RFE 22. VI. RAZGOVOR S PRIIĆEM

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 22. VI. 2000. Putujem isključivo s bosanskohercegovačkom putovnicom. S Jadrankom Prlićem, ministrom vanjskih poslova BiH, razgovarala je Sabina Čabaravdić. - Između dva putovanja, praktički još 'na kotačima', pristali ste biti našim gostom. Vodite li gospodine Prliću brojidbu: koliko ste u zemlji, a koliko izvan nje? = Ne vodim zabilješke, ali mnogo sam više u zemlji. Uostalom i ova putovanja, kakvo je ovo u Švicarskoj gdje ste me zatekli, za dobrobit je zemlje, pa je sasvim svejedno jesam li tjelesno u Bosni ili ne. Ali u svakom slučaju u posljednje sam vrijeme više u zemlji, nego izvan nje. - Na koji način, u okolnostima u kojima se nalazi Bosna i Hercegovina, da ne ponavljam, sve što se pod tim podrazumijeva može ministar vanjskih poslova uvezati konce. Što su vam dakle postulati, temelji po kojima se ravnate u predstavljanju bosanskohercegovačkom politike vani. = Vanjska politika određena je smjernicama Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ja osobno radim u koordinaciji s kolektivnim državnim glavarom. Osim toga, imamo i sastanke kolegija koji u načelu ima desetak točaka dnevnog reda i mislim da je naša razina suradnje u okviru Ministarstva sve bolja. Ne želim naravno sada reći da je primjerna, ali mislim da nemamo znatnijih prijepora u našem djelovanju. Ja očekujem da ćemo do sredine slijedećeg mjeseca provesti popunidbu u skladu s dogovorenim nacionalnim, stručnim i ostalim kriterijima i u mreži Bosne i Hercegovine u inozemstvu. Bit će ukjljučeno i stotinjak uglavnom mladih ljudi koji će biti primljeni u Ministarstvo vanjskih poslova nakon prvog javnoga natječaja koji je uopće raspisan od 1992. godine. Nastojim u vođenju vanjske politike pratiti te osnovne smjernice i inzistirati na onim stvarima koje su od zajedničkoga probitka za sve i narode i građane u Bosni i Hercegovini. Vanjska je politika nesporno funkcija Bosne i Hercegovine i ja u ovom razdoblju od kad sam ministar vanjskih poslova mogu reći da nisam imao bilo koje ozbiljnije pritužbe na takav način rada i djelovanja. - Dakle, vi zastupate Bosnu i Hercegovinu kao državu, a ne zbroj dva entiteta, ako sam ja to dobro shvatila? = Ja apsolutno zastupam Bosnu i Hercegovinu kao međunarodno priznatu državu. Bilo kojeg stranca, predstavnika neke druge države, apsolutno ne zanima unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine, kao što ni mene ne mora zanimati unutarnje uređenje Švicarske s kojom sam upravo danas, evo, imao dvostrane kontakte i iz koje vodim ovaj razgovor. - Na posljednjoj tiskovnoj konferenciji, najavili ste upućivanje prijedloga za preustroj diplomatsko-konzularnih zastupstava. Je li riječ samo o kadrovskim promjenama ili i o načinu rada bosanskohercegovačkih DKP-a? = Pa način rada je pitanje koje se stalno unapređuje. Mi smo već i u tehničkom pogledu u toj mjeri napredovali da faktički sva naša diplomatsko-konzularna zastupstva su ne samo na e-mailu, na internetu, mi na primjer uopće nemamo slikojav u Ministarstvu vanjskih poslova, jer takav smo sustav razvili da elektronski možemo ostvarivati općenje, ali još uvijek rad nije na toj razini da bih ja mogao reći da sam u potpunosti zadovoljan. Naravno, diplomacija predstavlja izrazit politički kompromis, prije svega kad je riječ o najvišim i najvažnijim mjestima u našoj mreži, ali smatram da smo učinili iznimno mnogo, pogotovo s ovim natječajem i jednom stalnom izobrazbom za naše mlađe diplomate. Otvarajući mogućnosti svima da se ravnopravno natječu znatno će