RFI 1. VI. ČULIĆ

FRANCUSKI RADIO - RFI 1. VI. 2000. Prilog iz Zagreba Marinka Čulića. "Hrvatska i dalje živi praktički svakodnevno sa stenogramima koji cure iz Tuđmanove arhive, a u javnost ih pušta njegov nasljednik Stipe Mesić. More tih stenograma ponekad izbacuje na novinske stranice bezlični pijesak, ali je i dosta njih koji se i dalje mogu smatrati biserima tajne historiografije. Ovih dana iscrpno su prenijeti izvodi razgovora Tuđmana s Vanjom Špiljkom, sinom svima poznatog Mike koji je poznati poslovni čovjek na Zapadu, a ovi razgovori pokazuju i puno više od toga. Razgovor je vođen uoči NATO-ova bombardiranja Jugoslavije, i to nedugo prije Špiljkova putovanja u Beograd, gdje se poslovno trebao sastati s Miloševićem, a u te poslove namjeravao je Tuđmanovim posredstvom uključiti i Hrvatsku. Najkraće, hrvatske firme sudjelovale bi u remontu elektrana u Srbiji, a za uzvrat bi se isporučivala struja. Sve ovo nije, dakako, obična ekonomska suradnja, veze su dublje, što se vidi iz činjenice da Tuđman preko Špiljka pozdravlja Miloševića, a po Špiljkovom povratku iz Beograda raspituje se za Miloševićevo psihičko stanje, pita kako Srbi izdržavaju presiju međunarodne zajednice itd. Sve u svemu, očito je da je Tuđman simpatizirao s Miloševićem i Jugoslavijom, pokazujući čak spremnost da prekrši sankcije koje su nametnute Beogradu. Iz ovoga se vidi i mrzovolja koju Tuđman, slično kao i Milošević, imao prema Zapadu, ali s tom razlikom što se on ipak lukavije postavljao prema njemu, pa kada nije išlo drukčije i kupovao njegovu naklonost. To se zorno vidi iz stenograma koji objavljuje najnoviji broj tjednika 'Globus', iz kojeg se vidi da je Tuđman početkom prošle godine pristao platiti čak 140 milijuna dolara više od realne cijene američkoj tvrtki Enron za izgradnju jedne termoelektrane U Hrvatskoj. Iako su ga tadašnji premijer, ministar gospodarstva i drugi odgovarali od toga, ostaje uporan i ugovor je potpisan. Tuđman nije htio čuti nikakve primjedbe da su Amerikanci skuplji od ostalih i da čak ucjenjuju jer znaju da Hrvatskoj treba izlaz u svijet. Bio je uvjeren da i ako je to točno, Hrvatska može profitirati, jer bi ugovor s Enronom ubrzao uključenje zemlje u Svjetsku trgovačku organizaciju i Partnerstvo za mir, olakšao odnose s haaškim sudom, a njemu osobno omogućio susret s Billom Clintonom. Ponešto od ovoga stvarno se i dogodilo, ali Tuđman to, iako je uredno platio, nije dočekao." (RFI)