IT-krize-ujedinjeni narodi-supersile IT-21.5.STAMPA-SVJET.BIPOLARIZAM-AFRIKA ITALIJALA STAMPA21. V. 2000.Novi bipolarizam"Ne postoji samo Sierra Leone ili rat između Etiopije i Eritreje: cijela Afrika godinama je prožeta dugim lancem
sukoba koji se s jedne strane vežu u neprekinuti niz s onima iz bivšega bipolarnog doba Istok-Zapad, a s druge se strane pokazuju u novim i, paradoksalno, težim oblicima. Motivi su različiti: a u pozadini je opće gospodarsko pogoršanje. Povezana s tim strukturalnim podatkom, postoji i kriza samog modela postkolonijalne države, koji je oslabio bilo zbog odgovornosti upravljačkih klasa, bilo zbog različitih i jakih vanjskih čimbenika: duga koji potiče i često nameće rasprodaju nacionalnih resursa, pravila nove 'globalizirane' ekonomije koja štete raznim 'nacionalnim' suverenitetima, planova strukturalnog prilagođavanja koje je Međunarodni monetarni fond nametnuo vladama svake vrste i boje, a koja narušavaju potporu naroda kod gotovo svih vlada kontinenta. Na kraju, treći razlog koji današnje stanje čini još težim je istodobnost, pa i 'subjektivna' povezanost između raznih sukoba: nalazimo se pred nekom vrstom afričkoga 'Prvog svjetskog rata'.
ITALIJA
LA STAMPA
21. V. 2000.
Novi bipolarizam
"Ne postoji samo Sierra Leone ili rat između Etiopije i Eritreje:
cijela Afrika godinama je prožeta dugim lancem sukoba koji se s
jedne strane vežu u neprekinuti niz s onima iz bivšega bipolarnog
doba Istok-Zapad, a s druge se strane pokazuju u novim i,
paradoksalno, težim oblicima. Motivi su različiti: a u pozadini je
opće gospodarsko pogoršanje. Povezana s tim strukturalnim
podatkom, postoji i kriza samog modela postkolonijalne države,
koji je oslabio bilo zbog odgovornosti upravljačkih klasa, bilo
zbog različitih i jakih vanjskih čimbenika: duga koji potiče i
često nameće rasprodaju nacionalnih resursa, pravila nove
'globalizirane' ekonomije koja štete raznim 'nacionalnim'
suverenitetima, planova strukturalnog prilagođavanja koje je
Međunarodni monetarni fond nametnuo vladama svake vrste i boje, a
koja narušavaju potporu naroda kod gotovo svih vlada kontinenta. Na
kraju, treći razlog koji današnje stanje čini još težim je
istodobnost, pa i 'subjektivna' povezanost između raznih sukoba:
nalazimo se pred nekom vrstom afričkoga 'Prvog svjetskog rata'.
Uganda i Ruanda se međusobno bore, no obje su u sukobu s Kongom čiji
su vrlo bogati Kivu zauzele. Kabilu, sa svoje strane, podupiru
Zimbabve, Angola, Namibija, Čad, i djelomice Sudan, a sve su to
zemlje i režimi koje su na neki način prestrašene 'blokom Tutsi',
koji je dominantan u regiji Velikih jezera nakon tragedije 1994. To
je kontinentalni rat, uvećan nizom nebrojenih 'unutarnjih' i
isprepletenih gerila, koje se preslikavaju na najmanje još dva
važna krizna područja: Sierra Leone, i Rog Afrike, gdje Eritreju
podupiru Washington i London, dok Etiopija oružje dobiva iz Kine,
Rusije i Francuske. Ako je slika takva, pokušaji pacifikacije
riskiraju da se sudare s nepremostivim teškoćama: ono što se
pojavljuje zapravo je neka vrst novog postbipolarnog bipolarizma.
Bipolarizma koji je zasigurno proturječan (pogledaj sukob između
Ugande i Ruande), koji je kočen ipak važim pokušajima trećih strana
(Južna Afrika, Libija), bipolarizma nejasnog obrisa što se tiče
'atlantske' komponente (francusko-američki spor u Africi je
poznat, kao i kriza eura, no zasad je teško zamisliti, kao što su
pokazali Zaljev i Balkan, stvarnu europsku samostalnost od SAD-a i
Engleske na subsaharskoj šahovskoj ploči), no koji ipak
'funkcionira' sa svojim simboličnim protufrancuskim prosvjedima u
Asmari, i protuameričkim u Addis Abebi, i uz dozu cinizma kojega
pokazuju sve strane u sporu. Danas je, primjerice Clinton taj koji
želi mir na Rogu Afrike, no prije dvije godine on je sam razmišljao i
djelovao suprotno jer su pobjeđivali Eritrejci. Engleska
intervenira u Sierra Leoneu, i u toj svojoj bivšoj koloniji, u kojoj
ima velike rudne interese, potiče na jaču nazočnost UN-a. No
Ujedinjeni narodi su međutim blokirani od engleske i američke
diplomacije u Kivuju kojega danas zauzimaju dva ruandska i ugandska
saveznika Washingtona. Svi po potrebi govore o humanitarnim
motivima, no u stvarnosti riskiraju samo postrojiti oružje kako bi
si mogli podijeliti golema bogatstva jako siromašne Afrike", piše
Claudio Moffa.