mo i poboljšavati kakvoću rada i u Ministarstvu i u našoj mreži vani. Stvorili smo, čini mi se, kritičnu masu koja omogućuje najboljima da počnu raditi u MVP-u, a ne onima koji su najpodobniji i koji će, po često sumnjivim kriterijima nacionalno-političkih oligarhija, da ne uporabim neki drugi naziv, dolaziti do posla u prilično atraktivnim uvjetima, mjestima u diplomaciji Bosne i Hercegovine. - Računate li u tu skupinu sposobnih, odnosno nadarenih i onaj dio Bosanaca i Hercegovaca koji su davno otišli vani i u svijetu stekli obrazovanje, koje je znatno bolje od bosanskoga prosjeka? = Svi imaju isto i pravo i mogućnost. Na ovom natječaju na koji se prijavilo više od tisuću kandidata jedan znatan dio je proveo, ili čitav rat, ili dio rata, vani. Svi su oni građani Bosne i Hercegovine i svatko od njih mora imati istu mogućnost dobiti istu prigodu zapošljavanja na bilo koje mjesto u državnoj upravi, pa tako i u Ministarstvu vanjskih poslova. Oni su čak i u boljem stanju, imajući u vidu da su mogli završavati nešto bolje škole, s jedne strane i s druge da je njihovo znanje stranih jezika u pravilu bolje od onih koji su i rat i poraće proveli samo u Bosni i Hercegovini. - Od kad je na parlamentu Spasoje Tuševljak prihvaćen za mandatara, počele su spekulacije oko ministarskih mjesta, osobito oko ovog kojeg Vi trenutno držite. Prema posljednjim, informacijama iz Zastupničkog doma parlamenta, dogovoreno je da ministar vanjskih poslova i dalje bude Hrvat. Jeste li to Vi? = Pa vidjet će mo što će se pojaviti, što će mandatar predložiti. Ja sam na čelu ovoga ministarstva već četiri i pol godine. Ostalo je još par mjeseci do istjeka mandata, do novih izbora. Možda nisu svi za mene, ali vjerojatno još uvijek nije dovoljno kritična masa protiv, tako da su moje prilike relativno ozbiljne. - Vi držite neosporno jedan od važnijih resora. Kako zamišljate, ili na temelju stečenoga iskustva vidite idealnoga ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine? = Pa, možda nisam ja pravi čovjek da pitate kako zamišljam idealnog ministra vanjskih poslova. - Za Vas, gospodine Prliću, iz više izvora i s različitih razina sam čula, vrijedi ocjena da ste moderan europski političar koji govori dobar engleski, ima kratku rečenicu i jezgrovitu misao. Naprosto, znate što hoćete. Država Bosna i Hercegovina potpuna je suprotnost ovom opisu. Podijeljena, bez jasne vizije, s vođama koji se ne mogu dogovoriti ni oko toga kad zapravo dolazi Nova godina. Kako uspijevate pomiriti te protimbe? = Strpljivošću i upornošću. Ja imam jasan cilj. Znam što želim postići, i u Ministarstvu, i u Bosni i Hercegovini. Ja imam jasno određenje prema potpuno europskoj usmjerbi, europskim integracijama. To nije samo floskula. Manje-više sve zemlje nove demokracije i novouspostavljene zemlje žele ostvariti te ciljeve. Ali za nas je europska usmjerba pitanje preživljavanja. I kao građana, i kao naroda, i kao države. Ja često volim reći da je europska usmjerba kod naših građana nazočnija od osjećaja pripadnosti državi ? ja smatram da taj statehood moramo u većoj mjeri koristiti. Evo na primjeru izbjeglica to mogu objasniti. Vi ste također vani, radite i boravite tamo. I Vi ćete se vratiti tek onda kad Bosna i Hercegovina bude u Europi. Ukoliko to nije slučaj, najveći će dio ostati tamo gdje jest. Bez obzira što su mogućnosti fizičkog dolaska daleko veće, što nema znatnijih političkih zapreka, čak su i upravne znatno olakšane...Ipak će povratak ovisiti od perspektive života u Bosni i Hercegovini. A perspektiva postoji ukoliko je Bosna i Hercegovina