IT-24.V.-CORRIERE-FINKIELKRAUT-HOLOKAUST

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 24. V. 2000. Finkielkraut protiv lažnih prijatelja holokausta "Među mrtvima u holokaustu kruži jedna skupina uznemirujućih ličnosti. To su lažni prijatelji, gotovo izrabljivači. Eto srži nove knjige Alaina Finkielkrauta, 'Une voix vient de l'autre rive' (Glas dolazi s druge obale). (...) Mrtvi u holokaustu nikada nisu počinuli. Uvijek su na prvoj crti, uvijek zazivani, uvijek na poslu. Jednom riječju: instrumentalizirani. Kao da je danas njihova zadaća samo ona anđela osvetnika koji trebaju letjeti nad svakim rasnim pokoljem kako bi ga obilježili nacističkom oznakom. Holokaust je postao zvijezda sjevernjača za svaku demokraciju, kao da se pretvorio u neku vrstu 'laičke religije' za slobodne ljude. Štoviše novi humanizam, u očima mnogih, protkan je i vođen sjećanjem na holokaust. (...) Tko su ti lažni prijatelji, Finkielkraut? 'Sjećanje na Auschwitz i industrijalizirano uništenje europskih Židova', odgovara filozof, 'više nema vjerodostojnih neprijatelja, štoviše ono vlada suvereno i uz poštovanje. Na žalost, to je sjećanje 'korišteno' od tih uznemirujućih prijatelja koji na pozornicu apsolutnog zla projiciraju svoja očekivanja, svoje snove, svoje borbe, i koji, u formi vjernosti, samo masovno pozivaju nesretne sjene... Pa i kada ih treba pustiti na miru. U patologiji tog sjećanja ima makijavelizma, i oni koji kažu da fašizam nije mrtav, u stvarnosti imaju nostalgiju za pojednostavljivanjem, odnosno žele ponovno pronaći, uspoređujući našu aktualnu situaciju s onom iz crnih godina, zanos moralnog sukoba između Zla i Dobra. Posvuda vide hitlerovski model. Žele 'apsolutnu' politiku iskorjenjivanja zla.' A Haider? 'Haider može uznemiravati demokrate, no žurba u osuđivanju Austrije otkriva čisto nepoznavanje povijesti: Hitler je terorizirao'. U biti, za uznemirujuće prijatelje na koje aludira Finkielkraut Kosovo 'mora' imati isti obrazac holokausta. Kao što 'moraju' imati i Ruanda, Čečenija i svi budući afrički i azijski pokolji. Nevidljivi suci i svjedoci iz Auschwitza dužni su se vratiti na scenu. (...) Holokaust kao demokratska religija. Nije li to put koji može voditi do ludila sjećanja? 'Holokaust', odgovara, ima univerzalni doseg. Legitimno je da demokracije u hitlerizmu vide temeljno zlo. Demokracije su imale osnovne mitove utemeljene na Dobru. Nacizam izgleda kao 'un grand autre' u odnosu na demokraciju, on je apsolutni neprijatelj. Nacisti se nisu zadovoljili jednom imperijalističkom politikom. Na mjesto ideje univerzalnog humanizma htjeli su postaviti hijerarhiju rasa. Uništili su samu demokratsku ontologiju. Nikada nije postojao režim čiji je planetarni poziv bio zatiranje jednakosti među ljudima'. Demokracija može poznavati to ludilo. 'Danas je snaga osjećaja jednakosti tolika da se razvija alergija na kulturu kao hijerarhiju. Protiv te opasnosti može se boriti snagom memorije. Sve više memorije. Ne memorije tipa 'iskoristi i baci'. Jedan primjer: u Auschwitzu se umiralo u plinskim komorama. No postojao je i logor Terezin kojega su Nijemci rabili za svoju promidžbu. Davali su Židovima relativnu slobodu, a oni su Terezin pretvorili u kulturalnu gozbu: opere, kazalište, slikarstvo. Treba li to zaboraviti? Ne. Kako bi poduprli život u svim njegovim nijansama i suprotstavili ga užasu. Glas s druge obale nalaže nam da znamo i ono što se događalo u Terezinu", piše Ulderico Monzi.