RFE 14. VI. KARACOLO

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 14. VI. 2000. Luco Karacolo, direktor revije za geostrateška pitanja ?Limes? iz Rima: Ukinuti sankcije jer jačaju Miloševića. Razgovor vodio Nikola Gurović. - Gospodine Karacolo, prvi izbori u Jugoslaviji poslije NATO-ova bombardiranja, u proljeće 1999., bili su nova epizoda vječne borbe između Moma i Mila. Koji od njih dvojice ima više razloga za zadovoljstvo? Kako gledate na crnogorsku situaciju poslije izbora u Podgorici i Herceg Novom? = Zapravo nitko ne može biti potpuno zadovoljan. Mislim da je sve u svemu Momo u boljoj poziciji jer Đukanovićev položaj postaje kompleksniji. S jedne strane on je pozivao i oslanjao se na brzo stjecanje nezavisnosti Crne Gore od Beograda. S druge strane, glasovanje pokazuje da je zemlja veoma podijeljena, to posebno pokazuje izjašnjavanje u Herceg Novom pa su dakle težnje za nezavisnošću veoma složene. Ako bi Đukanović i pobijedio na referendumu s tijesnom većinom, situacija bi postala veoma teška. - Predsjednik Đukanović je dobio jamstva Zapada u slučaju da Beograd izvede puč. Sada kad nema velike pobjede prozapadne struje, Milošević ponovo osvaja politički teren i može s više pouzdanja čekati sljedeće korake Podgorice. Kakva može biti sudbina referenduma? = Čini mi se da već određeno vrijeme Đukanović ne govori više o referendumu ili bar ne govori u smislu bliskog datuma, dakle vjerujem da je svjestan da ne bi bilo oportuno da se takav referendum u ovom trenutku održi. Što se Zapada tiče, mislim da nije dao posebne garancije Đukanoviću u smislu njegove obrane vojskom. Mislim zapravo da je Zapad, uključujući Amerikance, posljednjih mjeseci savjetovao Đukanoviću da bude miran. - Posljednjih mjeseci SAD i Evropska unija su podržali crnogorsku vladu politički i ekonomski. To, čini se, nije dosta da se promijeni raspoloženje javnosti. Smatrate li da treba mijenjati nešto u strategiji Zapada. Katkad se čini da mjere Evropske unije i SAD nisu sinhronizirane? = Sasvim sigurno da gledišta Amerikanaca i Europljana nisu potpuno identična, čak i unutar Evropske unije postoje različite pozicije, nema jasne strategije Unije i Zapada u njegovoj kompleksnosti. Čekamo i držimo palčeve, nije sasvim jasno što čekamo ili, bolje reći, čekamo Miloševićev pad, ali naša politika posljednjih godina nije išla u tom smjeru jer smo učinili sve da ga ojačamo. Što se tiče opozicije unutar Jugoslavije, izgleda mi da je slaba i podijeljena uz izuzetak nove grupacije ?Otpor? koja može postati trn u oku režima. - Premjestimo se na trenutak u Srbiju, kakve su perspektive naroda koji ima inteligentnog diktatora, razjedinjenu oporbu i koji je umoran od politike i bijede? = Nažalost, situacija u Srbiji je katastrofalna i ne mislim da će iz nje zemlja izići za nekoliko godina. Naravno, što prije padne Milošević, Srbija će prije stati na noge, jer s tim padom Zapad će imati mogućnost da pomogne ekonomski Srbiji uključujući je u pakt stabilnosti. Ponavljam budućnost Srbije je nepredvidiva jer ne vjerujem da će Milošević spontano napustiti vlast. Hipoteze kreću od njegove prirodne smrti, nasilne smrti do državnog udara. - Govorite o Paktu stabilnosti? Jedan od lidera srpske opozicije kaže da je Pakt način da se poprave greške načinjene vojnom intervencijom NATO-a? = Kao sto znate, Pakt za sada isključuje Srbiju i prihvatit će je kada Milošević padne. Smatram da je Pakt stabilnosti, bar u namjerama, inteligentna operacija bazirana na ideji