IT-31.V.-REPUBBBLICA-KRITERIJI SANKCIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 31. V. 2000. Dvije mjere za 'loše svijeta' "(...) Neuvijeno kritiziramo kršenje ljudskih prava u Burmi, no snaga prijavljivanja ublažuje se kad je riječ o Kini. Ulazimo u rat kako bismo zaustavili nasilja Srbije protiv Kosova, no rabimo potpuno nejasan rječnik glede nasilja Rusije u Čečeniji. Sada, kako bi se dao pošten odgovor na taj prigovor, treba priznati: da, postoje dvije mjere. Zaključak kojega treba izvući, međutim, nije da naša kritika Burme ili Srbije treba biti manje oštra, nego da trebamo biti eksplicitniji u osudi Kine i Rusije. To ne znači da treba djelovati na isti način; primjerice, tražeći od naftnih kompanija da napuste Rusiju i Kinu. Drugačije okolnosti, zapravo, zahtijevaju različite mjere. Ne može se prema velikim i moćnim zemljama odnositi jednako kao prema malima. U moralno nesavršenom svijetu međunarodnih odnosa, nije pogrešno miješati obzire prema nacionalnim interesima s onima prema načelnim. I ispravno je praviti razliku između režima koji mogu biti otvoreni za kritiku i onih, poput Burme, koji izgledaju gluhi za svaku pokudu. Ako bi se njihovo ponašanje promijenilo, promijenilo bi se i naše. Drugi je prigovor: 'Nije djelovalo'. Tko dobro poznaje Burmu, razumljivo je zabrinut radi propadanja zemlje u jednu spiralu koja ga vodi u glib sve težeg stanja siromaštva, ovisnosti o drogama, sidi i kulturalnom nazadovanju. Deset godina čvrste američke linije, s obeshrabrivanjima stranih ulaganja, zajmova za razvoj i turizam, kažu, pogodilo je stanovništvo, a da režim nije dovelo za pregovarački stol. S obzirom da 'nije djelovalo', bi li možda vrijedilo iskušati jednu mekšu liniju? U svakom slučaju, obični ljudi i žene sigurno bi iz toga izvukli neku malu dobrobit. Još jednom su nam argumenti vrlo poznati. I još jednom netko treba kazati da postoje režimi, u određenim trenucima, kod kojih bi neko takvo omekšanje bilo prikladno, ohrabrujući, primjerice, jednu diktaturu da pođe putem reforma kojime je išla s oklijevanjem. (...) Sve to vodi izravno do treće primjedbe, koja se sastoji od činjenice da je ova politika izraz zapadnjačkog moralnog imperijalizma, koji nameće naše vrijednosti u Aziji. Burma ima druge vrijednosti, čuvene 'azijske vrijednosti'. Tom se argumentu može dati kratak i iscrpan odgovor. Politika koju podupiru Sjedinjene Države i Velika Britanija, to je politika koju su najnaklonjenije prihvatili demokratski izabrani predstavnici Burme. (...) U slučaju poput ovoga, po mom mišljenju, prema gledištu onih koji se tamo nalaze i tamo se bore za demokraciju, treba se odnositi s najvećim obzirom, ako se već ne drži i odlučujućim. Ta gledišta neće uvijek govoriti u prilog embargu i sankcijama. Uzmimo, primjerice, srpsku oporbu koja je trenutno izloženo grubom napadu od Miloševićeva režima (premda o tome jedva nešto doznajemo iz naše redovite dijete vijesti, ne više no što znamo o tragičnoj situaciji u Burmi). Koliko god ta oporba bila podijeljena, svi njezini predstavnici s kojima sam razgovarao, slažu se u tome što kažu da je najveći dio zapadnjačkih sankcija sada kontraproduktivan. Nadzirano povlačenje sankcija koje pogađaju stanovništvo, zajedno s pozornim objašnjenjem srpskom narodu razloga zbog kojih se to čini, i istodobno pojačavanje sankcija koje za cilj imaju pogoditi Miloševića i njegove sljedbenike, bio bi najbolji način za pomoć demokraciji u Srbiji. Iako nisam posebno optimističan glede uspjeha takvog pristupa, uvjeren sam da bi vrijedilo pokušati. U međuvremenu, nasmijalo me kada se, nedugo nakon mog puta u Burmu, jugoslavenski ministar vanjskih poslova uputio u tu zemlju uz obilje službenih izjava uzajamnog divljenja i međusobne potpore. Zle države svijeta, ujedinite se! Trebamo misliti na Burmu. Trebamo misliti na Srbiju. I upravo zato što im želimo iste stvari, moramo prema njima drugačije djelovati", piše Timothy Garton Ash.