DE-SPORT-Nogomet-Vlada RDW 24. VI. NIJEMCI I NOGOMET NJEMAČKI RADIO - RDW24. VI. 2000.Nijemci i nogomet, komentira V. Wagener."Porazi pripadaju športu jednako tako kao i loša kondicija. Ali ono što si je na svojoj posljednjoj utakmici
na Europskom nogometnom prvenstvu protiv Portugala u utorak, 20. lipnja, njemačka nacionalna momčad dopustila, graniči sa škandalom. Još uvijek službeni europski prvak se već 1996. godini oprostio od međunarodnog nogometa.Naivno je vjerovati da je uspješnost u najljepšoj sporednoj stvari na svijetu samo pitanje taktike, tehnike i duha zajedništva. Nogomet ne egzistira u bezzračnom prostoru, nego je odraz društvene sredine. U ovom slučaju, neuspjeh njemačke momčadi slika je stanja Njemačkoga nogometnog saveza. To je najveća pojedinačna organizacija u međunarodnom športu i ima mnogo toga zajedničkog s autoritarno-patrijarhalnim stilom vođenja bivšega saveznog kancelara Helmuta Kohla. S porazom njemačke nacionalne momčadi doživljavamo još jednom svršetak starog sustava Helmuta Kohl, samo nešto kasnije nego na drugim javnim područjima. Prema vani se pokazuje moćno i samosvjesno, iznutra je Njemački nogometni savez društvo nešarmantne stare gospode koja se najviše
NJEMAČKI RADIO - RDW
24. VI. 2000.
Nijemci i nogomet, komentira V. Wagener.
"Porazi pripadaju športu jednako tako kao i loša kondicija. Ali ono
što si je na svojoj posljednjoj utakmici na Europskom nogometnom
prvenstvu protiv Portugala u utorak, 20. lipnja, njemačka
nacionalna momčad dopustila, graniči sa škandalom. Još uvijek
službeni europski prvak se već 1996. godini oprostio od
međunarodnog nogometa.
Naivno je vjerovati da je uspješnost u najljepšoj sporednoj stvari
na svijetu samo pitanje taktike, tehnike i duha zajedništva.
Nogomet ne egzistira u bezzračnom prostoru, nego je odraz društvene
sredine. U ovom slučaju, neuspjeh njemačke momčadi slika je stanja
Njemačkoga nogometnog saveza. To je najveća pojedinačna
organizacija u međunarodnom športu i ima mnogo toga zajedničkog s
autoritarno-patrijarhalnim stilom vođenja bivšega saveznog
kancelara Helmuta Kohla. S porazom njemačke nacionalne momčadi
doživljavamo još jednom svršetak starog sustava Helmuta Kohl, samo
nešto kasnije nego na drugim javnim područjima.
Prema vani se pokazuje moćno i samosvjesno, iznutra je Njemački
nogometni savez društvo nešarmantne stare gospode koja se najviše
pribojava promjena. Jer promjene znače stavljanje u pitanje
struktura moći i vlasti. A to je ono posljednje što želi stari
predsjednik Egidius Braun, a što nisu htjeli ni njegovi
prethodnici. I designirani nasljednik, financijski političar
Gerhard Mayer-Vorfelder, inače lukavi prepredenjak, neće dirati u
to. On ponajprije želi udobno sjediti u šefovskom fotelju, kao što
su to činili i prijašnji hijerarsi. Samodopadnost i ukazivanje na
romantičnu prošlost uspjeha - to je karakteristično za Njemački
nogometni savez. Da li u pitanju trenera, u stvari Lothara
Mathaeusa, ili otjerivanjem nogometnih tehničara kao u slučaju
Stafana Effenberga i Maria Baslera - uvijek predstavlja slabo
rješenje.
Umjesto profesionalnog trenera angažiralo se nogometnog
umirovljenika Ericha Riebecka, čiji je jedini pravi uspjeh bila
pobjeda na kupu UEFA s Bayer-Leverkusenom prije deset godina. I
umjesto da se Lothara Mathaeusa nakon briljantne karijere odvrati
od harakirija, on je proglašen svetim. Svi problemi nacionalne
momčadi koji su se očitovali na utakmici protiv Portugala, bili su
odavno ranije poznati. Međutim, odugovlačenje, što je bila i
specijalnost bivšoga kancelara, u Njemačkom nogometnom savezu
razvijeno je do perfekcije. I Kohlova politička slika
'rascvjetanog krajolika', nakon ponovnog ujedinjenja oslikana kao
buduća projekcija njemačkoga istoka, vodila je nogometne
dužnosnike barem u podsvijesti. Kako bi se inače moglo objasniti,
da je ignoriran već sam slab početak momčadi na utakmici protiv
Rumunjske, s ukazom na tradicionalnu snagu Nijemaca na turnirima.
Bitna karakteristika njemačkih nogometnih dužnosnika jest njihovo
duboko nepovjerenje prema neovisnim nogometnim umjetnicima.
Jedini preostali pravi strateg njemačkog nogometa, Stefan
Effenberg sunčao se na moru, dok su se blamirali Mehmet Scholl,
Thomas Haessler i kompanija. On nije htio prihvatiti koncept koji
je unaprijed bio osuđen na propast. Mario Basler, genijalni
prljavko savezne lige, za dužnosnike Njemačkog nogometnog saveza
nije bio dovoljno poslušan da bi mogao sudjelovati u pothvatu
'obrane naslova'.
Prisilna dominacija drugorazrednih nogometnih vrlina kao što su
disciplina i poslušnost, za nogometni savez su puka samosvrha.
'Trčati, boriti se i šutjeti', na taj način su slavljene već mnoge
pobjede. No usputno su desetljećima u tome sudjelovale i pametne
glave. Franz Beckenbauer, Guenter Netzer i Wolfgang Overath bili su
šlag na cjelokupnom umjetničkom djelu, u kojem zanatlije i
umjetnici, kondicija i tehnika predstavljaju jedinstvo. Sada
njemački nogomet ima dovoljno vremena da ponovno izađe iz
međunarodne drugorazrednosti. Drugi će se radovati jer je
desetljećima konkurencija njemačke uspjehe primala fatalistički.
U skladu s lakonskom primjedbom Gerrya Lineckera, bivše engleske
nogometne zvijezde, koji je nakon jednog od brojnih poraza Engleske
od Njemačke rekao: 'Nogomet je čudnovata igra. Dvadesetidva
muškarca trče za loptom i na kraju pobijede Nijemci'."
(RDW)