CH-sirotani-Gospodarski pokazatelji-Diplomacija-0Plaće/Mirovine ŠVICARSKA-LE TEMPS OD 26.6.00.UVODNIK O SIROMAŠTVU ŠVICARSKALE TEMPS26. VI. 2000.Socijalni susret na vrhu bez čelnika"Prodaje li se javnom mišljenju borba protiv
siromaštva isto tako dobro kao prije pet godina? Ili su se najnoviji načini za njezino vođenje pokazali malo - ili nimalo- uspješnim? Oboje, jamačno. Ipak, 'socijalni susret na vrhu' koji UN ovog tjedna organizira u Ženevi obilježen je nedolaskom glavnih šefova država i vlada koji su ovaj pokret započeli 1995. u Kopenhagenu. Snažan voluntarizam i optimizam koji su tada očitovali, više no ikad se čine neprikladni. I doista će im biti jako teško da ponovno zasjaju dajući ista obećanja koja su iznevjerili.Podjetimo se. Glavni su čelnici međunarodne zajednice obećali u Kopenhagenu da će 'iskorijeniti siromaštvo u svijetu'. Sljedeće je godine zadaća u svezi s brojem osoba koje će za dvadeset godina živjeti u krajnjem siromaštvu, tj. koje zarađuju manje od jednog dolara na dan, prepolovljena. No rezultat u zadnjih pet godina zapravo je jednak ništici. Dok se čini da neke zemlje poput Kine smanjuju siromaštvo, u drugim dijelovim svijeta, kao u istočnoj Europi, ono naprotiv naglo raste. Ukratko, postoji opća sklonost
ŠVICARSKA
LE TEMPS
26. VI. 2000.
Socijalni susret na vrhu bez čelnika
"Prodaje li se javnom mišljenju borba protiv siromaštva isto tako
dobro kao prije pet godina? Ili su se najnoviji načini za njezino
vođenje pokazali malo - ili nimalo- uspješnim? Oboje, jamačno.
Ipak, 'socijalni susret na vrhu' koji UN ovog tjedna organizira u
Ženevi obilježen je nedolaskom glavnih šefova država i vlada koji
su ovaj pokret započeli 1995. u Kopenhagenu. Snažan voluntarizam i
optimizam koji su tada očitovali, više no ikad se čine neprikladni.
I doista će im biti jako teško da ponovno zasjaju dajući ista
obećanja koja su iznevjerili.
Podjetimo se. Glavni su čelnici međunarodne zajednice obećali u
Kopenhagenu da će 'iskorijeniti siromaštvo u svijetu'. Sljedeće je
godine zadaća u svezi s brojem osoba koje će za dvadeset godina
živjeti u krajnjem siromaštvu, tj. koje zarađuju manje od jednog
dolara na dan, prepolovljena. No rezultat u zadnjih pet godina
zapravo je jednak ništici. Dok se čini da neke zemlje poput Kine
smanjuju siromaštvo, u drugim dijelovim svijeta, kao u istočnoj
Europi, ono naprotiv naglo raste. Ukratko, postoji opća sklonost
prema bogaćenju najbogatijih koje prati stagnacija
najsiromašnijih. Čovječanstvo ukupno ima isti broj krajnje
siromašnih kao u 1995., tj. 1,2 milijardu. Takav rezultat nimalo ne
iznenađuje. Bijeda je prečesta pojava da bi se moglo govoriti o
njezinu osjetnom smanjenju u dvadeset godina. Uostalom, da bi se to
postiglo treba se dogovoriti o načinu. No raznolikost mišljenja na
tom polju izravno je razmjerna težini pitanja. Premda svi smatraju
da je gospodarski rast nužan uvjet za smanjenje krajnjeg
siromaštva, nitko (ili gotovo nitko) ne misli da je on dovoljan:
problem nije toliko u proizvodnji, koliko u raspodjeli bogatstava,
kako na mjesnoj, tako i na međunarodnoj razini. A tu je ne samo
težak, već i nemoguć svaki konsenzus, budući da bilo kakva promjena
znači i sukob interesa. Dakle, ako nas danas išta treba čuditi, to
je politikantska lakoumnost", u uvodniku lista piše Etienne
Dubuis.