RU-US-YU-ZLOČINCI-Kriminal-Diplomacija US 23. V. WP RUSIJA SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST23. V. 2000.Putinovo loše društvo"Tko je zapravo Putin? Je li on demokrat, kako priča, ili neoautokrat, koji će se korak po korak
djelomično vratiti politici i običajima Sovjetskoga Saveza? Sad to nitko ne može reći, no znakovi, posebno nedavni, ne ohrabruju. Taj čovjek se druži s čudnim ljudima", piše Richard Cohen."Ovoga je mjeseca, primjerice, Kremlj pozvao optuženika za ratne zločine, jugoslavenskoga generala Dragoljuba Ojdanića, u posjet Moskvi. On se sastao s ruskim ministrom obrane i čelnikom vojnog stožera. Rusi su u oba slučaja propustili da mu stave lisice, što su trebali učiniti kao članovi UN-a. To je bio jasan znak da će Putin igrati po svojim pravilima.Ojdanićev posjet pokazuje namjeran i drzak prijezir prema UN-u, njegovu sudu za ratne zločine u Haagu, i što je najvažnije, prema običnoj pristojnosti. Kako kaže optužnica podignuta protiv Ojdanića, on je osumnjičen za 'zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili ratnih običaja'. Otvoreno rečeno, radi se o etničkom čišćenju.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
23. V. 2000.
Putinovo loše društvo
"Tko je zapravo Putin? Je li on demokrat, kako priča, ili
neoautokrat, koji će se korak po korak djelomično vratiti politici
i običajima Sovjetskoga Saveza? Sad to nitko ne može reći, no
znakovi, posebno nedavni, ne ohrabruju. Taj čovjek se druži s
čudnim ljudima", piše Richard Cohen.
"Ovoga je mjeseca, primjerice, Kremlj pozvao optuženika za ratne
zločine, jugoslavenskoga generala Dragoljuba Ojdanića, u posjet
Moskvi. On se sastao s ruskim ministrom obrane i čelnikom vojnog
stožera. Rusi su u oba slučaja propustili da mu stave lisice, što su
trebali učiniti kao članovi UN-a. To je bio jasan znak da će Putin
igrati po svojim pravilima.
Ojdanićev posjet pokazuje namjeran i drzak prijezir prema UN-u,
njegovu sudu za ratne zločine u Haagu, i što je najvažnije, prema
običnoj pristojnosti. Kako kaže optužnica podignuta protiv
Ojdanića, on je osumnjičen za 'zločine protiv čovječnosti i kršenje
zakona ili ratnih običaja'. Otvoreno rečeno, radi se o etničkom
čišćenju.
Sjedinjene Države prosvjedovale su protiv Ojdanićeva posjeta, ali
se nisu spremne suočiti s Rusijom u Vijeću sigurnosti. Clintonova
je vlada odlučila da ne treba tako postupiti. Umjesto toga, ona će
se privatno suprotstaviti, možda kad se ministrica vanjskih
poslova Madeleine Albright sastane sa svojim ruskim kolegom Igorom
Ivanovim ili kad se Bill Clinton sastane sa samim Putinom na summitu
sljedećeg mjeseca. 'Ovo je ozbiljno', rekao je jedan američki
dužnosnik. Da. Da vidimo hoće li to Clintonova vlada tako
tretirati.
Zbog mnoštva razloga - neki su od njih osnovani, a neki su obične
kule u zraku - ova se vlada nesklona suočiti s Moskvom. Jedan je
razlog što ne želi da Moskva poludi ako Sjedinjene Države nastave s
razvojem sustava raketne obrane. Još je jedan razlog što je vladi u
interesu da pokuša dokazati kako nije pogriješila što je bila dobra
prema Rusiji. Treći je razlog što ona još ispipava Putina, i
pokušava odrediti je li on čovjek od svojih umirujućih riječi ili
uznemirujućih djela. Razloga za pesimizam ima.
S Putinom kao predsjednikom, vlasti su izvršile raciju u oporbenoj
novinskoj kući, Media-Mostu, zaplijenivši dokumentaciju, pa čak i
videosnimke popularnih programa. Prije toga, ruske su snage
uhitile novinara Andreja Babitskog, koji je kritički izvješćivao
iz Čečenije, a zatim ga mijenjali za tri ruska ratna zarobljenika.
Putin kaže da poštuje slobodu tiska. Još malo takvog poštivanja, i
tisak će biti posve zastrašen.
U Čečeniji se Rusija narugala međunarodnim ratnim normama, vodeći
zapravo rat protiv civila. Kao što je bilo i sa Sjedinjenim Državama
u Vijetnamu, zna se da je teško razlikovati borce od civila, ali
Rusi zapravo nisu ni pokušali to učiniti. Oni su Grozni sravnili sa
zemljom, ponašajući se na isti način prema svima. To je bio izopačen
primjer ruske demokracije.
To su, međutim, unutarnja pitanja - čak i Čečenija, uporni su Rusi.
No u vanjskim odnosima obrazac ne obećaje puno više. Rusija ostaje
prijatelj sa Sadamom Huseinom i Slobodanom Miloševićem. Nedavno je
Moskva pokazala svoju predanost Srbiji podupiranjem propadajućeg
Miloševićeva poretka. Ona je Beogradu dodijelila zajam u visini od
102 milijuna dolara i ponudila naftu ispod tržišne cijene. Možda
Putin nije primijetio da je i Milošević optužen za ratne zločine.
Oko polovica ljudi koje je sud za ratne zločine optužio, ili su
uhićeni, ili su se predali. To nije loš uspjeh, budući da se radi o
organizaciji za koju se isprva mislilo da će ju obilježavati dobre
namjere i nedjelovanje. Sud je dokazao da će pojedinci, čak i
politički vođe, odgovarati za zločine protiv čovječnosti.
Ojdanić je trebao biti jedan od njih. On je zapovijedao postrojbama
koje su izbacivale Albance iz njihovih domova, ubile dio njih,
pobacale ostatak u vagone, uskratile im hranu i vodu, i prognale ih
s Kosova. To je podsjećalo na skupljanje i tjeranje Židova tijekom
holokausta. Planiranje je bilo jednako temeljito, iako je ishod bio
manje smrtonosan. Ipak, netko je očito proučavao povijest.
Gostoljubivost koju je Moskva pokazala prema Ojdaniću, njezina
ravnodušnost prema univerzalnim moralnim normama, podsjećaju na
dane kad je ona podupirala terorističke organizacije. Tad je
Sovjetski Savez imao jako krvave ruke. Sad se Rusija tek ne osvrće
na zakrvavljene ruke drugih."