FR- MONDE 7.6.RUSSELL-JOHNSTON O RUSIJI

FRANCUSKA LE MONDE 7. VI. 2000. Lord Russell-Johnston: Nedopustivo ponašanje Rusije "Bezočnici kažu da je danas u diplomaciji običaj pozivati se na ljudska prava i uživati u praznim frazama koje su politički ispravne. Isto tako, čuditi se kad se digne glas za poštovanje ljudskih prava. U prigodi nedavne sjednice stalnoga povjerenstva u Dublinu, parlamentarna skupština Vijeća Europe jasno je očitovala neslaganje s izjavom o sukobu u Čečeniji koju je nekoliko dana ranije prihvatio ministarski odbor, vlada te organizacije. Parlamentarci su bili razočarani govorom - koji je ocijenjen slabim i odveć udvornim - četrdeset i jednog ministra vanjskih poslova. Naime, ovi su zadnji radije izrazili svoje zadovoljstvo nekim obećanjima koje je dala Rusija, umjesto da pokažu zabrinutost - da ne govorimo o osudi - zbog brojnih neispunjenih obećanja. Mnogi su promatrači izvukli iz toga dva zaključka: prvo, oštra osuda koju su parlamentarci izrekli ministarskom stajalištu mogla bi biti znak institucijske krize unutar Vijeća Europe; drugo, prijepor između skupštine i ministarskog odbora mogao bi se protumačiti željom parlamentaraca da izbace Rusiju iz organizacije. Oba su zaključka neopravdana. U demokraciji, nesuglasica između parlamenta i izvršne vlasti nije neobična stvar. Skupština ima važnu političku ulogu i treba da jamči demokratsku jasnoću izvršnog tijela Vijeća Europe. Tu ulogu jača činjenica da članovi skupštine sjede u parlamentima svojih zemalja. Nesuglasica - koja se ne da sakriti - tiče se procjene težine nepoštovanja obveza koje je Rusija preuzela ulaskom u Vijeće Europe, organizaciju koja se zalaže za zaštitu ljudskih prava, za demokraciju i za pravnu državu. Ona se također tiče mjera koje treba poduzeti da bi ta država popravila svoje ponašanje. Na zadnjoj sjednici, nakon više mjeseci strpljivog, ali bezuspješnog nagovaranja, skupština je odlučila kazniti članove ruskog izaslanstva oduzimanjem prava glasa. Ona je isto tako zatražila od ministarskog odbora da pokrene postupak za isključenje Rusije ako do sljedeće sjednice skupštine, koja će se održati koncem lipnja, ne pruži dokaze o brzom i očitom napretku u poštovanju načela za koja se zauzima Vijeće Europe. Skupština nije reagirala tako zato što želi isključiti Rusiju iz organizacije, već zato što je uvjerena da Rusija može ispuniti svoje obveze, tj. postupati kao odgovorna demokratska europska država koja poštuje temeljna prava svih svojih građana. Skupština je istodobno odlučno osudila sve povrede ljudskih prava za koje su odgovorni Čečenci. No prije nego je i razmislio kakvo će stajalište prihvatiti, ministarski je odbor poslao Rusiji dva signala koja, po mom sudu, nisu prikladna. Prvo, rekao je da se nijedan dokument o Čečeniji neće prihvatiti bez pristanka Rusije. Zatim, unaprijed je isključio mogućnost sankcija. U takvim se okolnostima rezultat ministarske sjednice u potpunosti mogao predvidjeti, uz mogućnost da se Rusija prepusti samokritici i načini pritisak na samu sebe kako bi promijenila narav svog upletanja u Čečeniji! Čini se da međunarodna zajednica ne želi otići predaleko pozivajući na red Rusiju koja, međutim, očito krši osnovna ljudska prava. Europska unija i Sjedinjene Država snose u tom smislu posebnu odgovornost. Branitelji morala u vanjskoj politici bave se stanjem u Čečeniji kao da se hotimična i nerazmjerna uporaba sile može protumačiti stanovitim nedostatkom praktične vještine i stručnosti na ruskoj strani i kao da je nepostojanje istrage o povredama ljudskih prava bilo čin upravnih skretanja koja će se uskoro ispraviti. Jako smo daleko od realpolitike. U doba hladnoga rata Zapad je održavao odnose s protivnicima, ali ga to nije sprječavalo da ih osuđuje zbog kukavnih rezultata na području demokracije i ljudskih prava. Nije bilo ni govora o tome da se zatvore oči. Ako se želimo baviti geopolitikom, ne smijemo provoditi nojevu politiku koja je pokazala svoju nedjelotvornost; o čemu svjedoči najnovija povijest Europe. (...) Novo stajalište Moskve zabrinjava. Ono možda zadovoljava neke jastrebove u Kremlju i u vojsci, ali zastrašivanje je jedno, a ulijevanje poštovanja drugo; uvjeren sam da bi većina Rusa da može birati, prije izabrala poštovanje, a ne strah. Na našim je vladama odgovornost da jasno upozore Rusiju da je njezino sadašnje ponašanje nedopustivo. One također ne smiju žrtvovati Vijeće Europe pogađajući se s njegovim načelima i vrijednostima. Jako je neozbiljno htjeti riješiti ruske teškoće tvrdeći kako one ne postoje. Skupština pak preuzima tu odgovornost. Ona želi da Rusija ostane na brodu, ali ne po cijenu njegova potonuća", piše lord Russell-Johnston, predsjednik parlamentarne skupštine Vijeća Europe.