US 15. V. NYT UN

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 15. V. 2000. Nespretni UN potkopava sam sebe "Dok demoralizirane snage UN-a u Sijera Leoneu čekaju napad pobunjenika na glavni grad, Freetown, još se jednom pokazala zapanjujuća nesposobnost UN-ova sustava da uči iz prošlosti", piše Michael Ignatieff, autor djela 'Pravi rat: Kosovo i poslije njega'. "Kao i u Bosni, Vijeće sigurnosti poslalo je mirotvorce da osiguraju mir koji ne postoji. Kao u Ruandi, zemlje članice pridonijele su vojnim snagama koje se ne mogu obraniti. Kao u Somaliji, vojne su snage uvučene u građanski rat bez sredstava i volje da se pobijedi. Još jednom, mirotvorci su uzeti kao taoci. Godine 1995., bosanski su ih Srbi bar pred kamerama lancima pričvrstili uz zgradu. U Sijera Leoneu, UN ih čak ne može ni pronaći. Kao da to nije dovoljno, UN-ove se snage bore za istu stvar s opakom mjesnom policijom, koju su trebale razoružati. UN čini se opstaje zbog svoje sposobnosti da zaboravlja. Zaboravljanjem, on uspijeva potisnuti sramotnu baštinu. Godine 1994., mirotvorci su bili prisiljeni gledati kako ruandske civile ubijaju u blizini njihova sjedišta. Godine 1995., nizozemska bojna u Srebrenici dopustila je pokolj tisuća civila, koji su počinili bosanski Srbi. Tek je prošle godine glavni tajnik obećao izvući pouke iz tih katastrofa. Sad je na pomolu nova katastrofa. UN-ov odjel za mirovne operacije znao je da su kontingenti u Sijera Leone preslabi i loše opremljeni, pa ipak je propustio javno prosvjedovati kad ih je Vijeće sigurnosti svejedno poslalo u misiju. Sad se UN-ove snage u Freetownu moraju braniti protiv pobunjenika naoružanim strojnicama koje su oteli od talaca iz UN- a. Institucijska amnezija zatvara sustav UN-a u pogubno prisilno ponavljanje. Nepopravljiva moralna narcisoidnost o pitanju vlastitih dobrih namjera čini ga nesposobnim da shvati da su njegov glavni ideal i instrument - mirotvorstvo - tako puni mana da se moraju potpuno odbaciti. Zamisao o ubacivanju vojnika u plavim kacigama imala je neke koristi u međudržavnim ratovima iz doba hladnog rata. U građanskim se ratovima poslije tog doba pokazala propalom. Tradicionalno mirotvorstvo uspijeva samo kad zaraćene države žele mir. Ono ima uspjeha samo kad mirotvorci zadrže neutralnost. Bit ratova poput onog u Sijera Leoneu su razaranje država i stvaranje novih oblika tiranije etničke većine, uz potporu etničkog čišćenja. Biti neutralan u tom slučaju znači sudjelovati u zločinu. Održavati mir u tom slučaju znači odobriti pobjedu zla. Vrijeme je da se mirotvorstvo pokopa, prije nego što ono pokopa UN. Vijeće sigurnosti trebalo bi ostati krajnji izvor zakonitosti uporabe vojne sile, no tajništvo bi trebalo prestati s vođenjem mirovnih operacija, a plave bi kacige trebale prestati odlaziti na mjesta u kojima se očekuje oružani otpor. (...) U Sijera Leoneu, UN-ov će kontingent morati izdržati dok ne bude moguća evakuacija. Jednom kad plave kacige više ne budu na putu, mogu ući zelene kacige. Vijeće sigurnosti bi zatim moglo objaviti da su pobunjenici prijetnja miru i ovlastiti misiju, pod vodstvom Nigerije a uz logističku pomoć Zapada, s ciljem uništavanja pobunjenika i obnavljanja mira. Sijera Leone pokazuje nekorisnost same neutralnosti. Postoji nekoliko slučajeva - a Sijera Leone je jedan od njih - u kojima međunarodna zajednica mora zauzeti stranu, i to učiniti s razornom snagom. No najveća od svih pouka jest da mirotvorstvo uništava sam UN. Ako on još drži do svoga opstanka, mora napustiti ideal koji je tako sveobuhvatno izdao."