US 15. V. IHT UNIJA-TRANSPARENTNOST

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 15. V. 2000. Europska unija oprezno pristupa zahtjevima za povećanjem 'transparentnosti' "Je li Europska unija jedna od najtajanstvenijih svjetskih organizacija, ili se samo tako čini? Odluke koje utječu na živote milijuna građana donose moćna i zagonetna povjerenstva sklona zamesti sve tragove svoga rada, a zatim ih ministri rutinski odobravaju", piše Barry James. "To je pretjeran, no ne i posve neutemeljen doživljaj bruxelleske birokracije, a prevladava u euroskeptičnim zemljama, poput Britanije ili Danske. Drugi će tvrditi da su europske ustanove zapravo prihvatljivo otvorene, po svjetskim mjerilima, a ono što ih čini toliko zbunjujućim i nedokučivim za neupućene jest njihova složenost, prije nego nekakva zlokobna namjera da se odlučivanje zaodjene u tajnovitost. Bilo kako bilo, Europska unija ima problem s osvajanjem srca i mozgova svojih građana. A to objašnjava zašto Romano Prodi, otkad je preuzeo položaj predsjednika Europskog povjerenstva, inzistira na potrebi za većom 'transparentnošću'. Prodi je želio povesti stavljanjem popisa svoje ulazne i izlazne korespondencije na internet. (http://europa.eu.int/comm/commissioners/prodi/mail_en.htm). No nijedan drugi povjerenik nije se poveo za njegovim primjerom, a neki dužnosnici kažu da Prodijeva gesta zaobilazi stvarni problem da se građanima dopusti da vide kako i zašto se odluke donose. (...) Pravilnik o ponašanju iz 1993., koje su prihvatili povjerenstvo i Europsko vijeće, kaže da svatko može zatražiti uvid u bilo koji dokument i da dužnosnici mogu dopustiti ili uskratiti pristup na individualnoj osnovi. Ramon Jimenez Fraile, glasnogovornik politike otvorenosti pri Vijeću, rekao je da se pravilnik tumačio velikodušno. Prošle je godine, rekao je on, Vijeće primilo više od 6.700 zahtjeva za uvidom u dokumente, a dopustilo je pristup u 85,6% slučajeva. Zahtjeve su uglavnom podnosili odvjetnici i znanstvenici. Svejedno, tumačenje pravilnika je samovoljno. Dogovor iz Amsterdama kaže da građani trebaju imati ustavno pravo na uvid u dokumente povjerenstva, Vijeća i Europskog parlamenta. Način na koji Prodi želi odgovoriti na taj zahtjev potaknuo je raširene kritike, pa i od članova parlamenta i službenog parlamentarnog zaštitnika prava građana od samovolje državnih organa vlasti. Iako bi odobrio pristup koji dogovor zahtijeva, ovogodišnji prijedlog Povjerenstva iznosi čitave kategorije dokumenata za koje građani više ne bi imali pravo pitati. Isključene bi bile povjerljive informacije poput osobnih dosjea, sudbenih postupaka ili poslovnih i industrijskih tajna. No prijedlog bi također isključio sve što bi moglo potkopati 'promišljanje i djelotvoran rad ustanova', uključujući 'tekstove za unutarnju uporabu poput dokumenata s rasprava, mišljenja odjela i neslužbenih poruka.' S obzirom na to da neke ustanove Europske unije prati reputacija korupcije, nepotizma i neotvorenosti, to je upravo ono područje koje bi građani mogli željeti istražiti. No dužnosnici povjerenstva kažu da trebaju 'prostora za razmišljanje' i da prvi nacrti njihovih prijedloga ne bi trebali biti predmet javnog pregleda. Mary Preston, osoba zadužena za pitanje pristupa dokumentima u Glavnom tajništvu Povjerenstva, kaže da je razumno isključiti unutarnja, posebno pravna, savjetovanja. 'Vi ne biste željeli da se savjeti vašeg odvjetnika objave, zar ne?', rekla je ona. Tony Bunyan, voditelj civilne libertarijanske organizacije Statewatch, procjenjuje da bi prema prijedlogu povjerenstva, do 70% dokumenata moglo biti povjerljivo. (...) Parlamentarni zaštitnik prava građana od samovolje organa vlasti Jacob Soderman dolazi iz Finske, zemlje koju karakterizira duga nordijska tradicija raspoloživosti dokumenata za građane, i on želi da taj model preuzme i Europska unija. No druge zemlje s centralističkom tradicijom, poput Francuske ili Španjolske, manje su oduševljene otvaranjem. (...) 'Važno je sjetiti se da je otvoren pristup dokumentima dobra preventivna mjera protiv prijevare i korupcije', rekao je Soderman. On obeshrabruje selektivno širenje informacija iz dokumenata, koje favorizira ovo ili ono gledište. Nadalje, rekao je on, budući da su većina europskih dužnosnika pošteni i naporno rade, 'zašto to držati u tajnosti?' Odlučiti do koje mjere treba dopustiti pristup jedna je stvar. Fizički to omogućiti nešto je drugo. Europska unija već objavljuje sve službene tekstove i dobar dio popratne dokumentacije zajedno s golemim količinama objašnjenja na različitim stranicama na internetu. Potraga za dokumentom može biti poput traženja igle u plastu sijena. U najmanju ruku, istraživač obično treba znati koji je odjel proizveo dokument, zbog čega bi središnji katalog, čije osnivanje Soderman želi, bio veoma koristan."