RFE 19. VI. KOLICIJA SVE RAZJEDINJENIJA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 19. VI. 2000. Pukotina u vladajućoj koaliciji se širi. Prilog Ines Šaškor. Je li HTV 'osrednja televizija', kao što tvrdi Dražen Budiša? Vjerojatno jest, složila bi se većina građana. Podilazi li SDP-u? Oko te ocjene obični građani bi se već teško složili. Političke stranke lakše, pa su tako HDZ i 'pravaši', prije Budiše, već i izrekli slične sudove. Novinari profesionalci ne vide u programima HTV-a toliko podilaženje vodećoj stranci, koliko lutanje i nesigurnost. Međutim, glavno je pitanje ? a zašto bi mišljenje političara bilo presudno za opstanak vodeće ekipe u javnom mediju? I dokle će tako? Na to je pitanje Dražen Budiša, i ne samo on, ostao dužan odgovoriti. Nova se vlast, stječe se dojam, previše bavi time koga promijeniti i koga, sebi bliskoga, smjestiti na neku funkciju, nego što i kako učiniti da se očajni gospodarski i socijalni trend zaustavi. Koalicija šest stranaka koja danas vlada Hrvatskom nalazi se u nezavidnom položaju. U svijetu Hrvatsku svi tapšu po leđima, ali nitko konkretno ne pomaže, dok se ne uvjere da su tržišne i demokratske reforme bezrezervno opredjeljene, investicije zaštićene, a korupcija, barem ona koju država generira, obuzdana. Među očekivanjima međunarodne zajednice našlo se i ono za koje se mislilo da će odlaskom Tuđmana i HDZ-a nestati ? SAD, naime, očekuju da će nove hrvatske vlasti dati potvrdu svoga nedvosmislenog antifašističkog opredjeljenja. Aluzija na nedavne desničarske, profašističke ekscese, koji su prošli bez ikakvih sankcija, više je nego očita. Pametnoj vlasti, sve su to i jasne poruke. U takvoj situaciji, javno otvarati međusobne sporove više je od luksuza. Najviše nalikuje ? samoubojstvu. Zašto do toga ipak i sve učestalije dolazi? Šesteročlana vladajuća koalicija heterogena je politička grupacija. Stanoviti poremećaji bili su očekivani, osobito u uvjetima nedovoljnog demokratskog iskustva i tradicije. HDZ-ovo prakticiranje politike ostavilo je dubljega korijena nego što su čelnici šestorice spremni priznati. Makijavelizam, bezobzirnost, odvojenost političke elite od običnih ljudi, svođenje cijeloga društvenoga života na borbu za vlast i vladanje ? sve to nije strano ni današnjoj vladajućoj garnituri. Odnos prema ukupnome HDZ-ovu i Tuđmanovu nasljeđu pokazuje se kao glavni, iako neizgovoreni, kamen smutnje među šestoricom. Jedni smatraju da je demontaža ukupnoga bivšeg sustava, uključujući i kaznene i ostale sankcije za učinjenu štetu Hrvatskoj i njezinim građanima, neophodni uvjet za europeizaciju Hrvatske i izlazak iz krize. Javnost zastupnike takvih teza prepoznaje u predsjedniku Mesiću, i u HNS-a i IDS-u. Drugi drže da se političko klatno previše nagnulo ulijevo, i da bi opasno ispražnjeni prostor za konzervativna, tradicionalna usmjerenja mogli popuniti razni ekstremisti sa svojom socijalnom i nacionalnom demagogijom. Zato treba držati ravnotežu. HSS i HSLS zastupaju takve stavove. Ima i onih koji drže da su Budišini motivi daleko prozaičniji, jer lider HSLS-a računa da bi SDP mogao prvi pasti žrtvom rastućih socijalnih tenzija, i da se treba na vrijeme distancirati od Račana i njegovih. SDP se drži negdje po strani i za sada u javnosti najviše gubi na rejtingu. (RFE)