VOA 10. VI. EUROPSKE ORUŽANE SNAGE

GLAS AMERIKE - VOA 10. VI. 2000. Američki stručnjaci o najavljenom osnivanju europskih oružanih snaga. Prilog Eda Warnera. Iako se o tome još samo razgovara, Europska unija planira osnivanje vlastitih vojnih postrojba, neovisnih o NATO savezu. Brojile bi oko 60 tisuća vojnika, a reagirale bi u krizama u kojima ne postoje razlozi za američki angažman. Američka reakcija na ove planove prilično je ambivalentna. S jedne strane, Washington uvijek poziva Europu da preuzme veću odgovornost za vlastitu obranu. Međutim, s druge strane, Washington ne želi napustiti svoju čelnu ulogu u euroatlantskom savezništvu. Evo što o osnivanju europskih oružanih snaga misle dva američka stručnjaka. Prošlogodišnja zračna kampanja protiv Jugoslavije bila je za Europljane prilično neugodno iskustvo. Amerika je naime preuzela i ponijela najveći dio tereta vojnih operacija - jer europske vojske za to nisu bile spremne. Europsku je uniju upravo to navelo na razmatranje zajedničkih oružanih snaga koje bi funkcionirale neovisno o američkoj vojsci. Ove bi postrojbe reagirale u sukobima na periferiji kontinenta, ukoliko ih u budućnosti uopće bude. No koliko je Europa sposobna za tako nešto? Ivan Eland, znanstvenik pri washingtonskom institutu Cato, primjećuje da je unija dosad, kada su u pitanju vojni projekti, pokazala vrlo malo inicijative. = Oni to obećavaju još od 1991. godine, ali ništa se od toga nije provelo. Njihove oružane snage prvo se moraju reorganizirati, moraju postati efikasnije i probojnije, da bi uopće mogle sudjelovati u budućim ratovima. No to je skupo. Na primjer, Njemačka za oružane snage izdvaja samo jedan i pol posto godišnjeg bruto proizvoda. Čak se razmišlja o smanjivanju tog iznosa, kaže gospodin Eland. Njemačka bi, kaže Ivan Eland, bila ključna zemlja u stvaranju zajedničkih oružanih snaga. Ako ona nije motivirana, tko ostaje? Tijekom posljednjih pedeset godina, europske su zemlje postale dosta ovisne o Sjedinjenim Državama, kada je u pitanju vojna problematika, i tu je naviku prilično teško ukloniti. Ako netko drugi snosi troškove vaše obrane, djelomično ili u cijelosti, onda vi taj novac možete potrošiti na druge stvari. Europljani su se tijekom posljednjih nekoliko desetljeća ponašali upravo tako. Jednostavno, prepustili su Sjedinjenim Državama da podnesu nerazmjerno velik dio troškova njihove vlastite obrane. Zapravo, moj je dojam da Amerikance više brine europska sigurnost nego same Europljane. No, to se može uskoro i promijeniti. U Kongresu su sve glasniji zahtjevi da se smanji broj različitih humanitarnih i drugih međunarodnih misija u kojima sudjeluju američke snage. Po toj logici, najavljeno osnivanje europskih oružanih snaga Amerikanci bi trebali dočekati dobrodošlicom. Međutim, kako kaže Charles Kupchan, znanstvenik pri utjecajnom Vijeću za međunarodne odnose, službeni Washington još ne zna što da o tome misli. = U ovom trenutku, američki se stav može sažeti na ovaj način: 'Bilo što da Europljani učine, nije dobro'. Kritiziramo ih da ne čine dovoljno. Onda kada odluče osnovati zajedničku vojsku, onda ih odmah upozorimo: 'Ali nemojte dovoditi u pitanje NATO savez!' Mislim da se radi o sljedećem: Washington bi želio da Europa više troši na vojsku, ali ne želi da se europski utjecaj na tom području poveća, jer bi to bilo na štetu čelnog položaja Sjedinjenih Država, smatra Charles Kupchan. On upozorava da je takvo američko stajalište neodrživo. Sjedinjene Države žele biti na čelnoj poziciji, no to ih u isto vrijeme i vrlo umara. Možda odgovor na tu dilemu leži upravo u stvaranju zajedničkih europskih oružanih snaga. (VOA)