskih sudaca koji bi bili pozivani da vode slučajeve kada je to moguće. RFE: Prije nego što su se američki i ruski veleposlanici sukobili u Vijeću sigurnosti UN-a, list 'The New York Times' objavio je da Sjedinjene Države i Rusija, zajedno s nekim članicama NATO-a, surađuju u tajnim pregovorima o tome da se Slobodanu Miloševiću i njegovoj obitelji jamči osobna sigurnost i zadržavanje imetka, ukoliko jugoslavenski predsjednik dobrovoljno ode s vlasti. I Moskva i Washington demantirali su tvrdnje 'The New York Timesa', ali autor teksta Steven Erlanger, u izjavi za naš radio, kaže kako Washington ipak sudjeluje u 'dogovoru' s Miloševićem. Steven Erlanger: Clintonovoj administraciji ostalo je još samo šest mjeseci do odlaska i ona je iznimno frustrirana postojanjem mogućnosti da Milošević i poslije toga ostane na vlasti. Državni sekretar Albright je rekla svojim pomoćnicima da bi željela da Milošević ode sa vlasti prije nje. Washington ne očekuje u ovom trenutku nikakvu revoluciju u Beogradu. Dakle, čini se da je ostao jedan jedini izlaz da se Miloševiću i njegovoj obitelji daju jamstva sigurnosti pod uvjetom da odu iz Srbije. Upravo tu mogućnost sada razmatra Washington i NATO, posebno Grčka, ali ne žele s time biti javno dovedeni u vezu. To mi je stavljeno do znanja prilikom pripreme ovog teksta. RFE: I direktor privatne američke obavještajne agencije Stratfor, George Friedman, vjeruje kako su tvrdnje 'The New York Timesa' osnovane i pojašnjava zašto: Friedman: Mislim da je administracija na najvišim razinama shvatila da američka nazočnost na Kosovu ne može trajati beskrajno. Izgubila je također iluzije vezane za Oslobodilačku vojsku Kosova, Albance i sadašnje stanje na terenu. Mislim da je zavladao osjećaj da je na Kosovu perspektiva u kojoj su oni koji sjede na vrhu vulkana. Pitanje je koje izlazne strategije imamo na raspolaganju. Stratford je neko vrijeme smatrao da je problem s kojim je administracija sučeljena sam Milošević. Proglašavajući ga za zločinca onemogućila je sebi pregovore s jugoslavenskom Vladom. U ovom trenutku ne postoji mogućnost da se Milošević dekriminalizira, da se optužnica protiv njega povuče. Upravo zato se nametnula ovakva strategija izlaza - nužnost da Milošević ode. I u Jugoslaviji ima onih, čak bliskih Miloševiću, za koje smatramo da misle da bi izolacija Jugoslavije prestala njegovim odlaskom. Ali, jasno je da Milošević ne namjerava otići jer zna da će sljedeći korak biti Haag i dugo zatočeništvo. Stoga postoji zanimanje na obje strane da se raspetlja ovaj mrtvi čvor između Zapada i Jugoslavije. Ključ je maknuti Miloševića. Mora se, dakle, pronaći formula kojom bi se on naveo na odlazak. Člankom 'The New York Timesa' administracija je pokušala ispitati teren, provjeriti kakve bi bile reakcije na davanje amnestije Miloševiću. Najvažnije što su otkrili jest da postoji velika ravnodušnost koja ukazuje na vjerojatnost da bi tako nešto u Sjedinjenim Državama prošlo bez pretjeranog negodovanja. RFE: Tijekom balkanske turneje glavna tužiteljica haškog suda Carla del Ponte je objavila pokretanje istrage protiv zapovjednika bivše Oslobodilačke vojske Kosova i podizanje optužnica za bombardiranje Dubrovnika. RFE: Reagirajući na špekulacije u vezi eventualne amnestije Miloševića, Carla del Ponte je napomenula da optužnicu protiv Miloševića može povući samo tužitelj haaškog suda i da ona o tome i ne razmišlja. Još je istaknula da se 'stabilnost na Balkanu se može osigurati samo ako se Miloševića privede u Haag', napominjući da se ne slaže sa konceptom da se sa čovjekom odgovornim za ono što se dogodilo na Kosovu mogu naći rješenja. 