FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FR-MONDE 22.6.O LJEPOTAMA DALMACIJE

FR-HR-more-Turizam/ugostiteljstvo-Društvo FR-MONDE 22.6.O LJEPOTAMA DALMACIJE FRANCUSKALE MONDE22. VI. 2000.Dalmacija, od otoka do gradova"U udubini zaljeva, stari grad, urešen suncobranima i palmama. Ponad njega bjelasaju se ogoljeli vrhovi, brežuljci pritisnuti vrućinom. U Splitu je 28 stupnjeva. Psi dahću, njihovi gospodari ližu sladoled.Već stoljećima, oh iznenađenja, ljudi su svoje boravište uvrstili u svjetsku kulturnu baštinu. To je Dioklecijanova palača. Trijem po kojemu se car šetao postao je stambena zgrada. Na prozorima cvijeće, na žici rublje, u prizemlju trgovine. Progonitelj kršćana nije se tu doselio slučajno: sumporni izvori izbijaju u kupalištu u Marmontovoj ulici koja je dobila ime po carskom maršalu Marmontu koji je jedno vrijeme upravljao gradom. (...)Balkanska se Venecija širi preko brda Marjana, provincijska, s ulicama punim hlada, maleni Manhattan prema Istoku. Na obzoru otok Brač, izvorna dalmatinska ljepota. Otok bez gradova, stari su gradići udaljeni od obale zbog gusara. Ceste vijugaju kroz šume bora i čempresa, ili kroz makiju. Kuće od bijelog kamena poput mramora, svjetlucaju se. Kamen od kojeg je sagrađena
FRANCUSKA LE MONDE 22. VI. 2000. Dalmacija, od otoka do gradova "U udubini zaljeva, stari grad, urešen suncobranima i palmama. Ponad njega bjelasaju se ogoljeli vrhovi, brežuljci pritisnuti vrućinom. U Splitu je 28 stupnjeva. Psi dahću, njihovi gospodari ližu sladoled. Već stoljećima, oh iznenađenja, ljudi su svoje boravište uvrstili u svjetsku kulturnu baštinu. To je Dioklecijanova palača. Trijem po kojemu se car šetao postao je stambena zgrada. Na prozorima cvijeće, na žici rublje, u prizemlju trgovine. Progonitelj kršćana nije se tu doselio slučajno: sumporni izvori izbijaju u kupalištu u Marmontovoj ulici koja je dobila ime po carskom maršalu Marmontu koji je jedno vrijeme upravljao gradom. (...) Balkanska se Venecija širi preko brda Marjana, provincijska, s ulicama punim hlada, maleni Manhattan prema Istoku. Na obzoru otok Brač, izvorna dalmatinska ljepota. Otok bez gradova, stari su gradići udaljeni od obale zbog gusara. Ceste vijugaju kroz šume bora i čempresa, ili kroz makiju. Kuće od bijelog kamena poput mramora, svjetlucaju se. Kamen od kojeg je sagrađena Dioklecijanova palača i Bijela kuća. Gradići imaju dušu. Ulazimo u Škrip nad kojim se izdiže crkva sv. Helene - majke cara Konstantina koja je tu rođena - čvrsta građevina iz XVIII. stoljeća, jako jednostavna (ključ je kod Marije, starice u tamnoj opravi s punđom koja vodi brigu o muzeju). Ili Bol, ljetovalište, najljepša plaža u Hrvatskoj. U dominikanskom samostanu, 'Bogorodica sa svecima' Tintoreta koji je 1563. naslikao platno da bi zahvalio redovnicima za gostoprimstvo. Hvar je otok lavande i životne slasti. Iscrtan kockama od kamenih zidića koji zadržavaju zemlju i lozu. Nemojte slučajno pomisliti da kamen od kojeg su sagrađene kuće dolazi s Brača. 'S Hvara', ispravljaju nas uvrijeđeno. I priznaju da je kamen s Brača - 'otoka pastira' - bjelji. (...) Dubrovnik je jedna ulica, Stradun, koji ga dijeli od jednog kraja do drugog. Od jedne luke do druge. Pravocrtan, lagano sužen na istoku, s tlom koje se ljeska, s pročeljima s dopola podignutim žaluzinama i uskim uličicama koje se spuštaju prema njemu. Sve to povežite krunom od bedema, stavite tornjeve u jako dobrom stanju i čarolija je tu. Svatko tu ima svoju četvrt. Turisti idu na sjever? Odlučite se za jug. Prođite Gundulićevim trgom, gdje je svako jutro tržnica - smokve nanizane u mirisne vijence, mirisavo bilje i sočne breskve na stolovima nasmijanih seljanki. Popnite se stepenicama do crkve sv. Ignacija - pomamni barok nadahnut rimskim Gesuom - a onda desno, pema žitnici. Kao i utvrde, ona svjedoči o položaju, o moći grada čiji su brodovi krstarili morima - ne govori li Shakespeare u 'Mletačkom trgovcu' o brodu koji je sagrađen 'na način Raguze'? - kao što su palače i umjetnička djela kojih su pune crkve i samostani, nedvojbeni znaci njegova bogatstva i postojanosti. Pod svodovima dominikanskoga samostana, platna Nikole Božidarevića iz 1485. i 1513., s tankim ustima, blagim i sanjarskim očima. Podsjećaju nas na druga remek-djela u Braču, u Hvaru i u Korčuli. I, zašto ne, u Ravenni i Veneciji", piše Danielle Tramard.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