AU 10.VI.-DER STANDARD-KOSOVO

AUSTRIJA DER STANDARD 10., 11., 12. VI. 2000. Više močvara zločina nego otok stabilnosti "Prije godinu dana, 10. lipnja 1999., NATO je završio svoj zračni rat protiv Jugoslavije. Dva dana kasnije na Kosovo su ušle prve jedinice zaštitne postrojbe KFOR-a, uglavnom sastavljene od NATO- a. 'Trebaju jednostavno otići', običava govoriti biskup Artemije, kad ga se pita što bi NATO-ovi vojnici poslije svega mogli dobro učiniti. Duhovni poglavar Srba na Kosovu ima pravo biti ogorčen. Njegovi preostali zemljaci izloženi su sustavnom progonu. Prošloga se tjedna val nasilja opet pojačao. Pred očima NATO-a događa se upravo ono što se UN-u predbacivalo još u Bosni i Hercegovini: klasično 'etničko čišćenje'. Uprava UN-a mora se boriti protiv nepoznavanja zemlje, težnje albanskih stranaka za vlašću i nejasnog pravnog položaja. Organizirani kriminal naprotiv cvate. Uz krijumčarenje droge i cigareta, sada je, kao najprljavija grana novog privatnog gospodarstva, nastupila i poletna trgovina ženama i djevojčicama. Godinu dana poslije svršetka rata, 'otok stabilnosti' koji je tu trebao nastati, sliči močvari zločina i korupcije. Biskup Artemije svojim preporukama također nesvjesno daje do znanja da za status quo nema alternative. Da se NATO povuče, odmah bi ušla jugoslavenska vojska - očito neoslabljena ratom - i ustrajni bi partizanski rat kojega je prekinula NATO-ova intervencija, počeo ispočetka. Ne može se sagledati kako bi međunarodno-pravno nedefinirana tvorevina ikada mogla postati stabilnom bez nazočnosti UN-a i NATO-a. Nada da će za Srbiju izgubljeni rat omogućiti promjenu vlasti u Beogradu, a zatim rješenje za Kosovo, nije se ostvarila. Naprotiv: i poslije rata i poslije njegove potpune izolacije, zagonetno je kako bi se moglo srušiti Slobodana Miloševića. Milošević je optužen u Haagu. Jedino mjesto na kojem se može osjećati sigurnim, čelo je države. Mjerena pozitivnim ciljevima, godišnja bilanca kosovske intervencije ispada pogubnom. No ako se mjeri onime što bi se dogodilo bez nje, ipak se može opravdati, iako sramežljivo" - zaključuje Norbert Mappes-Niediek.