US 15.5.WT POVLAČENJE S KOSOVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 15. V. 2000. Ne baš u najboljem svjetlu "Kongres se baš nije pokazao o pitanju Kosova, već od trenutka kad su stvari postale kritične, u jesen 1998. Najniža točka možda se dogodila godinu dana kasnije za vrijeme NATO-ovih bombardiranja, kad je zastupnički dom glasovao da neće poduprijeti bombardiranje i da će udvostručiti njegovo financiranje. Glavna žrtva je bila vjerodostojnost Kongresa. Godinu dana kasnije, Senat se možda sprema oštetiti vlastitu vjerodostojnost, i opet zbog Kosova", piše Tod Lindberg. "Ovaj se put radi o dopuni zakona, kojim bi se nametnulo povlačenje 5.900 američkih vojnika koji se nalaze na Kosovu u sklopu NATO-a do 1. srpnja 2001., osim ako Kongres posebno ne ovlasti duži ostanak. (...) Uz sve dužno poštovanje senatorima i njihovim dostranačkim sklonostima, potpora amandmanu Byrd-Warner nije posljedica odavno potrebne kristalizacije senatskog stajališta prema Kosovu. Prije će biti da se amandman pretvorio u prigodu za izražavanje različitih pritužba u vezi s Kosovom, Balkanom, Europom, NATO-om i američkim uključenjem. Neke od tih pritužba savršeno su opravdane. No uporabom grubog instrumenta, amandmana Byrd-Warner, Senat riskira ishod koji ne bi učinio mnogo za rješavanje pravih problema, a istovremeno bi izazvao ozbiljne štete. Postoje dva ozbiljna problema. Prvo, vlada nije dobro objasnila, ni Senatu ni američkom narodu, koji su zapravo dugoročni ciljevi naše politike na Kosovu i Balkanu. Drugo, Kosovo je potaknulo pitanja o podjeli tereta sa saveznicama. (...) Kao prvo, Kosovo je sad u središtu američko-europskih odnosa, i tako će biti još neko vrijeme. NATO se suočio sa surovošću na svojim vratima. Iako je sudbina bivše Jugoslavije važnija za europske nego američke interese, Sjedinjene su Države uložile 10 godina vlastite političke povijesti u područje, a imaju još dužu povijest uključenja u Europi. Između ostalog, to znači da potrebe naših saveznica shvaćamo ozbiljno. Nitko se ne može pretvarati da nije shvatio da će uključenje na Balkanu biti dugotrajno. I iako zasigurno možemo birati na koji ćemo se način postaviti u području - što bi vlada zaista trebala bolje objasniti - ne možemo zapravo odlučiti da se nećemo baviti područjem. Što se tiče podjele tereta, američka prevlast u vojnim operacijama na Kosovu još je jednom pokazala da europske vlade moraju vojno više učiniti. No ne možemo pretvoriti tu želju u stvarnost dokončanjem našeg vlastitog uključenja. Mirotvorstvo se konačno oslanja na moć, ništa više ni ništa manje. Nije riječ o tome da europski vojnici ne mogu doći na mjesto američkih na Kosovu. Riječ je o tome da europska sila ne može zauzeti mjesto američke, u cjelokupnoj političko-vojnoj jednadžbi tog područja. Američko povlačenje neće osposobiti Europu; ono će stvoriti zrakoprazni prostor. Na Balkanu ima mnogo zaista odvratnih tipova koji bi pozdravili iznenadno pojavljivanje zrakopraznog prostora 1. srpnja 2001. Slobodan Milošević prvi je među takvima. Oni bi čak bili savršeno zadovoljni time da dotad u tišini hrane svoje ambicije. Amandman Byrd-Warner ne samo da iznosi na raspravu dva stvarna problema, iako to čini na neprikladan način; on također služi kao izlika za neke zaista sumnjive vanjskopolitičke tvrdnje. Sam Byrd, primjerice, izgleda naginje izrazito ekscentričnom stajalištu da predsjednici ne mogu poslati vojnike u inozemstvo bez jasnog ovlaštenja Kongresa. Takav nazor pretpostavlja prevlast Kongresa nad izvršnom granom, kakav nije viđen još od vlade Rutherforda B. Hayesa. Byrd-Warner također nekima služi kao lažna zastava koja vijori nad izolacionističkim raspoloženjem - prigoda da se da oduška nezadovoljstvu čitavim nizom preuzetih američkih obveza. Za neke određivanje nadnevka povlačenja američkih vojnika s Kosova nema nikakve veze s Kosovom; to je samo prikladna primjena općeg načela prekida uključenja. (...) Rok povlačenja nije politika. To je protupolitika. Ona kaže da od određenog nadnevka, nas nije briga što se događa. Ako takvo raspoloženje ikad bude dovoljno moćno da obori predsjednički veto, imat ćemo goleme nevolje na vratu."