IT-25.VI.-IL MESSAGGERO-ITALIJA-JUGOSLAVIJA-KOŠARKA

ITALIJA IL MESSAGGERO 25. VI. 2000. Italija, svečanost s bivšom Jugoslavijom "Utakmice više za priču nego za gledanje, talijanska reprezentacija protiv stare Jugoslavije ponovno okupljene na jedan dan u znak sjećanja na Krešu Ćosića, velikog Hrvata koji je postao slavan u Americi, bio čudo u Europi, as Cibone Dražena Petrovića i bolonjskog Virtusa čiji je bio i trener. Ćosića više nema, jedna strašna bolest, leukemija, odnijela ga je prije pet godina. Jučer su ga se njegovi prijatelji, Tanjević i Bodiroga in primis, htjeli sjetiti s prijateljskom utakmicom koju je Italija dobila s 89-80 (38-41 na poluvremenu) u PalaDozzi. Velika Jugoslavija nije više zajedno igrala od 1991., europskog prvenstva u Rimu. Nikada više nismo vidjeli Bodirogu i Alibegovića pod istom zastavom. Sve je izbrisao strašni rat koji je izbio 1992. s prvim čarkama u veljači u Mostaru, s 'etničkim čišćenjem', prokletom opsadom Sarajeva, grada simbola jednog surovog rata, bombardiranog grada kojega su pod paljbom držali srpski snajperisti, okrutni ljudi koji su zonu oko stadiona Koševo pretvorili u golemo groblje. U tim je tužnim danima koje nitko nije mogao zaustaviti, postojao samo jedan glas u Sarajevu koji je izražavao neslaganje, dnevni list Oslobođenje koji je bio sposoban izlaziti unatoč srpskim bombama. Jučer je jedna skupina asova, od Bodiroge od Danilovića, od Divca do Đorđevića, ali i Nesterović, Aibegović i Zdovc, izašla na teren. Još jednom zajedno, i šteta je što nisu sudjelovali Hrvati, Toni Kukoč i Dino Rađa. 'Vjerojatno su imali problema', primjetio je Bogdan Tanjević, 'no i ovi koji su došli bili su važni'. Pobijedila je Italija, Meneghin i Abbio postigli su po 20 koševa, i njih su dvojica s Fučkom zabavljali kao i Vecchi i Basile. (...) Radosno je bilo vidjeti poneki dobar potez, 'asovi su odali počast Ćosiću i napravili spektakl' pojasnio je naš izbornik, no najveća je radost bila vidjeti njih, ljude iz stare i drage Jugoslavije još jednom zajedno, mašući samo jednom zastavom. Kako su daleki dani rata i bijesa one večeri 1995. kada su u Ateni na dodjeli odličja europskog prvenstva svi pobjegli s podija radi jugoslavenske himne koju drugi nisu htjeli prepustiti Srbiji."