IT-11.5. MANIF-U ANCONI O JADRANU

ITALIJA IL MANIFESTO 11. V. 2000. Uskoro dva meetinga u vezi s Balkanom: Vlade NATO-a i pacifisti "Što se događa u Anconi? Stvari tajnovite (i zasigurno ružne), kojima se suprotstavljaju mnogo bolje. Sve se događa 18., 19. i 20. svibnja. S jedne strane, unutar palača, blindiranih u svakom smislu, sastat će se 'Europska konferencija za sigurnost i razvoj Jadrana i Jonskog mora'. Odlučena je u Tampereu krajem prosinca, a pokreću je talijanska vlada, zemlje Europske unije, 'Pakt za stabilnost' (koji okuplja osim europskih nacija, SAD, Japan, Kanadu, Tursku i zemlje europskog istoka). Izbor Ancone uopće nije čudan. Već dugo su luka i zračna luka Falconara u svakom smislu granično područje balkanskog područja, kako već može izgledati jedna granica u vrijeme rata, prvo s raspadom Jugoslavije, a potom s 'humanitarnim' sukobom na Kosovu. S uzletišta Falconare stalno su kretali vojni letovi za logističku potporu NATO-ovim operacijama. No najnevjerojatniji aspekt te Konferencije je njezina tajnovitost. Dva tjedna prije utvrđenog datuma još nije objavljeno o čemu će se govoriti, koji će sporazumi biti ratificirani. Javno mišljenje se drži u potpunom mraku. Iz zgrada uključenih lokalnih vlasti prošla je poneka neodređena informacija: potpisat će se protokoli, gospodarski sporazumi, no sve je maglovito. Taj pokušaj da se podigne zid tajnovitosti oko Konferencije međutim nije obeshrabrio udruge, pacifističke skupine, kritičku ljevicu, koji su si, još uvijek sa slikama iz Seattlea u glavi, postavili pitanje: a mi? Što možemo učiniti pred gospodarima rata i tržišta? (...) I tako, dok ministri i generali budu raspravljali i odlučivali tko zna o čemu, u ta ista tri dana pokušat će se otvoriti jedan javni, demokratski, prostor: odnosno 'građanski forum' za raspravu, zajedno s izaslanstvima iz istočne i zapadne Europe, o tome kako izgraditi jednu socijalnu protuliberalističku Europu (...)", pišu Sergio Sinigaglia i Pierluigi Sullo.