BE LE SOIR 8.6.KOSOVO I NATO

BELGIJA LE SOIR 8. VI. 2000. Kosovo: koja je bila cijena NATO-ove pobjede? "Nema odmora za NATO. Godinu dana nakon pobjedničkog upletanja na Kosovu, Savez i njegovi postupci još su pod povećalom organizacija za zaštitu ljudskih prava. Jučer su to bile osude šupljih fraza i laganja 'propustom' pod pokroviteljstvom Human Rights Watcha. Danas Amnesty International dovodi u pitanje poštovanje važećih pravila o vojnoj službi. Dok se UN-ovo civilno povjerenstvo priprema da proslavi prvih dvanaest mjeseci svoje nazočnosti na licu mjesta, razlike u mišljenjima sve su veće, a zaključci sve kritičniji. U izvješću-optužbi koje je u srijedu objavljeno u Londonu, Amnesty, oslanjajući se na sasvim određene primjere, predbacuje NATO-ovim snagama da, ni više ni manje, nisu poštovale ratno pravo u zračnom pohodu na Jugoslaviju. NATO nije uvijek poštovao zakonske obveze u izboru ciljeva i načinu napadaja, sa žaljenjem se kaže u dokumentu u kojemu se stoga zahtijeva da se pokrene istraga, pa i sudbeni progon svakog građanina države članice za koji se sumnja da je teško povrijedio međunarodne humanitarne zakone. Glavna se zamjerka tiče glasovitih 'popratnih gubitaka' o kojima su saveznici uvijek bili neodređeni, a koje Amnesty procjenjuje na petstotinjak civila, napose Srba koji su stradali za šest tjedana koliko je trajao pohod. Napadaj na zgrade srpskoga radija i televizije u Beogradu, 23. IV. 1999., bio je, drži Amnesty, svjesno uperen na civilni cilj - tada je izgubilo život petnaestak osoba. Isto kao i nastavak bombardiranja cesta i željezničkih mostova, gdje su također zabilježene civilne žrtve. Jamie Shea, službeni predstavnik NATO-a, navodio je tada kao razlog let na vrlo velikim visinama koji je neprecizniji, ali je potreban zbog sigurnosti letača. Najmoćniji vojni savez na svijetu mora, uzvratila je odmah humanitarna organizacija, postaviti više standarde u zaštiti civila. Optužbe su neutemeljene, kratko komentira glavni tajnik Saveza George Robertson koji je u doba sukoba u Londonu bio među najuspješnijim tvorcima medijske kampanje na Zapadu. Britanac, istina je, može računati na uglednu potporu: ovih je dana Međunarodni kazneni sud iz Den Haaga odbacio prijedlog o istrazi - pogotovu o sudbenom progonu - zbog ponašanja saveznika tijekom sukoba. Pošto je skupina odvjetnika i vojnih stručnjaka ispitala svaki prigovor, uz opasnost - koju su potpuno svjesno preuzeli - da ih njihovi tužitelji nazovu NATO-ovim političkim oruđem, Carla del Ponte, glavna tužiteljica ICTY-ja izjavila je za Vijeće sigurnosti UN-a da nema razloga za prihvaćanje bilo kojeg iznesenog navoda, ostavši radije pri tvrdnji o 'pogrješkama' koje je organizacija već priznala. Da bi bolje opravdao svoju odluku, ICTY će već sljedećeg tjedna u cijelosti objaviti izvješće o tom osjetljivom pitanju. Zapadni će vojnici to više poštovati zaključak, što se zadnjih mjeseci njihov pohod iz proljeća 1999. - i njegove konkretne posljedice - gotovo posvuda preispituje. Pošto su temeljito proučili letke i priopćenja Sjevernoatlantskog saveza, američka je organizacija Human Rights Watch podsjetila da je granica koja istinu iznesenu u brojkama dijeli od njihove primjene u promidžbene svrhe, koje god strane sudjelovale u sukobu, jako neodređena. Posljedice uporabe osiromašenog uranija na okoliš još se istražuju sa zabrinutošću. 'Newsweek' je na temelju tajnog izvješća postavio pitanje o točnom zaključnom računu zračnih napadaja - šačici uništenih jugoslavenskih oklopnih vozila. UN-ove ekipe za čišćenje mina žale što KFOR nema pravodobnih podataka o položaju rasprskavajućih bomba. Napokon, stručnjaci i analitičari općenito si postavljaju pitanja o 'etničkom čišćenju u obratnom smjeru' koje je još jako prisutno u toj pokrajini, s nasiljem koje je, ovaj put, upravljeno prema nealbanskom puku. Humanitarni djelatnici misle da razlike u procjeni između ICTY-ja i organizacija poput Amnestyja ili Human Rights Watcha još jednom pokazuju da između etike i političkog realizma, između morala i diplomatskih pritisaka postoji dubok jaz. Mogu li se zbog opravdanosti cilja prezirati zakoniti načini za postizanje tog cilja, pita se jedan među njima. Naravno, rasprava, stara koliko i rasprava o cilju i o sredstvima, daleko je od svršetka. No ona još pojačava osjećaj nelagode u svih sudionika zadnjeg čina balkanske tragedije. U Beogradu, predsjednik Milošević još je na vlasti, a njegova demokratska oporba ušutkana je više no ikad. Na Kosovu, Bernard Kouchner i njegova momčad nemoćni su u provedbi ideala etničkog pluralizma. A u zapadnim vladama, jučerašnja strastvena sigurnost prepustila je mjesto današnjim razumskim pitanjima...", komentira Edouard van Velthem.