FRANCUSKA-LE NOUVEL OBSERVATEUR OD 22.6.00.O FISCHERU

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 22. VI. 2000./br. 1859. Čovjek koji je htio promijeniti svijet Portret njemačkog ministra vanjskih poslova Joschke Fischera riše Jean-Gabriel Fredet: "Madeleine Albright ga smatra 'čarobnim'. Francuski parlamentarci koji su ga prošlog tjedna slušali u Parizu, pljeskali su mu kada je rekao da su u njegovu projektu federalne Europe države-nacije kao 'crkva usred sela'. Tako je to s Joschkom Fischerom, najneobičnijim i najsjajnijim među njemačkim političarima. U napisu posvećenom 'novim Nijemcima', 'Spiegel' je promjene koje je potaknuo 'ich' naraštaj (ja na prvom mjestu) prikazao pomoću fotografija sadašnjih vođa koje su snimljene 1968: Gerhard Schroeder kao mršavi mladi vuk; Rudolph Scharping, ministar obrane, u zvonolikim hlačama i u prsluku s cvjetnim uzorkom; džins- tenisice i brada Leadera Maxima u Fischera. No u usporedbi s preobrazbom Gerharda Schroedera koji sada jako voli kapute od kašmira i cigare Cohiba, ili Otta Schilyja, buržujskog internacionalista koji se preobratio u ministra unutarnjih poslova sto posto u tvidu, preobrazba ministra vanjskih poslova berlinske republike još je čudnovatija. Nekadašnjeg bradonju koji je bio pretplaćen na iznošene majice kratkih rukava i na zajutrak od kobasica s krumpirom, njemački tisak naziva najotmjenijim političarem koji se doslovno 'raspopio' kako bi se bolje modernizirao. (...) Rođen je 1948. u konzervativnoj malograđanskoj obitelji mađarskih Nijemaca koje su nakon rata protjerali, odrastao je u švapskom selu, gdje taj neobični čovjek otkriva politiku na ulici. Napušta školu sa sedamnaest godina i dolazi u Frankfurt, središte prosvjeda u 60-im, gdje se uključuje u Revolucionarnu borbu (Revolutionaerer Kampf) i 'guta' Marxa, Hegela i Maoa. Danju agitira, noću uči, kada stigne vozi taksi, a gdjekada ga mame putovanja. Kao u zimu 1967. kada je otišao u Marseille, gdje je stanovao u napuštenim vagonima i risao Krista po nogostupima. Poput Daniela Cohna-Bendita, njegova prijatelja, ovaj radikalac obožava izazove, 'pokretače promjena'. (...) Dokle možemo ići a da ne zaniječemo sebe? 'Joschka je velikih duh. On nije čovjek dosjea. Zanima ga samo velika politika - budućnost Europe, stabilizacija Balkana - tumači francuski diplomat, ističući njegovu odlučnu ulogu u francusko-njemačkim odnosima kada je mlada Schroederova momčad sanjala o trokutu Berlin-London- Pariz. 'On je obješenjak, dodaje bliski suradnik. On znade da njegova budućnost ovisi samo o njemu i ne želi se žrtvovati za zelene čija bi nezrelost i neuspjeh na regionalnim izborima mogli uzrokovati preokret u savezima'. Njegovi prijedlozi - 'u osobno ime' - o federalnoj Europi bez koje bi 'Unija s trideset članova bila osuđena na propast' svakako su majstorski potez. U vremenskom smislu (pomoć dolazi nakon poraza zelenih u Porajnju-Sjevernoj Vestfaliji), u smislu prikladnosti (europska je rasprava na izdisaju) i u semantičkom smislu. Nova nedužnost s kojom prinosi federalizam na oltar država-nacija, 'prijeko potrebnih stvarnosti', mudra je. Kako Europi uskratiti utopiju po vlastitoj mjeri? No taj ljevičar preobraćen u kicoša, danas član Toscana Fraktiona (bivši ljevičari, zaljubljenici u Toscanu) koji pažljivo gradi svoj imidž, razdražuje. 'Joschkin je prinos odveć futuristički, a Chevenementova je postavka odveć zamršena. Raspra među njima mogla bi zamutiti francusko-njemačku poruku', brine se Pierre Moscovici. Na njemačkoj strani, zeleni preziru tog lažnog brata koji je odveć šutljiv u raspravi o nuklearnoj energiji, dok kancelar u potaji snuje da ga pokori. Joschka se na to ne obazire. On ide naprijed."