US 23. V. WT KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 23. V. 2000. Održavajte mir na Kosovu "U naglom obratu prošloga tjedna Senat je odlučno odbio dopunu zakona koji bi zahtijevao povlačenje 5.900 američkih vojnika iz mirovnih snaga na Kosovu ako Kongres ne kaže drukčije. Glasovanje je bilo test ozbiljnosti američke predanosti europskoj sigurnosti pomoću NATO-a. Na jedan način ono je otvorilo sljedeću fazu rasprave o toj obavezi", piše Tod Lindberg. "(...)Prošlog sam tjedna pisao zašto mislim da je amandman Byrd - Warner loša zamisao. Iako je on bio sredstvo za postavljanje dva opravdana pitanja - to su manjkavost vladinog pokušaja da opravda svoju politiku i pitanje podjele tereta sa savezom - amandman teško da je bio jedini ili najbolji način da se istaknu ti problemi. Amandman je služio kao izlika nekim snagama koje su pokušavale radikalno promijeniti uvjete našeg uključenja s Europom i ostatkom svijeta. (...) S veoma malo vremena da preokrenu golem zamah Byrd - Warnera kao rezultat jednostranog glasovanja u povjerenstvu, vlada je uzvratila prijetnjom vetom i upozorenjem ministra obrane Williama Cohena i bivšeg zapovjednika NATO-a Wesleya K. Clarka. Možda jednako važno, mjeri se usprotivio ne samo potpredsjednik Gore već i George W. Bush. Obojica su za to imali odlične razloge, budući da obojica očekuju da će sljedeće godine biti predsjednici i, u skladu s tim, ne bi imali mnogo razumijevanja za pokušaje Kongresa da pripremi veliku i potpuno nepotrebnu vanjskopolitičku krizu 1. srpnja. (...) Kosovo nije u zrakopraznom prostoru. Ono nije isto kao i slučaj, primjerice, Somalije - mjesta gdje je uključiti se ili ne razmjerno odijeljeno pitanje. Kosovo je u Europi, koja je za nas važna; to je kontinent čiji su stabilnost, mir i prosperitet u našem najvećem interesu. Za osiguranje tih interesa imamo NATO, koji je bio odgovoran za kampanju na Kosovu i koji je, što god bilo, odgovoran za ono što se događa poslije. A povlačenje bi imalo posljedice koje bi išle mnogo dalje od Kosova. Gledajući unaprijed, možda je točnije reći da bi odvajanje Kosova od Europe, što dalje od sfere interesa članica NATO-a, bilo odluka s dalekosežnim implikacijama, objava ravnodušja prema onom što se događa na rubu NATO-a. Nakon nestanka sovjetske prijetnje, zbog koje je savez bio okupljen u prvih 40 godina, NATO se pokazao kao glavni stup europske stabilnosti za zemlje koje su se nedavno oslobodile Moskve. Izgledi za članstvo u savezu ohrabrili su razvoj demokracije i mirno rješenje dugotrajnih razmirica u čitavoj Europi. Prvi put postoje izgledi da čitava Europa živi u slobodi i prosperitetu. No to ovisi o nastavku američkog sigurnosnog uključenja. Na konferenciji u Vilniusu u Litvi prošloga petka, gdje su ministri vanjskih poslova devet zemalja objavili namjeru suradnje na ulasku svojih zemalja u NATO, poljski je ministar vanjskih poslova Bronislaw Geremek odlučno rekao da je 12. ožujka 1999., dan kad je Poljska primljena u NATO, bio najsretniji u njegovu životu. Tu izjavu treba uzeti ozbiljno. Geremek, jedan od velikih boraca za slobodu u Poljskoj, mogao je izabrati i neke druge dane. On se odlučio za dan u kojemu je Poljska dobila nešto što nije imala u čitavoj svojoj povijesti - sigurnost, koja daje izglede za trajnu slobodu. Ne bismo trebali biti ni najmanje nemarni prema toj želji bilo koje odnedavno slobodne europske zemlje. Prihvaćanje Byrd - Warnera bio bi pokazatelj takvog nemara; njegovo odbacivanje najavljuje dobar početak u sljedećem valu razmatranja pitanja što Europa znači Sjedinjenim Državama i, obrnuto - pitanje koje je u potki sljedećeg kruga proširenja NATO-a 2002."