dio Europe. Republika Srpska će se osjećati više Bosnom i Hercegovinom ukoliko je Bosna u Europi. Da ne navodim druge primjere. Ja smatram da imam jasna stajališta oko svega toga i mislim da će sve veći dio ljudi, pa i kada je riječ o političkim elitama, prihvaćati takvo stajalište. Smatram također da naša budućnost u velikoj mjeri ovisi od kreiranja kritične mase u vodstvu u Bosni i Hercegovini, u sva tri naroda, da onda ta masa dijeli ova stajališta i postane snaga koja vuče proces naprijed. Ja sam prošlog tjedna posjetio Slovačku. Tamo je došlo do promjena u trenutku kada se stvorila politička elita koja je počela dijeliti slična stajališta kada je riječ o prioritetima Slovačke. Slovačka je krenula u tom smjeru, Hrvatska joj se pridružuje nakon siječanjskih izbora. Mislim da će na taj način i Bosna i Hercegovina naći svoje mjesto. - Netko je izračunao da je do sada pedeset i pet puta najavljena integracija, odnosno ulazak Bosne u Vijeće Europe. Može li bilo tko sa sigurnošću tvrditi kad će to stvarno biti? Koji je to vremenski okvir? = U osnovi se došlo u stanje da su preostala dva uvjeta i nakon toga će biti Bosna i Hercegovina u Vijeću Evrope. Pitanje je izbornog zakona i funkcioniranja Vijeća ministara. Kad bi ti uvjeti bili ispunjeni za nekoliko dana, bilo bi moguće očekivati da se to primanje ostvari već u rujnu ove godine. Međutim, sve te najave, pa i primanje u Vijeće, same po sebi i ne znače nešto mnogo. Sve su europske zemlje članice Vijeća Evrope. Ali, to znači priznanje Bosni i Hercegovini da jest članica obitelji demokratskih naroda i država. Ja se također ne slažem sa sadašnjom politikom Vijeća Evrope koja postavlja uvjete. Svjestan sam ja da se moraju određeni uvjeti ispuniti, ali pitanje članstva u Vijeću Evrope je pitanje političke vizije. Da li šaljemo pozitivnu poruku i građanima i narodima, ili to nije slučaj. Vraćam se na odgovor na prethodno pitanje, to je ta europska usmjerba. Je li naša percepcija da li smo u Europi ili ne, ili ostajemo neka crna rupa izvan svih tih prostora. Uostalom, Bosna i Hercegovina i jest zajednički projekt međunarodne zajednice i građana i naroda koji čine Bosnu i Hercegovinu i taj pristup da se kaže Bosni i Hercegovini 'Ispunite uvjete, pa onda možemo razgovarati', nije pravilna politika, jer ide na ruku onima koji su zapravo protiv bilo kakvog progresa shvaćenog na nekim europskim standardima. - Možete li vi osobno imenovati one koji su najveći kočničari te bosanske europske usmjerbe u Bosni samoj? = Ne treba ih imenovati, oni će otpasti sami od sebe. Kompletno ratovanje i uvjeravanje nekoga tko je protiv nema smisla. Čitav proces će zapravo dovesti do toga da otpadaju oni koji ne mogu pratiti nove trendove. Isto kao maraton ? onaj koji je spremniji, tko je dobro rasporedio snage, on će doći do cilja. Svi oni koji nisu spremni, oni će i otpasti. Mi smo u Bosni svi u maratonu, na kraju će ostati oni najbolji koji mogu voditi proces u smjeru koji odgovara golemoj većini i građana i naroda Bosne i Hercegovine. Dakle, nije potrebno imenovati one koji ne mogu shvatiti taj proces. Oni će sami od sebe otpasti. Svaki dalji razgovor s njima i svaki pokušaj uvjeravanja zapravo jača njihovu poziciju. - Vi ste i član Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. Od nedavno u toj stranci pušu novi vjetrovi. Prema riječima glasnogovornika Zorana Tomića, predstojeći srpanjski Sabor u Sarajevu bit će iskorišten za promjenu smjera i djelovanja. HDZ će, kazao je Tomić, postati državotvorna stranka, dakle krenut će k tome. Mnogima, moram priznati, nije