FR-LIBERATION 12.5.EURO

FRANCUSKA LIBERATION 12. V. 2000. Dobra vijest, euro je slab "Polagani pad eura prema dolaru pretvorio se nedavno u pravi slom. Sve donedavno jedina je reakcija političkih dužnosnika i direktora Središnje europske banke bio umjereni nemar, a njihova su priopćenja nehotice imala smiješne naglaske, jer su isticala izvrsne 'temelje' europskoga gospodarstva i 'velike mogućnosti za aprecijaciju' eura. Dakako, kada je pao ispod simboličke razine od jednog eura za dolar, umjereni je nemar prešao u umjerenu zabrinutost. No, spuštajući euro ispod 90 centa, tržišta su, čini se, poremetila mir političkih prvaka koji žele jači euro. Euro u laganom padu, to još može, ali euro u komadima po 10 centa, nikako! U stvari, zašto ne? Čega se plaše? Ne kažu. I s razlogom! U biti, tako jeftin euro zapravo je dobra vijest. On naime nudi dvije zgodne prilike europskim izvoznim poduzećima: ona mogu ili zadržati svoje cijene u dolarima i nakon pretvaranja u eure dobiti povoljnije marže, ili zadržati marže i smanjiti cijene u dolarima kako bi pokušali dobiti nova tržišta. Europskom gospodarstvu može zbog toga samo biti bolje. Naravno, zauzvrat više plaćamo benzin i neke druge uvezene proizvode. No, budući da za sada ništa ne upućuje da bi to moglo potaknuti inflaciju ili usporiti rast koji je sve stalniji, možemo se samo nadati da će to potaknuti vozače da više rabe javni prijevoz. Premda je jeftin euro zapravo dobra vijest, ne možemo to reći i za nove, neizravne političke pritiske u korist jačeg eura. Što bi se u stvari htjelo postići? Da Europska središnja banka povećava kamatne stope sve dok euro opet ne nadjača dolar? To je isto što i htjeti da ta banka postane podružnica američke središnje banke. Jesmo li već zaboravili da je upravo to bio katastrofalan plan protivnika jedinstvenog novca? Plašili smo se središnje banke koja će htjeti pokazati kako je euro 'dobar' koliko i njemačka marka i koja bi u tu svrhu vodila prestrogu monetarnu politiku, prinoseći zapošljavanje i rast kao žrtvu na oltar novca. Dogodilo se upravo suprotno. Tko će reći da to nije pravi uspjeh jedinstvenog novca? (...) Međutim, prilike su pogodne da se prekine s krivim obavješćivanjem javnosti i s mitom o jakom novcu. Ne treba biti doktor ekonomije da se uvidi kako već dvije godine europsko gospodarstvo stoji to bolje, što je euro 'lošije'. Umjesto da se ponovno dade vlast špekulantima vičući na sav glas pri najmanjem hiru tržišta, pošaljimo im, naprotiv, poruku jasnog povjerenja u konačne prednosti monetarne unije, počevši s onim što je najočitije: naša ponovna neovisnost o promjenama na deviznom tržištu koje su zadnjih dvadeset godina nepovoljno utjecale na ponašanje naših gospodarskih politika. Ili još bolje: iskapimo pjenušac svaki put kada euro izgubi na vrijednosti, pa će njegov tečaj imati pedeset posto izgleda da poraste (...). Nakon godina prevelike strogosti i često pretjeranih žrtava koje su se narodu nametale uime jedinstvenog novca koji nas je trebao osloboditi prisila tečaja, ne kvarimo si zadovoljstvo što smo ih se riješili i ne izmišljajmo nestvarne prisile. I ne budimo stare neutemeljene strahove kada prave strahove, koji bi nas morali pokrenuti, skriva gospodarski zanos trenutka. Na sreću: činjenica da se broj eremista (primatelja socijalne pomoći koja je uvjetovana prekvalifikacijom, op. prev.) povećava, dok se nezaposlenost smanjuje, trebala bi izazvati veću zabrinutost nego vrijednost brojka nakon zareza u tečaju eura", piše Jacques Genereux, profesor u Institutu za političke znanosti u Parizu.