AU 30.V.-DIE PRESSE-EU I SAD

AUSTRIJA DIE PRESSE 30. V. 2000. Otvoreni bok Europe "Bill Clinton na svojem posljednjem velikom putovanju u inozemstvo koje ga vodi u Europu i u Rusiju, želi još jedanput dobiti političke bodove. No izgledi za to nisu tako dobri kako bi Washington želio: za posjet Moskvi ne naznačuje se neka velika suglasnost u otvorenim pitanjima poput nadzora naoružanja ili sustava proturaketne obrane. A EU je na pragu ozbiljnoga novog trgovačkog sukoba sa SAD- om. Vjerojatno će već početkom lipnja naime europski konzorcij Airbus dati znak za početak izgradnje planiranog velikog zrakoplova Airbus A3xx. 'Znak za početak' nije loš izraz, jer on će po mišljenju promatrača istodobno označiti i početak idućeg trgovačkog rata - poslije još neriješenih sukoba oko banana, genetskog kukuruza i hormonskog mesa - između EU-a i SAD-a. I to, to se može proreći, do sada najsilovitijeg. Jer tu je po srijedi uistinu kuhinja ili patetično rečeno, radi se o svjetskoj prevlasti. Iako 'samo' u jednom gospodarskom sektoru, naime izgradnji civilnih zrakoplova. Tu se naime sukobljavaju još dva svjetska konkurenta: Boeing kao najveći izvoznik američke izvozne industrije i kao divovski koncern oružja od golemog strategijskog značenja za Amerikance. I Airbus, zajednički projekt njemačkih, francuskih, britanskih i španjolskih poduzeća s kojim su Europljani uspjeli - dakako uz pomoć golemih subvencija - razbiti američki tobožnji monopol (naime u civilnim zrakoplovima) i, što je još važnije, dokazati Amerikancima tehnologijsku nadmoć. Tu se dakle krije daleko više od obične konkurencije tvrtaka djelatnih u istom segmentu. Tu su u igri i emocije i politika. Koktel koji je kao stvoren za trgovačke sukobe. Pri tomu EU američkim napadajima otkriva svoj ranjivi bok: glavna otpužba Amerikanaca da je Airbus silovito subvencioniran, što predstavlja nepošteno iskrivljavanje tržišta, teško se može poreći. Samo će Velika Britanija preračunato uložiti gotovo 13 milijarda šilinga subvencija u razvitak euro-jumba, a i druge zemlje partneri u konzorciju Airbusa neće škrtariti. Tu se već treba pitati je li ta vrsta financiranja još u duhu vremena. Airbus vlada polovicom svjetskog tržišta. I kad super-jumbo ne bi bio prestižni projekt, nego doista obećani sjajan posao, ne bi imao nikakvih problema skupiti potreban novac. No tu se pojavljuje europska dvojba: radije subvencionirati i držati na političkoj uzici nego uredno kapitalizirano pustiti na poduzetničku slobodu. Argument da Amerikanci također subvencioniraju svoje Boeinge (kroz vojne narudžbe), stoji, ali je slab: svi partneri Airbusa vrlo su aktivni i u poslu s oružjem, kad bi bio ostvaren jak europski koncern za zrakoplovstvo i svemirske letove (koji je tek u počecima), i tu bi vladala 'oružana jednakost'. To ipak ne bi spriječilo da se Amerikanci i dalje trgovačkim sankcijama bore za očuvanje svoje prevlasti u raznim industrijskim granama. No trgovačke je ratove lakše voditi kad nije otvoreno previše bočnih strana. A trgovačkih sukoba između dviju gospodarskih supersila bit će u iduće vrijeme još mnogo unatoč svim diplomatskim posjetima" - zaključuje Josef Urschitz.