'Moji stručnjaci će raditi na prikupljanju dodatnih podataka koji su u vezi s optužnicom Miloševića i četiri člana njegovog kabineta, kao i u cilju podizanja dodatnih optužnica i to ne samo za Srbe, nego i za Albance', istakla je Carla del Ponte najavljujući podizanje optužnica protiv visokih dužnosnika, visokih redarstvenih, vojnih, političkih prvaka odgovornih za gaženje zakona protiv čovječnosti. Ona je priopćila da se jurisdikcija haaškog suda odnosi samo za razdoblje tijekom ratnog konflikta, odnosno do 12. lipnja prošle godine i da je istraživanje o srpskim žrtvama, tijekom tog razdoblja, otežano zbog nemogućnosti pristupa žrtvama i svjedocima srpske nacionalnosti koji se nalaze u Srbiji. Carla del Ponte je pozvala dužnosnike iz Beograda da omoguće istražiteljima haaškog suda da uđu u Srbiju i najavila kontakte s osobama koje se nalaze u Crnoj Gori. Odgovarajući na novinarsko pitanje, ona je izjavila da se istraga vodi i oko pet slučajeva aktivnosti Oslobodilačke vojske Kosova tijekom oružanog konflikta, i da se razmotri odgovornost i na višoj zapovjednoj razini. Del Ponte: Moj posjet Dubrovniku učvrstio me u uvjerenju da treba što prije podignuti optužnicu protiv onih koji su napali ovaj prekrasni mirni grad koji je tako postao žrtva besmislene agresije. Predviđam da će optužnice za ono što se događalo Dubrovniku biti podignute do kraja ove godine, istaknula je uz ostalo glavna tužiteljica međunarodnoga suda za ratne zločine Carla del Ponte u svom obraćanju novinarima u dubrovačkoj zračnoj luci u Ćilipima. RFE: Slijedi tema emisije. Hoće li se novinari iz bivše Jugoslavije koji su poticali na genocid i mržnju naći pred sudom. Naime, međunarodni sud za ratne zločine nedavno je na 12 godina zatvora osudio Georgesa Ruggiua, novinara koji je u Ruandi poticao na genocid prema plemenu Tutsi. Optužnice za širenje mržnje podignute su protiv još dvojice ruandskih novinara. Glasnogovornik haaškog suda Paul Risley kaže kako još nije spremna niti jedna optužnica protiv novinara s prostora bivše Jugoslavije, ali otkriva kako je moguće da će, pored vojnih i političkih lidera i izvršitelja zločina, i novinari izaći pred sud: Paul Risley: Nikad nismo razgovarali o tome tko bi mogao biti optužen. Mi provodimo istrage i protiv novinara, kao i protiv svih drugih osumnjičenih, ali sve dok ne okončamo istrage protiv pojedinaca ne možemo ih optužiti, niti možemo javno o tome govoriti. Teško je raspravljati o takvim pitanjima. RFE: Profesor međunarodnog prava, Zoran Pajić, kaže kako je sa stručnog aspekta vrlo moguće pojavljivanje nekih novinara pred sudom za ratne zločine. Zoran Pajić: U izvršenju kaznenoga djela i izvršavanja međunarodnih kaznenih djela, kao što su ratni zločini, zločin protiv čovječnosti, postoji kategorija poticanja i bez sumnje da su u ratu u bivšoj Jugoslaviji novinari odigrali vrlo značajnu i nečasnu ulogu. Mislim da i u nacionalnim kaznenim zakonodavstvima svih zemalja, u svakom slučaju