IT-21.5.STAMPA-SVJET.BIPOLARIZAM-AFRIKA

ITALIJA LA STAMPA 21. V. 2000. Novi bipolarizam "Ne postoji samo Sierra Leone ili rat između Etiopije i Eritreje: cijela Afrika godinama je prožeta dugim lancem sukoba koji se s jedne strane vežu u neprekinuti niz s onima iz bivšega bipolarnog doba Istok-Zapad, a s druge se strane pokazuju u novim i, paradoksalno, težim oblicima. Motivi su različiti: a u pozadini je opće gospodarsko pogoršanje. Povezana s tim strukturalnim podatkom, postoji i kriza samog modela postkolonijalne države, koji je oslabio bilo zbog odgovornosti upravljačkih klasa, bilo zbog različitih i jakih vanjskih čimbenika: duga koji potiče i često nameće rasprodaju nacionalnih resursa, pravila nove 'globalizirane' ekonomije koja štete raznim 'nacionalnim' suverenitetima, planova strukturalnog prilagođavanja koje je Međunarodni monetarni fond nametnuo vladama svake vrste i boje, a koja narušavaju potporu naroda kod gotovo svih vlada kontinenta. Na kraju, treći razlog koji današnje stanje čini još težim je istodobnost, pa i 'subjektivna' povezanost između raznih sukoba: nalazimo se pred nekom vrstom afričkoga 'Prvog svjetskog rata'. Uganda i Ruanda se međusobno bore, no obje su u sukobu s Kongom čiji su vrlo bogati Kivu zauzele. Kabilu, sa svoje strane, podupiru Zimbabve, Angola, Namibija, Čad, i djelomice Sudan, a sve su to zemlje i režimi koje su na neki način prestrašene 'blokom Tutsi', koji je dominantan u regiji Velikih jezera nakon tragedije 1994. To je kontinentalni rat, uvećan nizom nebrojenih 'unutarnjih' i isprepletenih gerila, koje se preslikavaju na najmanje još dva važna krizna područja: Sierra Leone, i Rog Afrike, gdje Eritreju podupiru Washington i London, dok Etiopija oružje dobiva iz Kine, Rusije i Francuske. Ako je slika takva, pokušaji pacifikacije riskiraju da se sudare s nepremostivim teškoćama: ono što se pojavljuje zapravo je neka vrst novog postbipolarnog bipolarizma. Bipolarizma koji je zasigurno proturječan (pogledaj sukob između Ugande i Ruande), koji je kočen ipak važim pokušajima trećih strana (Južna Afrika, Libija), bipolarizma nejasnog obrisa što se tiče 'atlantske' komponente (francusko-američki spor u Africi je poznat, kao i kriza eura, no zasad je teško zamisliti, kao što su pokazali Zaljev i Balkan, stvarnu europsku samostalnost od SAD-a i Engleske na subsaharskoj šahovskoj ploči), no koji ipak 'funkcionira' sa svojim simboličnim protufrancuskim prosvjedima u Asmari, i protuameričkim u Addis Abebi, i uz dozu cinizma kojega pokazuju sve strane u sporu. Danas je, primjerice Clinton taj koji želi mir na Rogu Afrike, no prije dvije godine on je sam razmišljao i djelovao suprotno jer su pobjeđivali Eritrejci. Engleska intervenira u Sierra Leoneu, i u toj svojoj bivšoj koloniji, u kojoj ima velike rudne interese, potiče na jaču nazočnost UN-a. No Ujedinjeni narodi su međutim blokirani od engleske i američke diplomacije u Kivuju kojega danas zauzimaju dva ruandska i ugandska saveznika Washingtona. Svi po potrebi govore o humanitarnim motivima, no u stvarnosti riskiraju samo postrojiti oružje kako bi si mogli podijeliti golema bogatstva jako siromašne Afrike", piše Claudio Moffa.