u prvom trenutku bilo jasno na koju se državu misli. Ali ja pretpostavljam da se misli na Bosnu i Hercegovinu? = Dobro pretpostavljate, pretpostavka vam je točna. - Dosta je prigovora bilo na račun vaše stranke, počam od međunarodnih posrednika, pa nadalje, kako vam i nije previše stalo do države Bosne. Prethodna, kao i objava da su, barem prema glasnogovorniku, činjene greške, ukazuje za sada na promjenu smjera. Što zaokret uzrokuje, koje činjenice, koji uvjeti su doveli do toga da se HDZ tako preustroji? = Utječe ukupan razvoj stanja. Ja sam govorio maloprije da oni koji ne mogu pratiti taj proces otpadaju i mislim da će i ovaj sabor biti prigoda da se, možda je diferencijacija prejaka riječ, ali da se jednostavno prepozna što je realna politika, što predstavlja stvarni, realni probitak koji treba ponuditi građanima da se za njega odrede. Ja smatram da će u tom pogledu biti nastavljen trend, barem na razini proklamacija koji je najavljen prije dvije godine, da sada to bude i stvarno, da se definira probitak i prema Bosni i Hercegovini, da će biti definirana i određena stajališta koja se odnose i na državna dimenzioniranja od one koje je nužno da bi mogli krenuti prema Partnerstvu za mir i još neki elementi koji zapravo trebaju svemu ovome što se događa u Bosni i Hercegovini dati smisao. Sabor treba da pošalje vrlo jasnu poruku kada je riječ o prioritetima i vanjske i unutarnje politike, povratku izbjeglica, zaštite temeljnih ljudskih prava, zaštite prava naroda u skladu s europskim standardima, ali prije svega mora kroz izbor vodstva stranke za novo razdoblje dati jasnu poruku s kakvim ljudima se želi takva promjena politike izvesti. Ukoliko se ta promjena politike, za koju sam siguran da će se dogoditi kroz dokumente koji se pripremaju, bude praćena i kadrovima koji su u stanju to provesti, onda ću apsolutno biti optimista. - Što, gospodine Prliću, iz ove perspektive mislite, što je najpozitivniji, a što najnegativniji rezultat djelovanja Hrvatske demokratske zajednice od njenog osnivanja do danas? Mislim na HDZ Bosne i Hercegovine. = Nisam bio baš od osnivanja, tako da ne mogu reći što je to sve što se događalo. Netko maliciozan bi sad rekao: Najgore je što su je uopće osnovali. Teško je reći, malo je vremena prošlo za pravu raščlambu. Ipak smatram da je najnegativnija bila negativna kadrovska selekcija i prevelika vezanost za Hrvatsku demokratsku zajednicu u Hrvatskoj. U to smislu smatram da će doći do sasvim jasnog prekida tih odnošaja, odnosno uspostave suradnje sa svim parlamentarnim strankama, i u Hrvatskoj kao međunarodno priznatoj državi, a pogotovo u Bosni i Hercegovini. Dakle, ta prevelika vezanost za Republiku Hrvatsku i za jednu stranku u Republici Hrvatskoj smatram da je bila jedna od najnegativnijih stvari kada je riječ o radu stranke. Što je bilo najpozitivnije? Najpozitivnije je što je ipak Hrvatska demokratska zajednica, govorim o samom početku, predlagala kantonalno uređenje. Rat i sve ono što se u ratu događalo, što netko tumači na ovaj ili na onaj način, stvorio je različite percepcije, to je dovelo do toga zapravo da se izgubila ta osnovna misao koja je trebala biti karakteristika i politike Hrvatske demokratske zajednice i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Da njihov prostor, njihova budućnost jest vezana za Bosnu i Hercegovinu, ali Bosnu i Hercegovinu integriranu zajedno s Europom, pa i s Republikom Hrvatskom koja evo sada nakon ovih izbora ide relativno brzo u smjeru europskih integracija. - Jasno. Vaša je politička karijera od devedeset druge vezana