VOA 16. V. ŽUŽUL

GLAS AMERIKE - VOA 16. V. 2000. 'Nemam nikakvih problema u odnosima s novom vlašću'; razgovor s hrvatskim veleposlanikom u Washingtonu Miomirom Žužulom vodio je Ivica Puljić. Veleposlanik Republike Hrvatske u Sjedinjenim Državama, Miomir Žužul, nakon četiri i pol godine uskoro napušta Washington. Tim smo povodom s gospodinom Žužulom razgovarali o njegovim daljnjim planovima, odnosu s predsjednikom Tuđmanom i s HDZ-om, ali i o novoj Vladi i o hrvatsko-američkim odnosima. Veleposlaniku Miomiru Žužulu u veljači ove godine istekao je četverogodišnji mandat na mjestu vodećeg diplomatskog predstavnika Republike Hrvatske u Sjedinjenim Državama. Za nekoliko mjeseci napušta Washington, ali ostaje u Americi, točnije radit će kao predavač na školi Woodrow Wilson Sveučilišta Princeton. Tijekom boravka na tom sveučilištu, odnosno u spomenutoj školi, veleposlanik Žužul će raditi na pripremi knjige o raspadu bivše Jugoslavije, odnosno o ratovima na tom području, i na jednom projektu koji će s akademske razine pokušati odgovoriti na pitanje kako se Daytonski mirovni sporazum može unaprijediti. Školu Woodrow Wilson pohađala su mnoga poznata imena s američke političke scene - George Schultz, James Baker, Richard Holbrooke. Nakon tog projekta, gospodin Žužul namjerava surađivati s Ujedinjenim narodima. Upitali smo ga što smatra najtežim trenutkom u četiri i pol godine boravka u Washingtonu? = Dva trenutka posebno su teška. Najteži trenutak ipak je bila zrakoplovna nesreća iznad Dubrovnika, kada su poginuli američki ministar trgovine Ron Brown i gospodarska delegacija iz Sjedinjenih Država. Drugi težak trenutak - i politički i ljudski - bila je bolest predsjednika Tuđmana i ono što se u Washingtonu zbivalo u vezi s tim, kazao nam je. Miomir Žužul je na početku svog diplomatskog službovanja u Washingtonu svrstavan u Tuđmanove ljude od povjerenja. Kasnije su mu desni krugovi unutar HDZ-a poručivali da je previše samostalan u vanjskoj politici, kao i da ne provodi HDZ-ovsku politiku u razgovorima s američkim sugovornicima. = Predsjednik Tuđman je bio državnik i čovjek o kojem će se još puno govoriti... Mene pomalo smeta način na koji se sada govori, pogotovo kada to dolazi od njegovih bliskih suradnika. Ja sebe s ponosom smatram jednim od njegovih bliskih suradnika, ali teško je Franju Tuđmana jednostavno definirati. On je imao, između ostalog, jednu širinu, državničku širinu, koja je nekad, možda, bila dobra, nekada i teška. U njegovom je ponašanju bilo više različitih politika koje su ponekad izgledale kao da su u kontradikciji, a moglo bi se reći da je on u svakoj toj prilici stajao iza takvih odluka ili poteza. Mislim da smo posebno ministar Mate Granić i nas nekoliko veleposlanika ulazili ponekad u probleme radi toga što je uvijek bilo pitanje koju i čiju politiku mi provodimo. Ja sam i tada isticao, a bilo bi nekorektno to i sada ne kazati, da smo i tada, kad smo, na određen način bili iskorak od glavne struje HDZ-a, ipak provodili politiku predsjednika Tuđmana. Recimo, pitanja na kojima sam ja dolazio u sukobe s HDZ-om, a što je sad aktualno pitanje, jest problem ulaska Hrvatske u NATO, odnosno u Partnerstvo za mir, odnosno, općenito - integracija. Mi smo to radili, ja to kategorički i izravno tvrdim, prema nalozima predsjednika Tuđmana. Možda su i neki drugi istupali s njim u dogovoru s različitih političkih pozicija. HDZ često nije imao jasno definiranu politiku, jer HDZ je bio više pokret nego stranka. Kao taj pokret mislim da je napravio puno, kao stranka nije se sasvim uspio profilirati, a postojao je jedan cijeli dijapazon mišljenja unutar HDZ-a. U svemu tome nekoliko veleposlanika, zatim prvenstveno Mate Granić, kao ministar vanjskih poslova, ali i pokojni ministar Gojko Šušak, što je manje poznato u javnosti, možda je 'malo iskakao' od službene politike HDZ-a. Međutim da smo stvarno odstupali od onoga kako je predsjednik Tuđman zamišljao vanjsku politiku, onda vjerojatno ne bismo ostali na tim