FR-LIBERATION7.6.PUTIN I FRANCUSKA

FRANCUSKA LIBERATION 7. VI. 2000. Putin se srdi na Francusku "Vidio je Papu, englesku Kraljicu, američkoga Predsjednika. Do konca srpnja najavio je posjet Španjolskoj, Njemačkoj, Japanu, a vjerojatno i Kini. No Vladimir Putin nema vremena za posjet Francuskoj: ruski Predsjednik prezire Pariz. Međutim, francuska strana nije kriva što je ugovorila susret. Već 4. veljače, u prigodi posjeta Moskvi, ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine predao je Putinu, tada premijeru koji je bio uvjeren u pobjedu na predsjedničkim izborima 26. ožujka, poziv Jacquesa Chiraca. Tako je Francuska prva zemlja koja je - prije njegova izbora - pozvala Putina, čije djelovanje u Čečeniji otvoreno napada. No novi je ruski Predsjednik nezahvalan. Nakon izbora na predsjedničku dužnost, on drži da je potrebnije otići u Veliku Britaniju, zatim u Uzbekistan i Tadžikistan, u Ukrajinu, Italiju itd. Zacijelo nije zaboravio francuski poziv. No isto tako nije zaboravio ni prigovore zbog Čečenije, Vedrineovu izjavu koja govori o 'kolonijalnom' sukobu, prikrivene zamjerke zbog ruske nedjelotvornosti u pronalaženju fotografa Bricea Fleutiauxa koji je bio talac u Čečeniji i, napokon, 'vodeću' ulogu Pariza na različitim susretima na vrhu u osudi ruskoga upletanja. Ruski Predsjednik koji je petnaest godina proveo u KGB-u, dobro, dakle, pamti. Većinom hladnokrvan, oslobađa se suzdržljivosti samo kad govori o Čečeniji. Ta mu tema osobito leži na srcu. U prigodi posjeta Londonu, razbjesnio se, ali to nije pokazao, na novinare koji su napadali izgrede 'federalaca' u Čečeniji. Postoje i drugi razlozi te zlovolje. Bez prošlosti i političke karijere, Putin si stvara ugled državnika koji otvara novo razdoblje 'diktature zakona' i obnovljene moći. U tu se svrhu mora bezuvjetno distancirati od svoga savjetnika Borisa Jeljcina, starog predsjednika koji je izgubio ugled u škandalima. Zato se u vanjskoj politici mora očitovati protiv njegovih odluka, kao što je promicanje Pariza u povlaštenog partnera. Putin također želi označiti početak 'nove' vanjske politike koja će se temeljiti na 'interesima Rusije'. Moskva se više neće pokoriti Zapadu. U prigodi nedavna posjeta Billa Clintona, ruski se Predsjednik nije posebno trudio da se svidi svom gostu. Svađa s Parizom za 'veliku Rusiju' je tek sitnica: francuska je gospodarska nazočnost skromna, a Putin se u traženju ulagača radije okreće Italiji. U Parizu je čarobna riječ 'smirivanje strasti': razočarani smo, svakako, ali nije se dogodilo ništa što se ne da popraviti. Afera se ipak smatra dovoljno neugodnom da bi se o njoj govorilo javno. 'Sve to kazuje da je ono što smo rekli o Čečeniji bilo na mjestu', kaže Vedrine, predviđajući da će to 'proći bez posljedica i da neće potrajati'. 'Putin ne ide u Pariz koji od toga ne pravi dramu', bio je jučer naslov u dnevniku 'Novie Izvestija'; 'Ne treba biti Talleyrand da bi se shvatilo zašto je Moskva hladno suzdržana prema starom miljeniku (Francuskoj): to je odgovor na krupne riječi Pariza o Čečeniji.' 'Francuska više nije', nastavlja list, 'među velikim ruskim prioritetima, a krivnju za to može svaliti samo na samu sebe.' Službeno, poziv se još razmatra. Problem je što je Putinov program sve natrpaniji. Francuzi odgovaraju da je i njihov predsjednik jako zauzet. Jedno je sigurno: budući da Pariz 1. srpnja preuzima dužnost predsjedatelja Europske unije, Putin će posjetiti Francusku u listopadu u prigodi susreta na vrhu između EU-a i Rusije. No dopusti li mu njegov vremenski raspored, nije isključeno da do tada neće skrenuti u Pariz...", iz Moskve izvješćuje Veronique Soule.