RFE 21. VI. PICULA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 21. VI. 2000. Hrvatski model tranzicije umjesto rumunjskog ? izlaz za Srbiju, s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom razgovarala Silvija Simić. Najveći je uspjeh nove hrvatske vlasti, po općem sudu, što je Hrvatsku izvukla iz međunarodne izolacije. Istodobno, izostaje konkretna financijska potpora svijeta. O tome, kao i o kretanjima u susjednoj SR Jugoslaviji govori Tonino Picula. RFE: Vijeće ministara EU prihvatilo je 14. lipnja u Luxembourgu Studiju izvedivosti i donijelo odluku o početku pregovora s Republikom Hrvatskom o zaključenju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. To je kruna nastojanja nove hrvatske Vlade na izlasku iz izolacije. Istodobno, stječe se dojam, izostaje značajnija financijska potpora. O čemu se radi? PICULA: Doista, 14. lipnja završila je jedna faza u priključenju Hrvatske međunarodnim institucijama. I Evropska unija, i Svjetska trgovačka organizacija, pa i Pakt o stabilnosti moraju biti oni okviri u kojima će Republika Hrvatska isticati sebe kao gospodarskog partnera. Da li ćemo mi i u kojoj mjeri privući, ponajprije, privatni kapital, strane tvrtke da sklapaju poslove s domaćim tvrtkama i s domaćim poslovnim ljudima, ovisi ponajviše i o nama samima ? u kojoj ćemo mjeri poslati prave signale da će međunarodni kapital biti zaštićen, odnosno da će, naravno, on moći donijeti dobit kako onome tko dolazi s kapitalom, ali, s druge strane, da će moći razviti i zemlju u koju dolazi. RFE: Što je hrvatska Vlada učinila da pošalje te, kako ste sami rekli, prave signale međunarodnoj zajednici? PICULA: Ovog trenutka hrvatska Vlada je uputila u pravcu Parlamenta jedan set zakona koji bi trebali olakšati takvu vrstu komunikacije između dvije poslovne zajednice ? one u Hrvatskoj i one, prije svega, u zapadnoj Evropi i SAD-u. Mi, naravno, nećemo posustati, jer dobro znamo da ukoliko želimo što prije zaključiti ovaj vrlo osjetljivi tranzicijski momenat u Hrvatskoj, mi se moramo i gospodarski konsolidirati, jer su ekonomski pokazatelji koje smo zatekli, ali koji nas prate kao sjena ovih 5 mjeseci, vrlo loši. Nije nikakva tajna da se daljnjom privatizacijom dobar dio tih problema može riješiti. Hrvatska se mora kao država osloboditi vlasništva nad jednim dijelom poduzeća koji generiraju ekonomske probleme ? nelikvidnost, pa i nezaposlenost. RFE: Kakve su poruke stranim ulagačima? PICULA: Mi nismo zainteresirani za novac koji bi zadovoljavao potrošnju kroz budžet. Budžetski problemi nešto što je made in Croatia, nešto što hrvatska Vlada mora sama rješavati, a kao hrvatska Vlada moramo uputiti poruku privatnicima i kompanijama da sudjeluju u stvaranju zajedničkih poslova s hrvatskim poduzetnicima i s hrvatskim kompanijama. Ukoliko u tome uspijemo u sljedećih 6 mjeseci, mislim da se može govoriti da smo prebrodili najosjetljiviji period u ovom mandatnom razdoblju nove hrvatske Vlade. RFE: Gospodine ministre, još jedna stvar. Puna implementacija Pakta o stabilnosti podrazumijeva i demokratizaciju cijele regije. S obzirom na prilike u Srbiji, na karakter režima, s obzirom na previranja u Crnoj Gori, koja je vaša ocjena? PICULA: Ja sam uvjeren da se režim Slobodana Miloševića nalazi u tzv. baroknoj fazi, kad on pokazuje svu svoju zloćudnost upravo prema vlastitom narodu i građanima cijele SR Jugoslavije. Upravo agresija prema preostalim slobodnim medijima u Srbiji, prema vodstvu druge republike, Crne Gore, kao i stalna nasrtljivost prema problemu Kosova, predstavlja izraz očaja jednog režima koji je duboko anakron i u potpunom neskladu s procesima koji se odvijaju oko Jugoslavije. Ja vjerujem da će i primjer Hrvatske, koja je s uspjehom sebe transformirala, a onda utječe i na transformaciju, demokratsku transformaciju, regije u kojoj se dijelom i nalazi, biti pravi poticaj političkim grupama u samoj Srbiji, društvenim skupinama da se opredijele za tzv. hrvatski model tranzicije izlaska iz jednog autoritarnog sustava u demokratski sustav. Sve ostalo bilo bi više nalik rumunjskom modelu izlaska iz autoritarnog sustava, koji dugoročno ipak ne osigurava stabilnost i unutrašnju konsolidaciju, koja je prijeko potrebna da društvo počne nalikovati više civilnom nego vojnome društvu. Ovoga trenutka lako je biti pesimist kad se govori o Slobodanu Miloševiću, ali ja sam uvjeren da će građani Srbije, prije svega, konačno pronaći jednu pravu političku formu suradnje kako bi i svoju zemlju uveli u 21. stoljeće, u obitelj evropskih demokracija. (RFE)