mjestima, komentirao je gospodin Žužul. Miomir Žužul jedan je od najkompetentnijih sugovornika za temu odnosa između Zagreba i Washingtona, a zanimalo nas je i njegovo mišljenje što smatra najvećom pogreškom hrvatske politike u odnosima sa Sjedinjenim Državama. = Mislim da se najveća pogreška ticala provedbe politike u Bosni i Hercegovini. O tome ima puno špekulacija. Što god ona bila, s potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma došlo se do točke kada je definirana koncepcija odnosa prema BiH. Meni se čini ponekad da hrvatski državni vrh nije u potpunosti svjestan što je bilo prihvaćeno, a sigurno nije uvijek postupao u skladu s onim što je prihvaćeno i tu su, u pravilu, nastajali problemi. Ti su se problemi onda potencirali i kroz niz unutarnjopolitičkih pitanja, ali odnosi sa Sjedinjenim Državama dominantno su se lomili na hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini. Posebno je to bilo potencirano u drugoj polovici 1996., pa sve do 1999., rekao je. Veleposlanik Žužul kaže da je u HDZ ušao nekoliko dana nakon pada Vukovara. Još je član te stranke, ali ističe kako mu se čini da ni sada nije potpuno jasno koje su političke pozicije HDZ-a. = Ukoliko su to one političke pozicije koje ja imam, za što vjerujem da postoji dosta šanse, ja ću ostati član stranke. Ako nam se političke pozicije bitno razilaze, onda bi sasvim sigurno bilo glupo ostati član bilo koje političke stranke. Ja mislim da ja, kao uostalom veliki broj ljudi u Hrvatskoj, pripadam onome što bi se u vanjskopolitičkim okvirima nazvalo umjerenim konzervatizmom, što znači malo desno od centra. Ja sam se nadao i još se nadam da će HDZ jednog dana biti na tim pozicijama, ali bojim da se HDZ ipak malo previše odmiče prema desnome krilu tog političkog aspekta. Dakle, o mom ostanku ili odlasku iz HDZ-a odluku tek trebam donijeti, istaknuo je nas sugovornik. Gospodin Žužul kaže kako s ponosom ističe da i on i veleposlanstvo u Washingtonu nikada nisu provodili stranačku, nego državnu politiku i da su se trudili profesionalno raditi svoj posao: = Ja isto tako moram istaknuti da nemam nikakvih problema u komunikaciji s novom vlašću, bilo s Predsjednikom, s premijerom ili s ministrom vanjskih poslova. Bilo bi mi žao ukoliko bi bilo tko želio promijeniti strukturu veleposlanstva jer mislim da za tako nešto nema ni potrebe, ni razloga i ne vjerujem da će se to dogoditi. Inače, pred ovim veleposlanstvom predstoji nekoliko važnih zbivanja. Prvo imamo posjet zamjenika ministra obrane i izaslanstvo tog ministarstva. Mislim da je to jako važan posjet, jer poznato je da sve ove godine ministarstva obrane i hrvatska i američka vojska imaju jako dobre odnose. Na kraju krajeva, prvi hrvatski pitomac za nekoliko će dana diplomirati na najprestižnijoj američkoj vojnoj Školi - West Point. = Zatim, načelno je dogovoren posjet Predsjednika i premijera. Još samo čekamo na potvrdu termina. Nadam se da bi do tog posjeta moglo doći prije ljeta, negdje krajem lipnja ili početkom srpnja, ali moguće da se on pomakne i za rujan. Tu nema nikakvih političkih značenja, nego se radi o tome da je ovo izborna godina u Americi. Mi ovdje, paralelno s američkim veleposlanstvom u Zagrebu, s kojim imamo izrazito dobru suradnju, radimo i na jednom posjetu gospodarskog karaktera. Radi se o posjetu ministara Fižulića i Čačića, koji bi mogli u Sjedinjene Države stići polovicom mjeseca lipnja, rekao je veleposlanik Žužul. Naš sugovornik napominje da je, ako se želi napraviti bitni pomak u gospodarskim odnosima dvije zemlje, došao krajnji trenutak da se riješi problem već potpisanih ugovora čiji je status trenutno nejasan. 'Hrvatska sebi to ne smije dozvoliti. Naši odnosi s Amerikom sigurno će trpjeti ukoliko ostanu nerazjašnjene situacije s velikim američkim tvrtkama, kao što su Enron ili Bechtel. Ako se ti već potpisani ugovori realiziraju, oni će otvoriti vrata za još neke krupne poslovne projekte', istaknuo je veleposlanik Miomir Žužul na kraju razgovora za Glas Amerike. (VOA)