BBC 28. V. JUDAH

BRITANSKI RADIO - BBC 28. V. 2000. U rubrici 'Razgovori' donosimo intervju s britanskim novinarom i stručnjakom za Balkan Timom Judahom, povodom izlaska njegove knjige 'Kosovo - rat i osveta'. Žarko Vodinelić razgovarao je s autorom o implikacijama kosovskoga sukoba za stabilnost i razvoj tog dijela Europe i o tome pripremio sljedeći prilog. 'Knjiga 'Kosovo - rat i osveta' opisuje, kako kaže njezin autor Tim Judah, posljednji veliki europski rat u XX. stoljeću. Knjiga je logičan nastavak impresivne povijesne analize srpskoga naroda i države, objavljene prije tri godine po naslovom 'Srbi - povijest, mit i uništenje Jugoslavije'. Judah je proveo prošlo desetljeće na području bivše Jugoslavije, analizirajući sukobe u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, i izvještavajući o njima za britanske i američke publikacije. U novoobjavljenoj knjizi Judah objašnjava korijene kosovskog sukoba, rasvjetljuje ličnosti i karijeru jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića kojemu je Kosovo poslužilo kao odskočna daska za mobilizaciju Srba i uzurpaciju apsolutne vlasti, i analizira neuspjele pokušaje mirnog rješavanja sukoba i naposljetku zračnu operaciju napada NATO-a protiv Srbije. U svojoj analizi Judah polazi od teze da je Kosovo bilo glavni čimbenik u raspadu Jugoslavije: = Većina ljudi smatrala je da će ako izbije sukob u bivšoj Jugoslaviji, to početi na Kosovu. Kako sada stoje stvari, sukob je završio na Kosovu, iako nisu isključeni novi sukobi. No u određenijem smislu, postupci prema Kosovu, postupci Slobodana Miloševića i srbijanskog režima, pridonijeli su raspadu bivše Jugoslavije. Oni su pokrenuli ciklus nacionalizma i straha u Jugoslaviji. Ljudi u ostalim republikama vidjeli su kako se postupa prema Kosovu, pa su zaključili: Mi ćemo radije napustiti Jugoslaviju nego da se to i nama dogodi. Bio je to početak kraja. Pitanje je li se sukob na Kosovu mogao izbjeći i kriza riješiti mirnim putem, progonit će povjesničare još mnogo godina. No gotovo svi se slažu s time da to nije bilo moguće kada se Jugoslavija počela raspadati. Tim Judah podsjeća na neuspjele pokušaje političkih rješenja za Kosovo: = Kada se stara Jugoslavija raspala, u jednom se razdoblju govorilo o povijesnom kompromisu, tj. o rješenju s tri republike - Srbijom, Crnom Gorom i Kosovom u labavoj federaciji. Pitanje je, dakako, je li to moglo biti dugoročno rješenje, ali je to barem mogao biti privremeni povijesni kompromis. Zatim imamo sudbonosnu konferenciju u Rambouilletu u veljači prošle godine, koja je bila posljednji pokušaj da se postigne nekakav povijesni kompromis. Ima mišljenja među nekim promatračima da su poglavito Amerikanci imali neke svoj tajne planove za Kosovo i Balkan, kako njima nije bilo u interesu da konferencija u Rambouilletu uspije, jer su htjeli imati izgovor za bombardiranje Srbije. Po mom mišljenju, uopće ne postoje nikakvi dokazi koji bi podupirali tu tezu. Mislim da su se Amerikanci iskreno zalagali za nekakav povijesni kompromis, ali Milošević je odlučio kockati se i mislio je da neće biti bombardiranja. Mislio je da će ako i bude bombardiranja, u najgorem slučaju to potrajati samo nekoliko dana. On se također uzdao u pomoć Rusa. Mislio je, dakle, da će dobiti više ako ne potpiše nacrt sporazuma u Rambouilletu, što se pokazalo krivom procjenom. Tako gledajući unatrag, ispada da su svi pokušaji mirnog rješenja bili osuđeni na propast. Nakon prošlogodišnjeg bombardiranja Srbije pojavila se poplava analiza NATO-ove intervencije i razvile su se različite škole zagovornika i protivnika prve ratne operacije u kojoj je NATO ikad sudjelovao. Neki analitičari i političari, ne samo u Srbiji i zemljama sklonim Srbiji, poput Rusije, smatrali su kako NATO-ova intervencija ne samo da nije riješila postojeće probleme nego i da je stvorile neke nove, tj. da je i pogoršala situaciju. Pitamo Tima Judaha što on misli o tome: = Mislim da je time zatvoreno jedno i otvoreno novo poglavlje krize. To nije bio uspjeh bez ostatka, ali u svakom slučaju danas na Kosovu ne postoji državni terorizam, srbijanska državna represija kakva je postojala prije intervencije. Mislim da je važno imati na umu trenutak u kojemu se intervencija dogodila. Vođe zapadnih zemalja progonila je sablast pokolja u Bosni i Hercegovini, a prije svega u Srebrenici, gdje je vojska bosanskih Srba poubijala oko 6 tisuća bošnjačkih muškaraca. Neki zapadni vođe strahovali su da bi se to opet moglo dogoditi, i to je bio važan motivirajući čimbenik. Postojao je također tzv. 