MOSKVA, 31. svibnja (Hina/Reuters) - Ruski predsjednik Vladimir Putin na položaju je manje od mjesec dana, ali je već naznačio da će jedan od prioriteta ruske politike biti ponovna uspostava nadzora nad kaspijskim energetskim
bazenom.
MOSKVA, 31. svibnja (Hina/Reuters) - Ruski predsjednik Vladimir
Putin na položaju je manje od mjesec dana, ali je već naznačio da će
jedan od prioriteta ruske politike biti ponovna uspostava nadzora
nad kaspijskim energetskim bazenom.#L#
U srijedu je donedavnog ministra za naftu i energetiku Viktora
Kaljužnjija imenovao doministrom vanjskih poslova posebno
zaduženim za kaspijsko područje.
Riječ je o potpuno novom položaju, pa se Kaljužnjijevo imenovanje
tumači kao dokaz Putinove ozbiljnosti glede područja u kojem
postoje goleme količine nafte i plina i koje je geopolitički
iznimno važno.
No, nije to prva naznaka takvog odnosa. I prije nego što je novi
premijer Mihail Kasjanov odabrao vladu, Putin je posjetio
Turkmenistan, državu kaspijskog područja, i potpisao višegodišnji
sporazum o kupnji golemih količina plina.
Osim što je jače povezao zemlje regije, taj je sporazum, barem
zasad, zaustavio izgradnju planiranog plinovoda između
Turkmenistana i Turske, jer je Rusija kupila sav plin.
Nedugo nakon Putinova povratka u Moskvu, najveće tri ruske
energetske tvrtke, Gazprom, Lukoil i Yukos, najavile su stvaranje
zajedničkog poduzeća koje bi eksploatiralo ruski sektor kaspijske
regije.
I Kaljužnjijev zamjenik na mjestu ministra energije Aleksandar
Gavrin rekao je da bi volio vidjeti veću suradnju među zemljama
regije. Sve rubne zemlje Kaspijskog jezera, Azerbejdžan, Kazahstan
i Turkmenistan, kao i Rusija, žele eksploatirati goleme pričuve i
sudjelovati u odlučivanju o tome kako se izvoze.
No, iako nema sumnje u postojanje velikih pričuva u tom području,
dosad je zbog odugovlačenja Rusije izostao razvoj tehnike za
njihovo crpljenje.
Prije stotinu godina carska Rusija proizvodila je polovicu ukupne
svjetske količine nafte u golemim poljima u Bakuu, koji je sad u
Azerbejdžanu.
No u 30-im godinama središte naftne industrije preselilo se u
Baškortostan u južnom Uralu i područje Volge u Tatarstanu.
Novo je središte 30 godina poslije postao zapadni Sibir, nakon
otkrića golemih naftnih džepova, u usporedbi s kojima je Kaspijski
bazen bio pretežak za razvoj, pa je ostavljen po strani.
To se područje u žižu pozornosti vratilo nakon raspada SSSR-a
1991., kad su nove države u plinu i nafti vidjeli priliku za
napredak i odmah krenule u potragu za stranim ulagačima.
U igru su, osobito u Azerbejdžanu i Kazahstanu, odmah ušli British
Petroleum i Chevron Corp., a Rusija je oklijevala. Prvi je uspjeh
zabilježila tek u ožujku ove godine kad je LUKOIL najavio da je na
polju Sjevernji, na sjeveru Kaspijske regije otkrio najmanje 300
milijuna tona sirove nafte.
Razvoj tog polja uvelike bi boglo unaprijediti zajedničko poduzeće
triju najjačih ruskih energetskih tvrtki, ali Putinu nisu važni
isključivo gospodarski aspekti korištenja kaspijske nafte.
Činjenica je da onaj tko nadzire načine i puteve izvoza kaspijske
nafte ima velik utjecaj na politiku cijele regije.
To znaju i SAD, pa su uložile goleme diplomatske napore kako bi
ishodile da kaspijska nafta putuje do Turske, koja je članica NATO-
a. Iz istog je razloga američki predsjednik imenovao i posebnog
savjetnika za kaspijsko područje sa zadatkom lobiranja za američke
interese, a istovjetnu bi ulogu, čini se, mogao imati i Kaljužnji.
Analitičari tvrde kako je očito da Putin želi veću ulogu u
kaspijskom području, ali prije svega iz političkih, a ne
gospodarskih razloga.
"Putin je odlučio da je kaspijska regija važna i čini nešto oko
toga, za razliku od Jeljcina koji je također priznavao njezinu
važnost, ali nije poduzimao ništa", smatra analitičar Stephen
O'Sullivan.
(Hina) dam dh