za HDZ? = Pa, ja bih ipak rekao devedeset treće. - Devedeset treće. Dobro. Prethodno ste bili potpredsjednik Vlade Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, u vrijeme kad je premijer bio Marko Ćeremić, je li tako? = Da, osamdeset devete ? devedesete, a prije toga gradonačelnik Mostara. - Po dolasku, hajdmo reći demokracije, u naš kraj, odbili ste ponudu HDZ-a da budete premijer. To vam je nuđeno devedesete godine, ako se ja ne varam? = Na određeni način ste u pravu. - A nakon tri godine, istu dužnost prihvaćate, ali u takozvanoj Herceg-Bosni, je li tako? = Da. - Pa, što Vam se u međuvremenu dogodilo? = Dogodio se rat. Dogodio se rat, što je bitna razlika u svemu. Devedesete, odnosno početkom devedeset prve godine je bilo sasvim jasno, i meni je bilo sasvim jasno da taj koncept vlasti ne može funkcionirati, pogotovo s kadrovima koji su bili kandidirani na važna mjesta. U ovom drugom primjeru koji ste spomenuli dogodio se rat, znate i bilo je potrebno praviti jednu organizaciju koja može funkcionirati u stanju kada zapravo ništa nije funkcioniralo. Nastala je vojska, iza vojske mora postojati neka logistika, mora postojati neki financijski sustav, mora postojati isto mehanizam koji prati obranu koja je krenula u tom razdoblju. Dakle, ta dva pitanja, nije baš moguće u cjelini komparirati na način na koji ste Vi učinili. - Ja ne uspoređujem gospodine Prliću, samo konstatiram da ste jednu ponudu odbili, a drugu ste potpuno prihvatili. Ono što je u posljednje vrijeme zanimljivo u Hrvatskoj jest publiciranje tonskih zapisa razgovora s pokojnim Tuđmanom. Između ostalog, objavljeni su i razgovori s bosansko-hercegovačkim Hrvatima, odnosno HDZ-om. Međutim, Vas nema među njima? = Možda još nisu došli do tih traka...ha, ha, ha. - Koliko ste vi, gospodine Prliću, surađivali sa pokojnim hrvatskim Predsjednikom? = Pa, viđao sam ga i na međunarodnim skupovima i u drugim prigodama kad su se organizirali susreti vodstava recimo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini sa Republikom Hrvatskom, tako da...Ne mogu reći da se nismo poznavali i ne mogu reći da nismo vodili te razgovore koji su bili, naravno, vođeni o onim temama koje su bile zanimljive u tim povijesnim trenutcima. - Doživljavate li Vi u tom ratnom i poratnom razdoblju, sve to vrijeme, Sarajevo kao glavni grad svoje države? = Ja sam došao u Sarajevo točno prije, evo sad se navršava, šest godina, devedeset četvrte godine na mjesto zamjenika premijera i ministra odbrane Republike i Federacije tada, da bih postao ministar vanjskih poslova od početka devedeset šeste godine. Da ga ne doživljavam kao takvoga vjerojatno ne bih došao u ratu i ne bih...Ja ne vjerujem da baš ima puno onih koji su, recimo, više puta od mene prošli kroz tunel ispod piste, ja imam pedesetak tih prolaza. Da to nisam mislio i tada i danas, to vjerojatno ne bih ni činio na način na koji sam činio. - Mostar ? vidne promjene. Zabilježeni dosada najveći koraci ujedinjenja grada. Koliko ste osobno uključeni u te pozitivne procese? = Apsolutno sam uključen i to manje-više nije ni tajna da je ta ideja došla iz jednog užeg kruga. Također nije tajna da je Neven Tomić moj najbolji prijatelj. Ovaj put je riječ o korjenitoj promjeni iza koje više nema povratka nazad. Time je zapravo otpočeo pozitivan trend i ja bez obzira na poteškoće koje su izražene dolje, uopće ne dvojim da će taj proces trajati, da će se ubrzavati i da će apsolutno ići u pozitivnom smjeru, k interesu, ako to treba reći, i Bošnjaka i Hrvata, ali i Srba i ostalih koji žive u Mostaru. Smatram da će