BA-US-E-DOGOVORI-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi-Književnost US 11. V. CSM BOSNA-PRIKAZ KNJIGE SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR11. V. 2000.Više od jednog načina da se dovrši rat"Prije dvije godine knjiga Richarda
Holbrookea 'Dovršiti rat' ispričala je priču o daytonskom dogovoru s gledišta američkog pregovarača koji je napokon uspio navesti zaraćene strane u Bosni da potpišu sporazum", piše Helen Fessenden."Sada Ivo Daalder, koji je između 1995. i 1996. koordinirao američku politiku prema Bosni kao član osoblja Vijeća za nacionalnu sigurnost, nudi još jedan prikaz u kojemu dopunjava i ispravlja priču svoga kolege.Umjesto da ponovno iznosi tijek daytonskih pregovora, Daalderova knjiga razotkriva diplomatske napore koji su ih omogućili. Ovdje zvijezda nije Holbrooke već bivši Daalderov šef, tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake, kojemu autor pripisuje zaslugu za slamanje birokratskog zastoja i stvaranje snažne politike prema Bosni.Washington je bio paraliziran na početku rata, općenito se podvrgavajući Europljanima, koji isto tako nisu bili sretne ruke. No sve se to promijenilo na proljeće 1995. Hrvatski vođa Franjo
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
11. V. 2000.
Više od jednog načina da se dovrši rat
"Prije dvije godine knjiga Richarda Holbrookea 'Dovršiti rat'
ispričala je priču o daytonskom dogovoru s gledišta američkog
pregovarača koji je napokon uspio navesti zaraćene strane u Bosni
da potpišu sporazum", piše Helen Fessenden.
"Sada Ivo Daalder, koji je između 1995. i 1996. koordinirao
američku politiku prema Bosni kao član osoblja Vijeća za nacionalnu
sigurnost, nudi još jedan prikaz u kojemu dopunjava i ispravlja
priču svoga kolege.
Umjesto da ponovno iznosi tijek daytonskih pregovora, Daalderova
knjiga razotkriva diplomatske napore koji su ih omogućili. Ovdje
zvijezda nije Holbrooke već bivši Daalderov šef, tadašnji
savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake, kojemu autor
pripisuje zaslugu za slamanje birokratskog zastoja i stvaranje
snažne politike prema Bosni.
Washington je bio paraliziran na početku rata, općenito se
podvrgavajući Europljanima, koji isto tako nisu bili sretne ruke.
No sve se to promijenilo na proljeće 1995. Hrvatski vođa Franjo
Tuđman pripremao se da vrati područje istočne Hrvatske i Slavonije,
dok su se bosanski Muslimani spremali za bitku, a bosanski Srbi
postajali još agresivniji.
Činilo se da će ti događaji izazvati još jedan val otvorenih borba,
uz prekrajanje zemljovida Bosne i velik ljudski gubitak.
U međuvremenu, američki je odnos s Europom bio izuzetno napet,
uvelike zahvaljujući inzistiranju Kongresa na politici 'podigni i
napadni'. Time se misli na kršenje embarga prema bivšoj
Jugoslaviji, slanje oružja bosanskim Muslimanima i bombardiranje
Srba kako bi se pokorili. No plan nije predviđao slanje američkih
snaga ni zaštitu europskih mirotvoraca u Bosni - koji bi postali
prirodnom metom srpske osvete - i Europljanima je mirisao na
neodgovorno licemjerje. U pozadini, dužnosnici NATO-a počeli su
stvarati planove za nepredvidive okolnosti, prema kojima bi 25.000
američkih vojnika spašavalo mirotvorce krenu li stvari nizbrdo.
Lake je, po Daalderu, prepoznao da Washington treba iznijeti svoju
strategiju dovršavanja sukoba, inače će na mala vrata biti uvučen u
sukob.
Tako je, uz potporu tadašnje UN-ove izaslanice Madeleine Albright,
on predložio kompromis: europski mirotvorci prvi bi se povukli,
nakon čega bi slijedio napad bosanskih Muslimana zajedno sa zračnim
napadajima NATO-a. Cilj bi bio dati otprilike polovicu Bosne
bosanskim Srbima, a polovicu muslimansko-hrvatskoj federaciji, s
mrkvama i batinama koje bi jamčile da sve strane prihvate i poštuju
dogovor.
Lake je uvjerio ministra vanjskih poslova Warrena Christophera,
ministra obrane Williama Perryja i, što je najvažnije,
predsjednika Clintona, da je nova strategija vrijedna iskušavanja.
Konačno otišavši u Europu početkom kolovoza, Lake je brzo predao
inicijativu američkim saveznicama, koje su odahnule.
Takva je diplomacija tvorila kralježnicu daytonskih pregovora, no
kao što Daalder priznaje, događaji u samoj Bosni na posljetku su
omogućili dogovor. Uskoro nakon Lakeova posjeta, Tuđman je
pokrenuo uspješan napad, a snage bosanskih Hrvata i Muslimana
prohujale su dobrim dijelom Bosne u rujnu i listopadu, dok su
savezničke bombe padale na srpske mete u Bosni. Budući da im je
teritorij klizio iz ruku, bosanski su Srbi dopustili Slobodanu
Miloševiću da pregovara u njihovo ime, utirući put diplomatskim
pregovorima u Daytonu.
Daalder prikazuje Lakea kao junačkog 'političkog poduzetnika' koji
je razbio birokratski zastoj o pitanju Bosne. Holbrooke je, za
razliku od njega, prikazan u manje povoljnom svjetlu. (...)
Daalder iskreno priznaje da su ambiciozne daytonske ovlasti u vezi
s uhićenjem ratnih zločinaca i povratkom izbjeglica bile od početka
onemogućene nespremnošću da se u tu svrhu upotrijebe vojne snage.
Ipak, jedna važna tema zagonetno je izostavljena. Riječ je o
Kosovu. Daalder ne objašnjava zašto je Washington, kad se napokon
pokrenuo u vezi s Bosnom, zanemario oluju koja se spremala u
susjedstvu. Lake je možda učinio najbolje što je mogao u veoma
nesređenoj situaciji 1995., no račun za dogovore s Miloševićem
stigao je prošle godine. Čitaoci koji žele potpuniji prikaz morat
će ga potražiti drugdje."