FR-RU-GB-US-skupštine-Organizacije/savezi-Diplomacija-Ljudska prava-Parlament FR- MONDE 7.6.RUSSELL-JOHNSTON O RUSIJI FRANCUSKALE MONDE7. VI. 2000.Lord Russell-Johnston: Nedopustivo ponašanje Rusije"Bezočnici kažu da je danas u
diplomaciji običaj pozivati se na ljudska prava i uživati u praznim frazama koje su politički ispravne. Isto tako, čuditi se kad se digne glas za poštovanje ljudskih prava.U prigodi nedavne sjednice stalnoga povjerenstva u Dublinu, parlamentarna skupština Vijeća Europe jasno je očitovala neslaganje s izjavom o sukobu u Čečeniji koju je nekoliko dana ranije prihvatio ministarski odbor, vlada te organizacije. Parlamentarci su bili razočarani govorom - koji je ocijenjen slabim i odveć udvornim - četrdeset i jednog ministra vanjskih poslova. Naime, ovi su zadnji radije izrazili svoje zadovoljstvo nekim obećanjima koje je dala Rusija, umjesto da pokažu zabrinutost - da ne govorimo o osudi - zbog brojnih neispunjenih obećanja.Mnogi su promatrači izvukli iz toga dva zaključka: prvo, oštra osuda koju su parlamentarci izrekli ministarskom stajalištu mogla bi biti znak institucijske krize unutar Vijeća Europe; drugo, prijepor između skupštine i ministarskog odbora mogao bi se
FRANCUSKA
LE MONDE
7. VI. 2000.
Lord Russell-Johnston: Nedopustivo ponašanje Rusije
"Bezočnici kažu da je danas u diplomaciji običaj pozivati se na
ljudska prava i uživati u praznim frazama koje su politički
ispravne. Isto tako, čuditi se kad se digne glas za poštovanje
ljudskih prava.
U prigodi nedavne sjednice stalnoga povjerenstva u Dublinu,
parlamentarna skupština Vijeća Europe jasno je očitovala
neslaganje s izjavom o sukobu u Čečeniji koju je nekoliko dana
ranije prihvatio ministarski odbor, vlada te organizacije.
Parlamentarci su bili razočarani govorom - koji je ocijenjen slabim
i odveć udvornim - četrdeset i jednog ministra vanjskih poslova.
Naime, ovi su zadnji radije izrazili svoje zadovoljstvo nekim
obećanjima koje je dala Rusija, umjesto da pokažu zabrinutost - da
ne govorimo o osudi - zbog brojnih neispunjenih obećanja.
Mnogi su promatrači izvukli iz toga dva zaključka: prvo, oštra
osuda koju su parlamentarci izrekli ministarskom stajalištu mogla
bi biti znak institucijske krize unutar Vijeća Europe; drugo,
prijepor između skupštine i ministarskog odbora mogao bi se
protumačiti željom parlamentaraca da izbace Rusiju iz
organizacije.
Oba su zaključka neopravdana.
U demokraciji, nesuglasica između parlamenta i izvršne vlasti nije
neobična stvar. Skupština ima važnu političku ulogu i treba da
jamči demokratsku jasnoću izvršnog tijela Vijeća Europe. Tu ulogu
jača činjenica da članovi skupštine sjede u parlamentima svojih
zemalja.
Nesuglasica - koja se ne da sakriti - tiče se procjene težine
nepoštovanja obveza koje je Rusija preuzela ulaskom u Vijeće
Europe, organizaciju koja se zalaže za zaštitu ljudskih prava, za
demokraciju i za pravnu državu. Ona se također tiče mjera koje treba
poduzeti da bi ta država popravila svoje ponašanje.
Na zadnjoj sjednici, nakon više mjeseci strpljivog, ali
bezuspješnog nagovaranja, skupština je odlučila kazniti članove
ruskog izaslanstva oduzimanjem prava glasa. Ona je isto tako
zatražila od ministarskog odbora da pokrene postupak za
isključenje Rusije ako do sljedeće sjednice skupštine, koja će se
održati koncem lipnja, ne pruži dokaze o brzom i očitom napretku u
poštovanju načela za koja se zauzima Vijeće Europe.
Skupština nije reagirala tako zato što želi isključiti Rusiju iz
organizacije, već zato što je uvjerena da Rusija može ispuniti
svoje obveze, tj. postupati kao odgovorna demokratska europska
država koja poštuje temeljna prava svih svojih građana.
Skupština je istodobno odlučno osudila sve povrede ljudskih prava
za koje su odgovorni Čečenci. No prije nego je i razmislio kakvo će
stajalište prihvatiti, ministarski je odbor poslao Rusiji dva
signala koja, po mom sudu, nisu prikladna. Prvo, rekao je da se
nijedan dokument o Čečeniji neće prihvatiti bez pristanka Rusije.
Zatim, unaprijed je isključio mogućnost sankcija. U takvim se
okolnostima rezultat ministarske sjednice u potpunosti mogao
predvidjeti, uz mogućnost da se Rusija prepusti samokritici i
načini pritisak na samu sebe kako bi promijenila narav svog
upletanja u Čečeniji!
Čini se da međunarodna zajednica ne želi otići predaleko pozivajući
na red Rusiju koja, međutim, očito krši osnovna ljudska prava.
Europska unija i Sjedinjene Država snose u tom smislu posebnu
odgovornost. Branitelji morala u vanjskoj politici bave se stanjem
u Čečeniji kao da se hotimična i nerazmjerna uporaba sile može
protumačiti stanovitim nedostatkom praktične vještine i
stručnosti na ruskoj strani i kao da je nepostojanje istrage o
povredama ljudskih prava bilo čin upravnih skretanja koja će se
uskoro ispraviti.
Jako smo daleko od realpolitike. U doba hladnoga rata Zapad je
održavao odnose s protivnicima, ali ga to nije sprječavalo da ih
osuđuje zbog kukavnih rezultata na području demokracije i ljudskih
prava. Nije bilo ni govora o tome da se zatvore oči. Ako se želimo
baviti geopolitikom, ne smijemo provoditi nojevu politiku koja je
pokazala svoju nedjelotvornost; o čemu svjedoči najnovija povijest
Europe. (...)
Novo stajalište Moskve zabrinjava. Ono možda zadovoljava neke
jastrebove u Kremlju i u vojsci, ali zastrašivanje je jedno, a
ulijevanje poštovanja drugo; uvjeren sam da bi većina Rusa da može
birati, prije izabrala poštovanje, a ne strah.
Na našim je vladama odgovornost da jasno upozore Rusiju da je
njezino sadašnje ponašanje nedopustivo. One također ne smiju
žrtvovati Vijeće Europe pogađajući se s njegovim načelima i
vrijednostima. Jako je neozbiljno htjeti riješiti ruske teškoće
tvrdeći kako one ne postoje. Skupština pak preuzima tu odgovornost.
Ona želi da Rusija ostane na brodu, ali ne po cijenu njegova
potonuća", piše lord Russell-Johnston, predsjednik parlamentarne
skupštine Vijeća Europe.