'scenarij sudnjeg dana', po kojemu bi se, ako Zapad ne intervenira i ne zaustavi rat na Kosovu, rat postupno proširio na Makedoniju, Albaniju, a onda na Tursku i Grčku. Prema tome, nitko ne može reći da je danas na Kosovu situacija sjajna, ali vjerojatno bi bez intervencije situacija bila još i gora. Tim Judah često posjećuje Kosovo i Srbiju. Naglašava kako je situacija ondje vrlo teška, i kako rješenje kosovske krize u najvećoj mjeri ovisi o tome kako će se razvijati događaji u Srbiji. 'Ništa se neće promijeniti', kaže, 'dok se ne riješi status same Srbije, tj. dok ne bude jasno kakva će biti vlast u Srbiji poslije Miloševića i hoće li ljudi koji tada budu na vlasti u Beogradu biti spremni na nekakvu nagodbu oko Kosova ili će uvidjeti da je dugoročno Kosovo za Srbiju izgubljeno'. Judah ovako dalje predviđa događaje: = Neizbježno je da će Kosovo, prije ili kasnije, postati neovisno, sviđalo se to političarima u Srbiji ili ne. To je, na neki način kao situacija s Izraelom i Zapadnom obalom. Koliko god su ljudi u Izraelu u proteklih 25 godina strahovali od palestinske neovisnosti, smatrajući Zapadnu obalu svojom svetom zemljom, morali su se u drugom vremenskom razdoblju pomiriti s nekim realnostima. Slično će se dogoditi s Kosovom i Srbijom. Tako će se i Srbi i Albanci na Kosovu morati suživjeti jedni s drugima, ali će za to trebati mnogo vremena. Naslov zadnjeg poglavlja u knjizi Tima Judaha je 'Sutrašnji gospodari Kosova'. Autor kaže kako je u ovom trenutku teško predviđati kako će konkretno izgledati politički poredak na Kosovu u budućnosti. Samo pitanje suverenosti Kosova rješavat će se mnogo godina, pa se u svojoj analizi Judah okreće bližim vremenskim rokovima. = Odgovor na pitanje o tome tko će upravljati Kosovom počet će se nazirati na jesen, kada će se ondje, nadamo se, održati lokalni izbori. Postoje brojne stranke među kojima su Rugovina Demokratska liga Kosova i stranka Hashima Taqija, jednog od glavnih albanskih ratnih vođa. Taqijeva popularnost znatno je pala jer je među običnim ljudima zavladalo uvjerenje da su se mnogi iz njegove blizine neopravdano obogatili, protuzakonito zaposjeli stanove i poslove, i to je imalo vrlo nepovoljan utjecaj na njegovu stranku. Ironično je da je tako Demokratska liga Kosova postala popularnija ne čineći ništa. No nitko zapravo neće znati ništa prije tih izbora tko će se pojaviti kao glavni narodni vođa. Izbori će biti prvi ozbiljni test političke popularnosti. Ostavljajući po strani pitanje hoće li Kosovo jednoga dana biti neovisno, u ovom trenutku presudno je hoće li Albanci i Srbi biti u stanju uspostaviti koegzistenciju ili će Kosovo jednog dana postati etnički čisto. Tim Judah smatra kako će to ovisiti o tome hoće li se na Kosovu pojaviti ljudi s političkom vizijom. = Uvijek podcrtavam paralelu s Francuskom i Njemačkom nakon II. svjetskog rata. Oni su ratovali tri puta od 1870. godine. Trebalo je da se pojave politički divovi, Konrad Adenauer u Njemačkoj i De Gaulle u Francuskoj, koji su bili kadri odbaciti stara neprijateljstva. U ovom trenutku, nažalost, ne vidim srpskog Adenauera ni Mendelu u kosovskih Albanaca. U ovom trenutku obzor je crn, ali to ne znači da se neće pojaviti vođe s velikim vizijama. U svakom slučaju za promjene će biti potrebni vizionari velike hrabrosti. - I na kraju, mogu li se povući paralele između balkanskih sukoba. Može li Hrvatska, koja je prošla kroz ratna razaranja, a sad nakon godina nacionalizma i političke uskogrudnosti ulazi u razdoblje tolerancije i obnove, poslužiti kao primjer drugim zemljama u krizi na području bivše Jugoslavije. = Situacija u Hrvatskoj je uistinu vrlo optimistična. Ne znam koliko se Srba dosad vratilo u Hrvatsku, ali taj proces je počeo. To znači da mi na zapadu Europe ne smijemo pretpostavljati kako se ništa ne može promijeniti. U kolovozu 1995. godine samo bi se najhrabriji ljudi usudili predviđati da će se Srbi ikada početi vraćati u Hrvatsku. Sada je taj proces počeo i time se ruši pretpostavka da su stvari nepromjenjive. Situacija se može promijeniti i na Kosovu i u Srbiji. Događaji u Hrvatskoj možda nemaju utjecaj u ovom trenutku i ne može se reći, budući da je nastupila mirna tranzicija u Hrvatskoj - isto će se dogoditi i u Srbiji. Ali je Hrvatska pokazala da je to moguće i treba se nadati da će događaji krenuti sličnim smjerom i u drugim zemljama na području bivše Jugoslavije. (BBC)