svih država koje su nastale na području bivše Jugoslavije, inkriminirano je kazneno djelo, recimo, poticanja nacionalne, rasne itd. mržnje, što ustvari predstavlja zločin protiv međunarodnog prava. RFE: Novinar zagrebačkog 'Globusa' Boris Dežulović kaže kako je jedina razlika između optuženih ruandskih novinara i onih što su širili šovinizam i mržnju na prostoru bivše Jugoslavije, u broju osoba koje su ubijene zahvaljujući prljavom novinarskom radu. Boris Dežulović: Imamo potpuno iste slučajeve ljudi koji su radili potpuno iste stvari kao i oni u Ruandi. Ja sam naveo samo slučaj Marinka Božića iz poznatog tabloida ST koji je bukvalno raspisivao tjeralicu za, recimo, Srbima u Hrvatskoj za vrijeme rata, od kojih su neki i stradali izravno zbog tekstova objavljenih u ST-u. Poznat je slučaj iz lipnja 1991. godine kada je ST objavio tjeralicu za četrnaestoricom Srba u Gospiću, čini mi se, i kada su dva dana nakon toga desetorica s te liste nađeni mrtvi u rijeci. Nikada nitko nije za to odgovarao. Nije odgovarao ni Marinko Božić, ni njegovi reporteri koji su otkrili tu petu kolonu, ni oni koji su samo proveli u djelo ono što je započeo Marinko Božić. Takvih slučajeva je bilo još mnogo od tih izravnih do onih neizravnih, huškačkih primjera novinarstva, zaista smo ih imali mnogo tih ratnih godina. RFE: Kolumnist riječkog 'Novog lista' Drago Pilsel tvrdi kako je velika šteta što bivši glavni tužitelj haaškog suda Richard Goldstone nije sproveo u djelo svoje obećanje da će pred sud izvesti novinare koji su poticali na mržnju. Drago Pilsel: Ja držim da novinari koji su duboko povrijedili kodeks časti, služili se lažima i tako prouzročili smrt, devastaciju našeg prostora moraju biti kažnjeni. Međutim, nije pitanje samo tog novinara koji širi mržnju. Glasovit, već legendaran, je izvještaj nekoliko njih koji pamtimo: gospodina Smiljka Šagolja, novinara HRT-a, Hrvatske televizije. Netko je te izvještaje Smiljka Šagolja pune mržnje prema Bošnjacima puštao u eter. Ja sam puno puta vidio kako Dubravko Merlić, kada je vodio 'Slikom na sliku', vrlo redovito koristi priloge pune mržnje gospodina Smiljka Šagolja. Bili su i drugi u dnevniku, itd. Danas Dubravko Merlić predstavlja na Hrvatskoj televiziji demokratsku obnovu te kuće. RFE: Smiljko Šagolj, ratni dopisnik Hrvatske radio televizije iz Bosne i Hercegovine, a sadašnji novinar Hrvatskog radija Herceg- Bosne, na optužbe odgovara ovako: Smiljko Šagolj: Bez komentara. Sve što sam radio, radio sam javno, a to što rade ? njima na savjest. RFE: Recite da li i dan danas mislite da ste radili dobru stvar? Smiljko Šagolj: Apsolutno radim po savjesti i točno. RFE: Beogradska škola ratnog izvještavanja pokazala se posebno morbidnom. Upravo zbog takvog rada nastala je i poslovica: 'Da je Goebels imao Mitevićevu televiziju, III. Reich bi i danas postojao. Topnici beogradskih studija moraju pred sud, kaže novinar Radija Slobodna Evropa Rade Radovanović: Rade Radovanović: Ja se nadam da će se oni, koji se bave počinjenim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije, pozabaviti i sigurnim učešćem pojedinih bivših novinara, dakle bivših naših kolega. Ovdje podvlačim to bivših, zato što ja mislim i tvrdim, da otkako su počeli veliki radovi velikih majstora poput Miloševića, Tuđmana i ostalih na