US 23. V. WP RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 23. V. 2000. Putinovo loše društvo "Tko je zapravo Putin? Je li on demokrat, kako priča, ili neoautokrat, koji će se korak po korak djelomično vratiti politici i običajima Sovjetskoga Saveza? Sad to nitko ne može reći, no znakovi, posebno nedavni, ne ohrabruju. Taj čovjek se druži s čudnim ljudima", piše Richard Cohen. "Ovoga je mjeseca, primjerice, Kremlj pozvao optuženika za ratne zločine, jugoslavenskoga generala Dragoljuba Ojdanića, u posjet Moskvi. On se sastao s ruskim ministrom obrane i čelnikom vojnog stožera. Rusi su u oba slučaja propustili da mu stave lisice, što su trebali učiniti kao članovi UN-a. To je bio jasan znak da će Putin igrati po svojim pravilima. Ojdanićev posjet pokazuje namjeran i drzak prijezir prema UN-u, njegovu sudu za ratne zločine u Haagu, i što je najvažnije, prema običnoj pristojnosti. Kako kaže optužnica podignuta protiv Ojdanića, on je osumnjičen za 'zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili ratnih običaja'. Otvoreno rečeno, radi se o etničkom čišćenju. Sjedinjene Države prosvjedovale su protiv Ojdanićeva posjeta, ali se nisu spremne suočiti s Rusijom u Vijeću sigurnosti. Clintonova je vlada odlučila da ne treba tako postupiti. Umjesto toga, ona će se privatno suprotstaviti, možda kad se ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright sastane sa svojim ruskim kolegom Igorom Ivanovim ili kad se Bill Clinton sastane sa samim Putinom na summitu sljedećeg mjeseca. 'Ovo je ozbiljno', rekao je jedan američki dužnosnik. Da. Da vidimo hoće li to Clintonova vlada tako tretirati. Zbog mnoštva razloga - neki su od njih osnovani, a neki su obične kule u zraku - ova se vlada nesklona suočiti s Moskvom. Jedan je razlog što ne želi da Moskva poludi ako Sjedinjene Države nastave s razvojem sustava raketne obrane. Još je jedan razlog što je vladi u interesu da pokuša dokazati kako nije pogriješila što je bila dobra prema Rusiji. Treći je razlog što ona još ispipava Putina, i pokušava odrediti je li on čovjek od svojih umirujućih riječi ili uznemirujućih djela. Razloga za pesimizam ima. S Putinom kao predsjednikom, vlasti su izvršile raciju u oporbenoj novinskoj kući, Media-Mostu, zaplijenivši dokumentaciju, pa čak i videosnimke popularnih programa. Prije toga, ruske su snage uhitile novinara Andreja Babitskog, koji je kritički izvješćivao iz Čečenije, a zatim ga mijenjali za tri ruska ratna zarobljenika. Putin kaže da poštuje slobodu tiska. Još malo takvog poštivanja, i tisak će biti posve zastrašen. U Čečeniji se Rusija narugala međunarodnim ratnim normama, vodeći zapravo rat protiv civila. Kao što je bilo i sa Sjedinjenim Državama u Vijetnamu, zna se da je teško razlikovati borce od civila, ali Rusi zapravo nisu ni pokušali to učiniti. Oni su Grozni sravnili sa zemljom, ponašajući se na isti način prema svima. To je bio izopačen primjer ruske demokracije. To su, međutim, unutarnja pitanja - čak i Čečenija, uporni su Rusi. No u vanjskim odnosima obrazac ne obećaje puno više. Rusija ostaje prijatelj sa Sadamom Huseinom i Slobodanom Miloševićem. Nedavno je Moskva pokazala svoju predanost Srbiji podupiranjem propadajućeg Miloševićeva poretka. Ona je Beogradu dodijelila zajam u visini od 102 milijuna dolara i ponudila naftu ispod tržišne cijene. Možda Putin nije primijetio da je i Milošević optužen za ratne zločine. Oko polovica ljudi koje je sud za ratne zločine optužio, ili su uhićeni, ili su se predali. To nije loš uspjeh, budući da se radi o organizaciji za koju se isprva mislilo da će ju obilježavati dobre namjere i nedjelovanje. Sud je dokazao da će pojedinci, čak i politički vođe, odgovarati za zločine protiv čovječnosti. Ojdanić je trebao biti jedan od njih. On je zapovijedao postrojbama koje su izbacivale Albance iz njihovih domova, ubile dio njih, pobacale ostatak u vagone, uskratile im hranu i vodu, i prognale ih s Kosova. To je podsjećalo na skupljanje i tjeranje Židova tijekom holokausta. Planiranje je bilo jednako temeljito, iako je ishod bio manje smrtonosan. Ipak, netko je očito proučavao povijest. Gostoljubivost koju je Moskva pokazala prema Ojdaniću, njezina ravnodušnost prema univerzalnim moralnim normama, podsjećaju na dane kad je ona podupirala terorističke organizacije. Tad je Sovjetski Savez imao jako krvave ruke. Sad se Rusija tek ne osvrće na zakrvavljene ruke drugih."