VOA 11.V. VIŠNAR O PARTNERSTVU ZA MIR

GLAS AMERIKE - VOA 11. V. 2000. 'Ulazak u Partnerstvo za mir neće biti slastan zalogaj, već prihvaćanje niza obveza', razgovor s vojnim analitičarom Franom Višnarom. Prilog Željka Matića. Što primanje Hrvatske u Partnerstvo za mir znači s aspekta vanjske, ali i unutarnje nacionalne sigurnosti - o ovoj smo temi razgovarali s vojnim analitičarom Franom Višnarom. - Gospodine Višnar, jučer je Hrvatska i službeno pozvana da pristupi Partnerstvu za mir. Što to u ovom trenutku znači za Hrvatsku, prije svega s aspekta vanjske nacionalne sigurnosti, ali i unutarnje sigurnosti, s obzirom da čitamo u tisku da se najavljuju mogućnosti nereda i čak državnog udara? = Te stvari su povezane. Partnerstvo za mir nije za Hrvatsku samo sigurnosno, nego i prioritetno političko pitanje, s vanjskim i unutarnjim posljedicama i preustrojima. Bez Partnerstva nema niti punopravnog članstva u NATO savezu, a ulazak u NATO nije samo prihvaćanje jedinstvenog sustava sigurnosti, nego i sustava vrijednosti koji obvezuje sve zemlje članice podjednako, bez obzira na veličinu i geopolitički položaj. Ipak, ulazak u Partnerstvo neće biti slastan zalogaj, nego prihvaćanje niza obveza, koje će, za mnoge od nas, osobito u vojnom sustavu, biti prilično zahtjevne. Stupanjem u zapadne vojno-političke integracije za Hrvatsku počinje novo razdoblje i nove okolnosti na početku drugog desetljeća od njezinog osamostaljenja. Svi koji kod nas u zadnje doba stalno ističu da je Hrvatska nešto posebno i da se suvereniteta ne treba odreći ni pod koju cijenu, vrlo brzo će shvatiti da je herojsko doba prošlo i da se država, kao i njezina socijalna struktura, mora prilagoditi pravilima koje propisuje zapadna civilizacija. U Partnerstvu nema više davanja javnih obećanja i držanja fige u džepu ili ignoriranja savezničkih želja i potreba, kao što je, na primjer, logistička potpora operacijama u BiH ili na Kosovu, pa čak i otvaranje stalnih ili povremenih baza NATO saveza na hrvatskom tlu. Stoga su ekstremne političke platforme u našoj unutarnjoj politici sada na živome pijesku i tko god javno neodmjereno i neargumentirano vrijeđa i omalovažava hrvatske strateške partnere u inozemstvu, sigurnosni je problem u užem i širem smislu. Na vojnom planu, Hrvatsku također očekuje naporan i strpljiv posao. Tek će nas sada u punom opsegu druge zemlje članice kontrolirati i poticati na brzu provedbu ne samo civilnih, već i vojnih reformi. Tu se prije svega misli na modernizaciju kompletne hrvatske oružane sile i njene infrastrukture. Mnogi časnici Hrvatske vojske, ako žele zadržati službu, morat će ozbiljno uzeti knjigu u ruke i složiti se da znanje nije neprijatelj i da su ratne zasluge jedno, a NATO-ovi standardi nešto sasvim drugo. To znači da će se profesionalni kadar u Hrvatskoj vojsci vrlo brzo prepoloviti, jer će dio ljudi otpasti uvođenjem novih tehnologija, a dio će ih odustati od spoznaje da vojnička korica kruha na Zapadu i u NATO savezu nije tako mekana kako su je zamišljali. (VOA)