prostorima bivše Jugoslavije, da ljudi koji su bili, što se mene tiče, snajperisti i topnici iz studija za mikrofonima i za kamerama, nisu više novinari. Oni su to možda bili do prije toga. Dobri, loši, nebitno je, ali kad netko novinarsku profesiju do te mjere zločinački zlouporabi to više nije novinarstvo, ne zato što je zlouporaba u pitanju, nego zbog toga što se jednostavo radi o jednom drugom zanatu. Zanatu ratne propagande, potom to prelazi ratno harangiranje, koje potom prelazi u direktan zločin na način učešća u tom ratu, tako što se i drugi zloporabljujućim mogućnostima medija radija, televizije, pisanih medija, guraju u rat. RFE: Profesor Zoran Pajić kritizira haaški sud da se ograničio na 'male ribe' nudeći novi pristup. Zoran Pajić: No ono zaista treba što prije učiniti kada je u pitanju nadležnost i rad haškog suda je da se što prije okrene stvarnim arhitektima međunarodnih zločina učinjenih u ratu u bivšoj Jugoslaviji. Jer, sve ovo što mi do sada imamo pred međunarodnim sudom u Haagu je jedan, rekao bih, fragmentarni proces. Zapravo, sve su te istine do kojih se dolazi u pojedinim suđenjima fragmentarne, bilo da su regionalno, teritorijalno fragmentarne i da su etnički fragmentizirane. Ono što, ja mislim, predstavlja primarnu misiju, ako hoćete povijesnu misiju haaškoga suda je da se dođe do jedne opće istine o tome što se stvarno dogodilo u ratu u bivšoj Jugoslaviji. Nuenberški sud je u tom pogledu svoj doprinos dao upravo istražujući zločine koje su počinili, kako je to tada i rečeno, glavni ratni zločinci. To je ono na što se mora haaški sud koncentrirati u budućnosti. Sve ovo govorim zbog toga da bih izrazio svoju rezervu prema tome, da se proširuje broj lica koja će biti izvedena pred sud. Naravno, pri tome mislim na novinare, to je i vaše pitanje. Ja mislim da bi usporedo trebalo vjerojatno sagledati stanje tako da bi nacionalni sudovi, odnosno domaći sudovi, državni sudovi, preuzeli jedan dio te nadležnosti i sudili onima koji nisu bili neposredni izvršitelji. Nisu bili ... zločina. Oni su u dobroj mjeri utjecali na jednu atmosferu, na jedan ambijent, stvarali zaista jedno okruženje, psihološko ako hoćete, gdje je zločin takvih razmjera bio moguć. RFE: Ono što je posebno indikativno jeste činjenica da mnogi ratni izvjestitelji, koji su čuveni po jeziku mržnje, i danas rade kao novinari, i to prilično uspješno. Komentira nekadašnji feralovac, a sada novinar 'Globusa' Boris Dežulović: Boris Dežulović: Zapravo je to priča o masovnom ubojici koji je miran i tih susjed i koji nakon ubojstva isto nastavlja svoj život mirnog susjeda bez ikakvih skrupula, problema i bez crvenila na obrazima. Hrvatski novinar, ili srpski novinar, ili bošnjački novinari koji su prije 15 godina bili čak, ne ni mirni susjedi, nego su bili vrlo poslušni slugani ondašnjeg komunističkog režima, odjednom su se 1990. ? 