FR-LE MONDE 16.5.NJEMAČKA I EU

FRANCUSKA LE MONDE 16. V. 2000. Berlin traži svoj put u Europu "'Što je s Fischerom?', pitao se početkom svibnja tjednik 'Der Spiegel'. Ljubimac njemačkih glasila i puka, zeleni ministar vanjskih poslova, htio je obnoviti snagu nakon rata na Kosovu, gdje je imao važnu ulogu kada je Nijemce trebalo uvjeriti da prvi put, zajedno s partnerima, sudjeluju u vojnoj operaciji. Njegov nastup na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu, u petak 12. svibnja, omogućio mu je da preuzme inicijativu na polju europske politike, na kojemu Njemačka kancelara Shroedera teško pronalazi svoj put. Poraz Helmuta Kohla okrenuo je stranicu europske politike koja se temeljila na prošlosti i na prioritetu pomirbe. Dolaskom ljevice na vlast, promijenila se slika o toj zemlji. Uz federalistički lirizam g. Fischera, kancelar Gerhard Schroeder se spočetka nametnuo svojom sumnjičavošću prema Europi. On, koji je u travnju 1998. nazvao euro 'slabunjavim nedonoščetom', u prosincu 1998., dva mjeseca nakon dolaska na vlast, upozorava da se 'njemački novac spaljuje u Bruxellesu'. Sanja da se oslobodi francuskoga skrbništva koje svi smatraju teškim teretom, tako što će francusko- njemački dvojac zamijeniti trokutom Pariz-London-Berlin. Potez se u prvo vrijeme nije svidio diplomatima iz Auswaertiges Amt (vanjski poslovi) koji imaju dojam da se osvećuju Francuzima koji su im godinama nametali svoje stajalište. G. Schroeder uskoro mora popustiti. Ponizio ga je Jacques Chirac koji svoje interese brani na susretu na vrhu u Berlinu, u prigodi reforme europskih ustanova u ožujku 1999., i koji ne prihvaća smanjenje njemačkih izdvajanja u bruxelleski proračun. S druge strane, brzo se umara od prodika britanskoga premijera Tonyja Blaira. U rujnu 1999., kancelar hvata korak s Europom, priznaje važnost francusko-njemačke suradnje, otkrivajući usput da Francuska g. Jospina nije tako staromodna kako se mislilo. Po preporuci svojih savjetnika, taj razboriti Europljanin želi istaknuti kako je Europa za nj isto tako 'stvar srca'. Njemačka se vraća Europi jer shvaća da je to u njezinu interesu, premda se na koncu uvjerila, a nije bila u pravu, da je bila njezina žrtva. Ona ipak želi neke promjene; traži da se na susretima na europskoj razini rabi njemački jezik, da se smanji njezino neto izdvajanje za europski proračun. Ti zahtjevi uzrokuju krize, jer su njezini europski partneri navikli da Njemačka uvijek kaže 'da' kako bi okajala prošle grijehe; jer g. Schroeder i njegov diplomatski savjetnik Michael Steiner gdjekad vode diplomaciju odveć slobodno. Ta je nespretnost vidljiva u načinu na koji je g. Schroeder htio nametnuti - na koncu je i uspio - Nijemca kao predsjednika Međunarodnog monetarnog fonda. No, prema mišljenju g. Schroedera, postiglo se ono najvažnije. Njemačka, došavši prvi put na tako uglednu dužnost, ima sada mjesto koje je dostojno njezina položaja u zajednici naroda. Zauzećem MMF-a nestala je zavist koju je osjećao stanoviti Gerhard Schroeder, imenjak i prezimenjak kršćansko-demokratskog kancelara i ministra vanjskih poslova 60- ih, koji se pitao kada će Francuzi prestati putovati prvim razredom s kartom drugog. 'Njemačka se u Europi mora osjećati kao u svojoj kući. To je normalno', kaže strani diplomat. Premda svi Njemačkoj priznaju važnu ulogu u Europi, od nje se isto tako puno očekuje. No Berlin ne uspijeva biti veliki pokretač. Njemački tisak ne prestaje žestoko napadati Bruxelles, a jake njemačke pokrajine redovito prijete da neće podupirati njegovu europsku politiku, jer se plaše da će im Bruxelles oduzeti ovlasti. Pošto je pola stoljeća bila simbol njemačke ukorijenjenosti na Zapadu, kršćansko-demokratska oporba, frustrirana zbog afere oko tajnih računa Helmuta Kohla, pokušava se oporaviti iznoseći protueuropska stajališta. Njezine osude europskih sankcija protiv Beča, pošto je u austrijsku vladu ušla stranka krajnje desnice, zabrinjavaju g. Schroedera. Vlada se također plaši da će CDU pokrenuti kampanju protiv proširenja i opasnosti od navale radnika s Istoka. Njemačka je deset godina proširenje na Istok smatrala moralnom obvezom: iz Poljske, Mađarske i Čehoslovačke krenula je mirna revolucija koja je in fine omogućila da se Njemačka ujedini. Ona danas opaža konkretne posljedice toga i shvaća da se izgradnja Europe ne može ograničiti na prošireno područje slobodne trgovine i stati na euru, kao što je vjerovala nekoliko mjeseci. Tu je ipak zamisao g. Fischer izložio na Humboldtovu sveučilištu. Još samo treba doznati hoće li g. Schroeder poći tim pravcem povlačeći za sobom ostatak Njemačke", piše Arnaud Leparmentier.