rekonstrukcije regiona Balkana. Imajući u vidu međuzavisnost na planu ekonomije, trgovine i politike među tim zemljama, njihova sudbina počev od Hrvatske, Albanije, Bugarske i Rumunjske je zajednička i onaj tko misli da će se sam spasiti, u svemu je pogriješio. - Jedan bivši pomoćnik jugoslavenskoga Predsjednika je napisao da Milošević treba postupiti kao Jeljcin, da nađe svog Putina prije nego napusti vlast? = Bila bi to veoma dobra ideja, izuzev što je Miloševićev problem pa i nas da mu nad glavom visi mandat za hapšenje Haaškoga suda, dakle on riskira da odbroji svoje dane u sudskom procesu. Mislim da jedan od razloga što je još na nogama jest da u rukama ima karte s kojima može odgovoriti svojim tužiteljima u smislu da su njegovi odnosi s nama zapadnjacima bili intenzivni posljednjih godina. Sasvim je izvjesno da bi jedan Milošević u Haagu, iza rešetaka, pokušao sve da diskreditira sile koje ga optužuju. - Godinu nakon vojne intervencije Kosovo ostaje pokrajina najvišeg rizika. Uloge su se promijenile, sada su Srbi i ostale manjine žrtve etničkog čišćenja, sve to izgleda kao zatvoren krug? = Nažalost, novija povijest tog balkanskog prostora pokazuje da je nasilje proporcionalno snazi etničke grupe ili političke grupe koji su na sceni. U ovom slučaju najjači su postali Albanci i oni dakle tretiraju Srbe na ekstreman način a često uz postupke terorističkog karaktera. Na žalost, ponašanje Zapada nije adekvatno situaciji na Kosovu jer očigledno nismo u stanju da pružimo zaštitu manjinama. U ovoj fazi govoriti o multietničkom Kosovu ne znam da li prije izaziva suze ili smijeh. - U Bosni mir postoji, ali ekonomski razvoj ostaje lijepa želja. Kakvo je vaše mišljenje o budućnosti ove zemlje? = Što se Bosne tiče, a rekao bih i što se tiče drugih država jugoistočne Europe, od esencijalne je važnosti da se uklone grupe koje imaju ekonomsku i političku moć koje su živjele na ratnoj ekonomiji i koje imaju interes za održavanje nestabilnosti i povremenih konflikata što je njihov način da ostanu na vlasti i nastaviti da zgrću novac. Dakle treba obnoviti političke grupe u tim zemljama, ali su to operacije koje se izvana mogu obavljati na ograničen način, bitno je da se narodi sami oslobode svojih tlačitelja. - Italija ima povijesne veze s Balkanom. Želio bih na kraju da vas upitam smatrate li da su talijanska diplomacija i država mogli učiniti više i kako? = Mislim da je Italija učinila mnogo više za Balkan nego mnoge europske zemlje ovih godina, jer je vjerovala u regionalnu strategiju, ne podlegavši nikad, kao neki drugi, da postane zaštitnik neke od zemalja protiv druge zemlje, dakle uvijek smo imali uravnotežen pristup, regionalni pristup koji je postao pristup Europe i međunarodne zajednice. Vjerujem da Italija može učiniti više u smislu da sudjeluje s jedne strane u suzbijanju kriminalnih i mafijaških organizacija koje su se domogle moći s one strane Jadrana, i to je za nas vitalan interes jer su se spomenute organizacije povezale s kriminalnim organizacijama. I s druge strane, može učiniti više kako bi naše saveznike uvjerila u pozitivniji politički pristup regionu da to ne bude politika puke reakcije na izvanrednu situaciju već politika na dulji rok. Što se SR Jugoslavije tiče mislim da Italija mora uvjeriti saveznike da politika sankcija ničemu ne služi, štoviše služi za jačanje Miloševićeve vlasti pa stoga što prije suspendirajmo sankcije bit će više mogućnosti da Milošević padne i da vlast preuzme bolji od njega. (RFE)