1991. godine obukli u maskirne odore i postali privatni pisci svojih režima. Isto tako, naravno, nakon što su odradili svoj posao u ratu za režime, da ne govorimo samo o ljudima koji su potencijalni sjedači na klupu u Haškom sudu, već općenito o slugama tih režima, nakon završetka rata najnormalnije su nastavili svoje poslove u urednim, klimatiziranim redakcijama. Nakon smjene vlasti, poput recimo u Hrvatskoj, bez ikakvih problema nastavili su raditi i postali su veliki demokrati, neki čak i borci za slobodu medija. Imamo i takvih u Hrvatskoj, recimo na Hrvatskoj televiziji, koji su veliki borci za slobodu medija, a koji su prije deset godina šutjeli kada je Antun Vrdoljak željeznom metlom čistio nepoćudne kadrove i Srbe s HTV-a. Drago Pilsel: Preduga je lista ljudi koji su širili mržnju, odnosno, koji su kršili i lažima destruirali i onemogućavali nas novinare, da se onda stvorio dojam da je novinarstvo jedna vrlo prljava profesija, a ne časna kao što ja mislim da jeste. RFE: Sve ovo otvara i pitanje: tko su potencijalni putnici u Haag. Glavna i odgovorna urednica sarajevskog magazina 'Dani, Vildana Selimbegović kaže: Vildana Selimbegović: Mislim da ih ima dovoljno, na žalost. Dobro, vjerojatno se više nitko neće baviti poginulim Ristom Đogom, ali mislim da, u svakom slučaju nekadašnja SRNA će delegirati najznačajniji broj naših bivših kolega. Mislim da se danas više ne mogu zvati kolegama, jer su bili prozivači genocida. Mislim da će, recimo, Smiljko Šagolj biti jedan od ozbiljnijih kandidata. Za očekivati je da će i među Bošnjacima biti interesantnih likova za ovu priču. 'Dani' su u ovom broju radili jedan tekst koji se pozabavio ovom temom i kolega Emir Imamović je naveo nekolicinu primjera, naslova tekstova, recimo Zilhada Ključanina. Citirat ću jedan: 'Došli smo u stanu, vlašku li vam nanu'. RFE: Hrvatski neovisni novinari, kao posebno nacionalistički nastrojenu bivšu kolegicu, ističu ratnu novinarku Vjesnika Maju Freundlich, koja je odbila govoriti za naš program. RFE: Kolega Rade Radovanović kao glavne poticatelje genocida iz Beograda vidi: Rade Radovanović: U svoje osobno ime, na osnovu onoga što znam, mislim da su apsolutno odgovorni i da bi trebalo pokrenuti istražne radnje, ako se to tako kaže jezikom pravnika, nikako ne mogu navesti sva imena, ali protiv nekog tko se zove Milorad Vučelić i koji je u jednom kritičnom razdoblju, od 1991. godine pa do 1992. godine, bio direktor televizije Novi Sad, a potom, od travnja 1992. godine pa do 1995. godine generalni direktor Radio televizije Srbije. Potom mogu nizati taj popis, što se mene tiče, koji nije mali. Milorad Komrakov, na primjer, imenjak Vučelića, koji je također u tim razdobljima bio i urednik televizijskog dnevnika, i urednik nekih drugih posebnih emisija, koje su bile posebne, ali nisu bile emisije. To su zapravo bili posebni ratni zadaci koje je taj čovjek izvršavao. Potom, razne druge ljude u mojoj bivšoj kući - Radio Beogradu - razni drugi ljudi i imena u sadašnjoj i tadašnjoj 'Politici' i 'Politici ekspres'. Konkretna djela činjenja neljudskih i zločinačkih stvari, za koje mi ne treba ni Carla del Ponte niti svi haaški suci, niti bilo kakvi suci da bi mi svojim pravosudnim presudama rekli da nešto jeste ili nije zločin. RFE: Milijana Baletić, Mila Štula, Milorad Komrakov i drugi nositelji huškačkog novinarstva, izbjegli su sve kontakte na temu odgovornosti novinara za poticanje genocida. Preko posrednika su nam poručili da su sve što su radili ? radili svjesno i da nikada nisu rekli da treba nekoga ubiti. Umjesto komentara, recimo da i osuđeni ruandski novinar Ruggiu nikada nije rekao 'Ubijte Tutsije'. Njegov omiljeni geslo glasio je: 'Počistite oko svoje kuće'. (RFE)