RDW 9.VI.GOD.SVRŠETKA RATA KOSOVO

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. VI. 2000. Godišnjica obustave NATO-ovih zračnih napadaja na Jugoslaviju Dne 9. lipnja 1999. predstavnici NATO-a i Jugoslavije potpisali su mirovni sporazum. Dan nakon toga, dakle, prije točno godinu dana, NATO je obustavio zračne napadaje u Jugoslaviji, utemeljen je Pakt za stabilnost jugoistočne Europe i prihvaćena je UN-ova rezolucija 1244. Time je oslobođen put za stvaranje privremene UN-ove uprave na Kosovu i ulazak KFOR mirovne jedinice. Je li to bila pobjeda? Je li to mir? Godinu dana nakon NATO-ovih zračnih napadaja, povlačenja srpsko-jugoslavenske vojske i paravojnih postrojba s Kosova i povratka gotovo milijuna prognanih kosovskih Albanaca u domovinu, retrospektivno gledano, poremetili su se svi vrijednosni kriteriji: svijet je zbunjen pobjedom NATO-a nad Beogradom koja sve više postaje Pirova, dokle god se nastavljaju etnički problemi na Kosovu, a stvarni uzrok nasilja, režim u Beogradu, nije uklonjen. Prije godinu dana politička stagnacija koja je trajala tjednima iznenada je završena. U Kumanovu je potpisan sporazum o prekidu vatre između predstavnika NATO i Jugoslavije. Kosovo se od tada nalazi pod međunarodnom upravom i represijska politika Beograda, koja se u ovoj jugoslavenskoj pokrajini godinama provodila, doživjela je svoj kraj. NATO je ostvario svoje ratne ciljeve: povratak prognanika, povlačenje vojske i paravojnih formacija, formiranje civilne uprave i pripremu sporazuma po uzoru na onaj iz Rambouilleta. Pa ipak, NATO trenutno stoji u središtu kritike javnosti. Jer rat je dobiven, ali ne i mir, dokle god ga ekstremisti mogu ugroziti. Uspjeh NATO intervencije danas se mjeri uspjehom mirovne misije na Kosovu, koju je, naravno, NATO omogućio svojom spornom akcijom na ovom području. Danas je Kosovo de facto protektorat. Međunarodna zajednica dužna je i obvezna konačno razmrsiti gordijski čvor zvan Kosovo. To je divovska zadaća, koja dugoročno veže uz sebe veliko ljudstvo i novce. Privremena vlada i KFOR trebali bi na ruševinama mržnje i nepravde izgraditi demokraciju i multikulturalnu toleranciju. Je li to još jedna nemoguća misija nakon Bosne? A ipak nema alternative ako se ne želi dodustiti da u jugoistočnoj Europi pobjedi nasilje i nacionalizam. Dobro je da njemačka vojska i civilne snage i dalje daju svoj doprinos u ovoj akciji. Kumanovskim sporazumom o prekidu vatre završio je rat na Kosovu. A samo nekoliko sati nakon toga s Paktom za stabilnost jugoistočne Europe postavljen je novi princip koji bi se trebao suprotstaviti nasilju: princip zajedničkog kretanja kriznih zemalja prema Europi na bazi regionalne suradnje. Taj pakt za stabilnost već je potaknuo brojne izgledne projekte, koji su se zahvaljujući velikodušnosti donatora mogli i ostvariti. Paktu za stabilnost i mirovnoj misiji na Kosovu treba dugoročno isplanirana potpora, ali i upornost u provođenju političkih ciljeva na bazi demokracije i tolerancije. Nepostojanost naspram onih koji su protiv toga, ugrožava čitav proces. Godinu dana nakon uspjeha u Kumanovu, New Yorku i Koelnu, mir na ovom području još je krhak, a Slobodan Milošević još je na vlasti. NATO ga je međutim prije godinu dana ipak prisilio da popusti na Kosovu. No, on još vrši svoj destruktivni utjecaj u ovoj regiji, tako da ratna opasnost, godinu dana nakon rata na Kosovu, još nije potpuno odstranjena. Zahvaljujući prisutnosti međunarodnih vojnih snaga, ona se, međutim, može potpuno kontrolirati. (RDW)