FR-MONDE 20.6.EUROPSKE USTANOVE

FRANCUSKA LE MONDE 20. VI. 2000. Uzdrmane ustanove "U rujnu se Francuzi moraju očitovati o važnoj reformi: skraćenju predsjedničkog mandata sa sedam na pet godina. Tri mjeseca kasnije, na europskom susretu na vrhu u Nici, započet će druga reforma: Europa će djelovati na novim temeljima. Što je zajedničko ovim dvama događajima? Bitna stvar: i jedna i druga reforma dovest će do toga da će se Francuzima, vrlo brzo, upravljati različito. Način na koji će se ostvarivati narodni suverenitet razlikovat će se na državnoj i na europskoj razini. U času globalizacije, institucijske su raspre važnije no ikad: u njima se određuje politički prostor. U ponedjeljak 17. lipnja u Feiri, u Portugalu, petnaestorica će utvrditi uvjete reforme koju će morati započeti francusko predsjedateljstvo. Riječ je o revoluciji u radu Unije kako je proširenje na trideset članova ne bi paraliziralo. Četiri su dijela te reforme. Znatno proširiti djelokrug odlučivanja običnom većinom u Ministarskom vijeću Unije znači gubitak prava veta jedne zemlje - a Francuska ga je često koristila - u važnim područjima gospodarskoga i društvenog života. Zbog toga treba drugačije uspostaviti ravnotežu između glasova koji se dodjeljuju jednom članu ovisno o njegovoj demografskoj veličini, budući da je cilj da se ne oštete velike zemlje Unije. Treći je dio reforma Povjerenstva: da bi se spriječila kriza pretilosti koja prijeti Uniji s proširenjem, velike će zemlje - napose Francuska - možda imati samo jednog povjerenika umjesto dvaju. Četvrti je dio najteži: da proširenje ne bi onemogućilo produbljenje Europe, neke zemlje moraju biti slobodne kako bi u integraciji mogle poći dalje od drugih. Govori se o 'pojačanoj suradnji'; ukratko, to znači Europa s dvije brzine. Takva korjenita reforma neće ostati bez posljedica na državnom planu: riječ je o suverenitetu. Tu i tamo nailazimo na pravu, otvorenu i promišljenu raspravu, napose na našim stranicama. Istodobno, s trajanjem predsjedničkog mandata Francuska dira u jedan od važnih dijelova Ustava. Tu su vidljive velike razlike! U desnici je malo oduševljenja, a Jacques Chirac je postupio protiv svoje volje. U ljevici kakofonija, gdje Jacques Delors izražava odlučno protivljenje, dok se čini da Socijalistička stranka sumnja u prikladnost referenduma, a komunisti pozivaju na suzdržanost. Osim odlučnog neprihvaćanja petogodišnjeg mandata - s kojim se mi ne slažemo - g. Delors nije u krivu kada si postavlja pitanje o neobičnom 'postupku' kojim se rasprava ograničava samo na 'čisto' petogodišnje razdoblje. Čini se da se dio političkih krugova zanima samo za kratkoročne posljedice, taktičke i biračke, reforme. No daleko od toga da je to samo pitanje zakupa u Elizejskoj palači, ono se tiče i ravnoteže ovlasti. O njemu se dakle mora temeljito raspravljati i odlučiti na referendumu", piše list.