GB 13. - 19. V. ECC EU PROŠIRENJE

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 13. V. 2000. Kucajući na vrata Unije "Otprilike desetak zemalja koje se pokušavaju priključiti Europskoj uniji žele da se odrede rokovi za završetak pregovora i ulazak u klub. Uskoro će to morati dobiti. Kraj proširenja je na vidiku. Europska unija sada sa zemljama koje pregovaraju o priključenju ozbiljno raspravlja o posljednjim i najtežim pitanjima: poljoprivrednim subvencijama, slobodnom kretanju rada i politici očuvanja okoliša. Uskoro će Unija morati iznijeti vremenski raspored (koji će biti podložan promjenama) dokončanja pregovora, pa čak i pripuštanja prvih kandidatkinja. Unutar izvršnog kraka Unije, Europskog povjerenstva, koje vodi pregovore u ime 15 zemalja članica, službeno se još ne govori o ciljnim nadnevcima priključenja. No neslužbeno, razgovor o nadnevcima postaje sve glasniji. Pretresaju se tri mogućnosti za djelovanje ove godine. Jedna bi bila ponuditi ciljne nadnevke primanja pojedinih zemalja. To se vjerojatno neće dogoditi. Francuska, primjerice, smatra da je to preuranjeno, a francusko je mišljenje važno, jer ona će u drugoj polovici ove godine od Portugala preuzeti predsjedništvo Europske unije. Mekša bi mogućnost bila objaviti nadnevak kad će Europska unija obećati priključenje svim zemljama koje su ispunile sve utvrđene uvjete za priključenje. Zasad, Europska unija obećaje samo da će biti 'spremna' prihvatiti nove članice od početka 2003., ali ne nužno i 'voljna' da to učini. Pa ipak, i ta će mogućnost vjerojatno naići na premalo potpore među vladama Europske unije. Ona bi također zasigurno vodila žestokim prepirkama s kandidatkinjama o tome jesu li zaista 'spremne' ili nisu. Treća i najlakša mogućnost bila bi objaviti nadnevke kad bi povjerenstvo zaključilo pregovore s određenim zemljama. To bi se moglo ponuditi u prosincu, ili možda kad povjerenstvo na jesen objavi svoje godišnje izvješće o napretku zemalja kandidatkinja. Barem će se šest zemalja nadati nadnevku u godini 2001., što skorije to bolje. To su Cipar, Estonija i Mađarska, koje se općenito smatra najspremnijima, zajedno s Republikom Češkom, Poljskom i Slovenijom. Sve su započele iscrpne pregovore 1998. Još šest zemalja započelo je takve pregovore u veljači ove godine. Od njih, Litva, Malta i Slovačka brzo napreduju, Letonija se kreće nešto sporije, a Bugarska i Rumunjska prilično zaostaju. Još jedna kandidatkinja, Turska, tek treba započeti iscrpne pregovore. Ovogodišnja izvješća o napretku bit će specifična i sustavna u procjeni u kojim poljima kandidati ne ispunjavaju standarde Europske unije. Povjerenstvo želi da kandidatkinje uvide zašto ono ne može biti susretljivije u određivanju nadnevka njihova priključenja. Povjerenstvo želi da svaka zemlja ima jasan, konačni, javni podsjetnik toga što još treba učiniti. Nadnevci priključenja mogu se odrediti tek kad pregovori sa svakom zemljom završe, pa čak i tada tek provizorno. Sad je manje-više otvorena tajna da većina članica Europske unije razmišlja o prvom proširenju 2005. - 06. Povjerenstvo bi bilo zadovoljno takvim ishodom. Zbog vremenskog rasporeda najviše gunđa Poljska, koja nastavlja inzistirati da je spremna priključiti se početkom 2003. No omesti bi ju mogli opći izbori najavljeni za sljedeću godinu, na kojima bi se Poljaci mogli pomaknuti nalijevo i izglasati novu vladu kojoj se možda neće toliko žuriti. Mađarska također traži priključenje 2003. Za razliku od Poljske, ona ima jake izglede da do tad ispuni sve uvjete za ulazak u Europsku uniju. No čini se da je ona spremna prihvatiti zamisao da odgoda na dvije ili tri godine, u konačnici, ne bi promijenila prirodu niti poželjnost pogodbe. Sad postoje strahovi od novih ometanja koja bi mogla pomaknuti nadnevak prvih priključenja čak i poslije 2005. - 06. To bi među kandidatkinjama nesumnjivo potaknulo krizu povjerenja. No i povjerenstvo i najveće zemlje Europske unije misle, čini se, da je moguće ostati pri prvom dogovoru. Moguće je, međutim, da se vlade zemalja koje se već nalaze u klubu neće uspjeti dogovoriti o institucijskim reformama potrebnim za proširenje. One uključuju nova pravila o ograničenju veličine povjerenstva i proširenju popisa pitanja u kojima više ne bi bila potrebna jednoglasnost svih članica Europske unije. Konferencija za određivanje novih institucijskih pravila o takvim pitanjima trebala bi biti gotova u prosincu. Za to će pitanje biti zadužena Francuska, koja ima diplomatski utjecaj za obavljanje posla. Veći bi rizik mogla biti mogućnost da potreba za brzinom proizvede gomilu neprimjerenih reformi, i tako dovede do toga da rad institucija bude još gori nego što je sad. Uz to je vezano pitanje hoće li Austrija, bijesna zbog bojkota njezine vlade, iskoristiti svoje pravo veta da zakoči cjelokupan posao, uključujući i proširenje. Druge zemlje misle da se ona to neće usuditi, ili da će biti postignut dogovor kojim će se razmirica završiti. Što se tiče razgovora o priključenju pridošlica, povjerenstvo tu ne vidi nepremostivih problema. Poljoprivrednici u zemljama kandidatkinjama dobit će određenu pomoć u sklopu zajedničke poljoprivredne politike, ali će ona isprva biti mnogo manja od pomoći za njihove kolege u zapadnoj (zapravo, uglavnom južnoj) Europi. Prilično dugo vremena - možda deset godina - slobodno će kretanje rada iz zemalja kandidatkinja u zapadnu Europu biti ograničeno, no to će vjerojatno postati fleksibilnije jednom kad Austrijanci i Nijemci ne budu toliko nervozni zbog svojih susjeda. (...) Upravljanje njemačkim javnim mnijenjem možda je najosjetljiviji dio čitavog posla. Trenutačno se proširenje čini sigurnim. No živčani ispad Nijemaca još može uništiti projekt - i usput nanijeti golemu štetu Europskoj uniji", zaključuje uvodničar.