Mostar postati središte, da Mostar može biti, kako sam to predložio prije godinu i pol dana, i glavni grad Federacije, protiv čega su u to vrijeme Hrvati bili protiv, ali da će sada jedan najveći dio promijeniti to mišljenje i da je moguće upravo na primjeru Mostara pokazati da je moguće doći do onih rješenja koji su u interesu svih. - Čula sam iz, moram reći, pouzdanih izvora, da ste skoro bili u vikendici Safeta Oručevića i da ste tamo između ostalog dogovorili i ujedinjenje sveučilišta u Mostaru, je li točno? = Nije ta tema ni bila pokrenuta, premda je bilo dosta gostiju. Dogovorena je suradnja dva sveučilišta, razmjena profesora, dogovoreno je, recimo, da se pokuša uključiti dio profesora s jedne uvjetno rečeno i druge visoko-obrazovne ustanove na neke postdiplomske studije, ali tema integracije nije sama po sebi pokrenuta...Ona nije čak ni bitna, imajući u vidu da će čitav sustav visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini poprimiti drukčije razmjere, da će se oni vezivati u pravcu jedne mreže koja će omogućiti slobodniji protok i studenata i profesora, i riječ je o jednom novom modelu koji se još uvijek razvija. Točno je da smo bili zajedno i da je tu bio jedan broj prijeratnih gradonačelnika Mostara i da je to samo još jedna od prigoda na kojima se zapravo pokazuje da je moguće proces voditi u pozitivnom smjeru, a da se ne gubi ništa od, uvjetno rečeno, nacionalnih i drugih interesa bilo koga tko živi u tom gradu. Ponavljam još jednom, moguće je, i ja vjerujem u taj koncept, te takozvane pobjedničke strategije, u kojima je moguće donijeti rješenja koja poboljšavaju stanje svima. Ono što karakterizira i karakteriziralo je i Mostar i Bosnu i Hercegovinu, pa i Balkan u cjelini, jest shvaćanje da je nekome moguće poboljšati stanje samo ukoliko se nekome drugom to stanje pogorša. Ili, gospodarski gledano, nekome je moguće poboljšati stanje samo ukoliko se nešto uzme od nekoga drugoga, što uopće nije točno. Prva lekcija gospodarstva i govori da je moguće poboljšati stanje i jednome i drugome kada uđu u nekakav partnerski odnos, i ja vjerujem da takav odnos evo počinje i u Mostaru. - Gospodine Prliću, prije nego Vam se zahvalim na razgovoru, još jedno pitanje za kraj. U zračnoj luci ste u Zuerichu, gdje putujete? = Prvo u Beč, potom u Sarajevo. - S kojom Vi putovnicom putujete po svijetu, s hrvatskom ili bosanskom? = Ja imam dvije putovnice i to nije sporno, ali jednu uopće ne koristim. Ja isključivo putujem sa bosanskohercegovačkom putovnicom. - Vi nemate problema, jer imate diplomatsku putovnicu. Kada će bosansko-hercegovački državljani biti oslobođeni stajanja u redovima za brojne vize koje im trebaju za gotovo sve zemlje? = Bit će oslobođeni u onom trenutku kada Bosna i Hercegovina počne funkcionirati kao normalna država. Dok to nije slučaj, onda je taj rezultat vrlo teško ostvariti. Mi postižemo neka oslobađanja onih koji imaju diplomatske ili možebitno službene putovnice, međutim, za sve ostale, imajući u vidu propustnost granice Bosne i Hercegovine, nemogućnost njihova nadzora, graničnih prijelaza, transfera ljudi s Istoka, nikakve mogućnosti nema da se to stanje promijeni, to treba reći sasvim jasno. Mi smo, recimo, i s Republikom Hrvatskom pokrenuli pitanje prelaska s osobnim iskaznicama i tu sad postoje neki izgledi...Dakle, to pitanje je izravno vezano uz funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao države. Sadašnji stupanj organizacije države, njenog funkcioniranja ne daje nikakvu mogućnost bilo kakvom ministru vanjskih poslova da učini nešto više. (RFE)